Igre bez granica

Izdvajamo

• Toni i ja nikada nećemo putovati vašim vlakovima. Ta crta je samo u vašoj glavi i podeblja se poslije svake runde u balkanskoj krčmi. To je crta vaše nesreća!

Povezani članci

• Poruka sa zagrebačkog aerodroma: Pravda je spora i nedostižna
• Radosna sova: upoznavanje s protezom
• Boris Buden: Milanović je otišao u Mostar po simpatije hrvatskih nacionalista, po njihove glasove na predstojećim hrvatskim izborima
• Nacija na sedativima, a lijeka za društvenu depresiju nema na vidiku
• Podcast: IRMA BARALIJA: Izborićemo se za jedinstveni grad koji su sanjali najbolji među nama
• Božica Jelušić: Suze bez svetaca

foto: prvapolitika

One naše igre sudili su Đenaro Olivijeri i Gvido Pankaldi. Vaše igre s granicama sudi Den Haag. I povijest!

Ovih se dana navršava 52 godine od rado gledanog TV programa, koji je bio ideja ni manje ni više nego Šarla De Gola. De Gol je, kažu, htio igrama svoju zemlju približiti Njemačkoj.

Igre su se održavale u dvadesetak europskih zemalja, a Jugoslavija je na njima sudjelovala od 1978 godine, ukupno šest puta. Zadnji put je Juga bila domaćin 1990. u Vrnjačkoj Banji.

Ideju povezivanja i sveeuropskog zajedništva ne treba posebno elaborirati. Ono što je normalno je na neki način i prirodno.

Tako se ne treba posebno ni čuditi što smo moj susjed Toni Slovenac i ja srušili onu ružnu žičanu ogradu koja nas i onako nije dijelila. Ipak, želim o tome obavijestiti naše drage neprijatelje koji su, valjda, mislili, da će crtanjem po salvetama ili kakvom drugom toaletnom ubrusu nacrtati linije po kojima ćemo se mi kretati i dijeliti.

Dakle, dragi neprijatelji!

Malo ste se zajebali ako ste mislili da ćemo Toni i ja prihvatiti vašu podvalu. Zajebali ste se i ako ste mislili da se nešto promijenilo između mene i mog druga Husejina, iz Makedonije, i Saliha iz Pljevlja i mojih beogradskih ortaka.

Pa tko bi pametan pristao na vašu igru s granicama za koje ne znate ni gdje su, ni zašto su ni kolike su. Nakon skoro tri decenije vi nagvaždate o zaljevima, brežuljcima i potocima koji vas dijele. I sjeverno i istočno i južnije.

Vi, koji niste mogli izučiti za sposobne pekare, rudare i kirurge, kurčite se nacionalnom pripadnošću. Za koju niste ni zaslužni ni krivi. Kako vas samo nije sram, bitange jedne!

I još uvijek sanjate opasače i redenike. Samo ste tada, umišljate, bili nešto. Kada ste slušali kojekakve povjesničare i psihijatre koji su vam po zemljopisnim kartama crtali red vožnje.

Dragi neprijatelji!

Toni i ja nikada nećemo putovati vašim vlakovima. Ta crta je samo u vašoj glavi i podeblja se poslije svake runde u balkanskoj krčmi.

To je crta vaše nesreća!

One naše igre sudili su Đenaro Olivijeri i Gvido Pankaldi. Vaše igre s granicama sudi Den Haag. I povijest!