Imamo heroje, ali zašto skrivamo dezertere?

Izdvajamo

• Previše je raznih kontroverzi o tome tko je heroj Vukovara i premalo je istine o tome tko je Vukovar branio, a tko je iz Vukovara pobjegao. Nisu svi heroji.

Povezani članci

• Dačić i Tači za sada bez dogovora
• Zašto padaju DS i LDP?
• Predstavljanje Dosijea „Deportacija izbeglica iz Srebrenice“
• 75. godišnjica Bitke na Sutjesci
• Sitnije Cile, sitnije
• Predrag Blagovčanin: Koalicija 1. Mart nudi genijalnu ideju i trebamo je svi podržati

Photo credit: larnhof.christoph via Visual hunt / CC BY-ND

Pitanje gdje je bio Penava u listopadu 1991. nije provokacija nego higijena. I Đakić također. I Tolušić. Gdje su bili? Osobno znam gdje su bili, ali neka javno kažu kad javno traže novi praznik za Vukovar, svetinju, ponos, slavu….

Zaista me se ne tiče kad će biti dan neovisnosti, dan državnosti ili dan domovinske zahvalnosti. Vjerujem da je ova država sposobna odraditi barem taj jednostavan posao. Slavit ću naše slavne datume kad god da jesu.

Ono što nikome nije jasno jest zašto bi ova država slavila i dan kada su četnici snimljeni u Vukovaru u slavlju s pjesmom „trala, lala, klat ćemo hrvate, trala lala…“

To je taj dan kada se – iz godine u godinu – u Vukovaru s mukom i nelagodom prisutnih formira kolona sjećanja na taj poražavajući, mučan, nesretan i neciviliziran događaj 18. studenog 1991. godine.

Što se tu ima slaviti?

Slavimo – kažu organizatori sasvim ozbiljno –  da „ne ode u zaborav“?

Zar imamo tako malo povjerenja u sebe?

Slaviti i ne raditi na dan pada raznih gradova u drugom svjetskom ratu koji su bili na raznim bojišnicama i herojski se branili kao i Vukovar. Takvu odluku još nitko nije predložio i realizirao na europskom tlu za tako malen grad – ma koliko važan bio.

S druge strane – postoje mnoge „kontroverzne“ situacije vezane za pad grada Vukovara – osim onih o kojima se pisalo i raspravljalo….., oko „Jastreba“, utaje love, nedolaska obećanog ljudstva i streljiva i slično….

Dakle, izbjegla vukovarska djeca i žene bili su smješteni u Istri u Rapcu u hotelima za smještaj turista. Ili barem „dio izbjeglih žena i djece iz Vukovara.“

Bio je listopad 1991. Vukovar je granatiran danonoćno tisućama granata.

Došli su glumci iz Zagreba odigrati Andersenovu bajku „Dva prijatelja“.

Bajka za djecu i odrasle o prijateljstvu, ljubavi, poštenju i drugim civilizacijskim vrlinama čovjeka.

Pred samim ulazom u hotel bilo je parkirano desetak vozila bmw i mercedes s širokim gumama, puno auspuha, dodatnih farova i spuštenog ovjesa s niskoprofilnim gumama.

Svi iz ekipe glumaca dobro se sjećaju mladih, jakih, vidno nabrijanih, kratko ošišanih mladića sa debelim zlatnim lancima oko vrata u kasnim dvadesetima koji su se bunili zbog parkinga kamiončića za prijevoz tehnike, scenografije i rekvizita za predstavu.

Zašto ovo pišem? Zato jer Vukovar i njegov pad u četničke ruke nisu za slaviti.

Previše je raznih kontroverzi o tome tko je heroj Vukovara i premalo je istine o tome tko je Vukovar branio, a tko je iz Vukovara pobjegao. Nisu svi heroji.

Ovi vukovarski „drugari“ vjerojatno su bili poslani od vojnog odsjeka da „čuvaju“ žene i djecu u pitoresknom gradiću u Istri u hotelu dok su – umjesto njih – moji dečki iz Zagreba išli ginuti u „njihov“ Vukovar. „Sve po propisu“ – biti će naknadno utvrđeno nakon provjere ovih navoda…

S obzirom da postoje imena poginulih dečki iz Zagreba čije duše lebde Vukovarom ponizno molim i Đakiće i Penave i njihove „drugare“ neka se sjete koje su to likove s bemvejima i mercedesima tadašnji „vladari“  poslali zajedno s ženama i dječicom na bablje ljeto u Rabac. Tamo se moglo poginuti jedino u saobraćajnoj nesreći. U Vukovaru se ginulo konkretno i svakodnevno iz čista mira – bilo je puuuno bolje ne biti tamo….

Zbog ovih mojih poginulih zagrepčana u herojskoj borbi za grad Vukovar bilo bi dobro znati umjesto kojih likova su moji dečki s Trešnjevke i Dubrave ginuli? Imamo heroje, ali zašto skrivamo dezertere?

Pitanje gdje je bio Penava u listopadu 1991. nije provokacija nego higijena.

I Đakić također. I Tolušić. Gdje su bili? Osobno znam gdje su bili, ali neka javno kažu kad javno traže novi praznik za Vukovar, svetinju, ponos, slavu….

Imamo više od pola milijuna branitelja i nijednog dezertera. I imat ćemo „zaslužne“ za „dobivanje“ novog neradnog praznika – Penava, Đakić biti će zapisani u „Povijesti“ – zauvijek.

Želim vjerovati da je pogodovanje Đakiću, Penavi i društvu iz njihova kruga – sasvim opravdano i da ima smisla 18. studenog „slaviti“ dan pada grada Vukovara. Želim vjerovati i možda jednoga dana „shvatim“ dubinu ta dva lika: mislioca Gradonačelnika i još većeg misli –oca i sina Đakića.