Imati ili biti

Igor Serdar
Autor 24.5.2016. u 15:10

Izdvajamo

  • Erich Fromm napisao je davno naslov „Imati ili biti“ iza kojeg se krije knjiga pametnih misli o kojima ovi „moćni“ ne žele raspravljati, a ovi s lovom također ne žele razgovarati. Oni radije „telefoniraju“…

Povezani članci

Imati ili biti

Anto Magzan/PIXSELL

U odnosu na ono što se sad događa izbori su „bagatelna nabava“ …., a Božo političar teletabis nije se upoznao s Jokićem pa nema stav o odgoju i obrazovanju….,  a navodno psihijatar je po struci, otac troje djece, glavni kreator ove vlade, ove politike i teleditigirani udomitelj HDZ-ove odabrane intelektualno-obavještajne elite koja će „izvući zemlju iz komunjarskih krvavih ruku“….., Bože sačuvaj nas…..

Moćnom politikom do bezgrešne love ili moćnom lovom do bezgrešne politike – to je pitanje, ali pitanje za elitne primjerke društvenog života. Mi, ostali –  to gledamo, onako, izvana….

Pevec, onaj trgovački lanac pomalo kičastih supružnika Pevec –  inače familijarno bogatih nasljednika tradicionalnih „kulaka“ i zemljoposjednika još od 19 stoljeća, taj jedini hrvatski trgovački  lanac trgovina otjeran je u stečaj i vlasnici su propali skroz na skroz, ali, zanimljivo, trgovački lanac Pevec danas radi „ko singerica“ i ubire solidan profit iako ima pristupačne i desežne cijene proizvoda.

Zašto? Gazda Pevec danas kaže:

  • „onakav moćan i bogat nisam svojom moćnom lovom htio biti trajan dio politike na vlasti. I to me je koštalo svega…, ostao sam bez ičega…, čak su mi i prezime Pevec – uzeli“

Plaćao je za „političku podobnost“ , plaćao je reket bilo kome na vlasti – samo da ga puste na miru.

Došli desni, on plaća, došli lijevi, on plaća, budu izbori – on daje i ovima i onima…., svima dojadio…

Tada, zaključila „politička ekipica“  da će „preuzeti posao jer predugo ovaj nije zauzeo pravu stranu…., plaća svima – a trebao je samo njima….“

Samljeli su tadašnji vojnici HDZ-ove vrhuške  Peveca privatno do kraja, ali su lanac trgovina Pevec zadržali pod imenom Pevec.

Ipak je čovjek stvorio brend koji je tad vrijedio cca 300 milijuna eura.

S druge strane menageri  Podravke i tadašnji ministar („koji se barem crvenio“)  Polančec –  dobili su zeleno svjetlo da “preuzmu“  i Podravku jer „moćnom politikom do bezgrešne love“ dolazi se samo dok imaš vlast. Tada je vrijeme „da se nabereš novaca – ako si pametan“.

Stari dobri „sanaderizam“…., kojeg su se odrekli ili se sad drugačije zove – to je pitanje….

Tako su, eto, nastali primjeri za početnu rečenicu o politici i lovi i lovi u politici, a zapravo se radi o alatu kojim se moć – najjači afrodizijak materijalizma – dovodi u apsolutnu i nedodirljivu sferu.

Žene vole muškarce zbog različitih razloga, ali malo manje vole nemoćne i one bez kinte u džepu…

Muškarci se poštuju međusobno iz različitih razloga, ali moć i novac su najjači aduti, to je 100 %…

Zaključno rečeno – ako hoćeš biti „faca“ potrebno je imati ili novac ili moć, a najbolje bi bilo imati i jedno i drugo.

Erich Fromm napisao je davno naslov „Imati ili biti“  iza kojeg se krije knjiga pametnih misli o kojima ovi „moćni“ ne žele raspravljati, a ovi s lovom također ne žele razgovarati. Oni radije „telefoniraju“…

Nisu to stigli pročitati ili ih se nije baš dojmilo jer je takvo štivo potrebno pročitati s razumijevanjem.

Slučaj „Pevec i afera Spice“ samo su stereotipi upotrijebljeni da bi se nekako „ljudski“ približilo poanti o „magici“ politike kojom se – unatrag dvadeset i šest godina – ama baš svi namjeravaju baviti – bez obzira na rasu, vjeru, nacionalnost, spol, obrazovanje, znanje, sposobnost, boju očiju i broj cipela….

Potrebno je „samo“ uhodati vlastiti želudac, osobni moral, riješiti se gadljivosti, naučiti biti ljigav po potrebi, popustljiv kad su stavovi u pitanju i, obavezno naučiti biti „manji od makova zrna“ u određenoj situaciji i „biti nepokolebljiv“ u provođenju  zamisli „glavnog krokodila u bari“.

Ono što čini razliku u demokraciji pojedinih zemalja upravo je stav o „provedbi zadanih politika“.

Recimo da se reforma školstva koju hrvatski entuzijasti pokušavaju provesti kod nas provodi negdje u Skandinaviji.

Ovi skandinavski  provoditelji reforme – da im njihov Parlament želi uvesti politički nadzor nad profesionalnom reformom ukupnog školstva –  mislili bi da netko netalentiran pokušava napisati nekakvu novu knjišku formu tipa  „horor bajka“. To bi bilo nezamislivo za njih.

Kod nas je slučaj uvođenja „političkog nadzora“ potpuno običan, uobičajen, normalan, relativno prihvatljiv i nikome nije ništa sumnjivo ukoliko entuzijastičkoj sedmorki  profesionalnih osoba koje organiziraju kurikularnu  reformu  Sabor nametne deset novih ljudi „koji bi funkcionirali kao nadređeno parlamentarno tijelo za brigu o ispravnosti reforme“.

Tih deset novih stručnjaka koje politika želi nametnuti pobrinuti će se da „reforma ne sadrži neprimjerene sadržaje“ – što je  – primus inter pares -profesor Jokić isti trenutak okarakterizirao kao „ponovno uvođenje negativnih praksi naslijeđenih iz doba komunističke ere“.

I odmah nadodao da pristaje na to da čak i „neki drugi ljudi provedu reformu školstva u cjelini“….

  • jer je to osnova da nam djeca idu u korak sa svijetom te da….
  • nije najvažnije da se istaknu oni koji su reformu osmislili i koji ju već provode nego su važna  naša djeca.

Spremni su i „kleknuti“ – za opće dobro.

Gospođa iz Sabora koja predsjedava saborskim odborom za, valjda,  školstvo – objasnila je da nema ništa loše u tome da se još deset stručnih  ljudi „nadredi“ ovima koji rade kao „korektiv“ postojećima i to posebno u oblikovanju „povijesnih, svjetonazorskih i  općenito odgojnih predmeta“.

Inače, ona je – kao osobno  protiv toga – naglašava kao neki kad kažu „ne dirajte mi obitelj“….

Politika je neke – stručno gledano – anonimne ljude dovela u poziciju da budu „faktori odlučivanja“ i oni su se odlučili „ugraditi“ u jedan stručan, dugotrajan i sveobuhvatan proces o kojem bi sad oni malo dodali i svojih hadezeovsko  mostovsko hačeespeovskih razmišljanja. Ili ne bi, ali nema veze.

Matematika ok , ali ovo gdje se „odozgora“ može manipulirati, docirati i sugerirati „što je ispravno i poželjno, a što je neprihvatljivo“ – tu bi se oni „službeno“ ugradili uz pomoć demokracije i Sabora.

Zašto povezujem  Peveca, Podravku, reformu školstva  i demokraciju na hrvatski način?

Zato jer  želim naglasiti da se na potpuno materijalno neatraktivnoj temi  uz pomoć  legalnih političkih instrumenata kao što je saborski odbor nastoji izvršiti utjecaj sasvim određene političke grupacije.

Zamislite kakav je to politički „masakr motornom pilom“ kad se moraju rasprodavati milijunski portfelji u vlasništvu  Hrvatske u strateškim poduzećima?

Zašto sadašnji ministri „preuređuju“ već potpisane ugovore, zašto „stopiraju“ već dogovorene projekte, zašto „pronalaze bolje ponuđače“ …., zašto?

Zašto Ana Šarić i k tome još i Karamarko ima različite ugovore, zašto Brkić vrati kredit taj čas, zašto Marinac iz Podravke otvara račune u Švicarskoj, pa ih zatvara pa otvara tvrtku na Malti, zašto Vidošević, zašto Pašalić, Milošević…, ovaj, onaj…, ma mogao bih „iz glave“  nabrajati stotinu od svih koji se profesionalno bave politikom….

Dobro, „mi smo mlada demokracija“,  imamo porođajne muke, ne možemo biti odmah kao „stare“ demokratske zemlje…., ali sve pada u vodu kad se uzme statistika.

Vidi se da i drugi podmićuju, nastoje utjecati, plaćaju lobiste, nude razne nemoralne ponude – čine sve što mogu da bi ostvarili određene (vlastite) interese, ali ne rade to ovako paorski kao mi….

I u čemu je onda problem?

Problem je u tome što naša vlast – ma koja bila –  radi šnicle redovno barbarski ubije kravu.

Trebalo bi ubiti kravu, uzeti 100 kila šnicli, prodati ostatak po najboljoj cijeni i tada biti političar.

Prvo plan, modus operandi, objašnjenje i rezultati i – tek onda imate pravo reći da ste političar.

Kod nas nema takvih političara koji su tako opskurno jednostavni.

Kod nas su svi ili vizionari ili državnici ili reformatori ili inovatori ili nešto čega se nitko još nije dosjetio, ali svi žele imati tajnicu, vozača, službenu karticu, mobitel i prijatelja koji ima različite firme i „zna posao“. Startni motiv je saborska mirovina, a završni motiv je osiguranje tri naraštaja….

Neka provjere institucije koje rade svoj posao s koliko novaca su svi naši političari unatrag 26 godina raspolagali kao legalnim plaćama i prihodima.

Neka onda provjere te institucije kolika je razlika od primljenog i onoga što političari sad imaju.          Al Capone je navodno pobio razne ljude koji su mu priječili njegov biznis, ali imovina i prihodi baš nisu bili u skladnim omjerima – tako da je gospodin otišao sjediti na čuvanom i kontroliranom  mjestu.

To je također bio zakon koji je donesen parlamentarnom većinom – kao i kod nas.

Razlika je samo u tome što se demokracija i parlamentarizam mogu upotrijebiti

  • za i protiv.

Pitanje je što se događa u našem Saboru?

Što se događa u pravosuđu?

Školstvu? Poljoprivredi? Bilo čemu…..

Koji su naši kriteriji za javnu nabavu, za dobivanje dozvola, za određivanje visine poreza, za sve živo?

Koliko ljudi misli da idemo u dobrom smjeru, a koliko ljudi misli da ne idemo.

Provjerite.    3: 1  „u ništa“…, jedan od trojice misli da ovo valja, a i taj jedan nije baš siguran….

Nije niti čudo da nam je brod u luci, a mi ko pijani mornari  s kurvama i  ulizicama se družimo  znajući dobro da se s takvim brodom nikad nećemo pomaknuti s mjesta….

  • bolje da smo stalno pijani i da sve prodamo…., ili što? Izbori? Jeste li vi ludi? Mi mislimo pošteno. Znate li vi koliko koštaju izbori? Znate li da se ništa neće promijeniti s novim izborima? Sve će biti isto!

Neće, neće više biti vas, biti će netko drugi i zato vi nastavite ko pijani mornari- dok ide, ide….

U odnosu na ono što se sad događa izbori su „bagatelna nabava“ …., a Božo političar teletabis nije se upoznao s Jokićem pa nema stav o odgoju i obrazovanju….,  a navodno psihijatar je po struci, otac troje djece, glavni kreator ove vlade, ove politike i teleditigirani udomitelj HDZ-ove odabrane intelektualno-obavještajne elite koja će „izvući zemlju iz komunjarskih krvavih ruku“….., Bože sačuvaj nas…..

  • To vam je kao da rukometaša pitate znade li zabiti koš, a on vam kaže da nije nikad ni vidio košarkaško igralište…, e, baš smo se izborili devedesetih…..
Tagovi:
Igor Serdar
Autor 24.5.2016. u 15:10

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija