Istinom protiv historijskog revizionizma!

Edin Osmančević
Autor 10.2.2019. u 10:39

Istinom protiv historijskog revizionizma!

Nove komisije će zasigurno donijeti senzacionalističku mješavinu poluistina, zabluda, neznanja i laži kojom će se dijelom ponoviti Miloševićeva nacionalistička propaganda. Pored revizionizma činjenica u Sarajevu i Srebrenici, Vlada etniteta RS se već odavno bavi minimiziranjem žrtava i stradanja u Prijedoru. Cilj Vlade bh. entiteta RS-a kojim će se umanji broj žrtava bošnjačke nacionalnosti, te time osporiti presude Tribunala za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu neće proći i može im se vratiti kao bumerang. Istina je stanje blaženstva onog ko je istinski voli i ljubi a zona sumraka ko od nje bježi!

Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija je 25. maja 1993. usvojio Rezoluciju 827 kojom je ustanovljen Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, poznat kao MKSJ. Bio je to prvi sud za ratne zločine koji su osnovale Ujedinjene nacije i prvi međunarodni sud za ratne zločine nakon sudova u Nürnbergu i Tokiju. Taj dan je označio početak kraja nekažnjivosti za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Međunarodni sud je doprinio neospornom utvrđivanju istorijskih činjenica, boreći se protiv poricanja istine i pomažući zajednicama da se suoče sa svojom nedavnom prošlošću. Zločini počinjeni širom ovog regiona ne mogu se više poricati. Na primer, dokazano je van razumne sumnje da masovno ubistvo u Srebrenici predstavlja genocid. Sudije su takođe donijele odluku da su silovanja koja su počinili pripadnici oružanih snaga bosanskih Srba korišćena kao sredstvo terora, a sudije na suđenju u predmetu Kvočka i drugi su utvrdile da se “paklena orgija progona” odigrala u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje u sjeverozapadnoj Bosni. Iako se najveći broj predmeta u kojima je postupano pred Međunarodnim sudom bavio zločinima za koje se navodi da su ih počinili Srbi ili bosanski Srbi, Međunarodni sud je vodio istrage i podigao optužbe protiv osoba svih nacionalnosti. Osuđujuće presude su izrečene i Hrvatima, Bošnjacima i kosovskim Albancima za zločine počinjene protiv Srba i pripadnika drugih nacionalnosti. Radom MKSJ pojedinci mogu biti nezadovoljni ali su njihove presude obavezujuće i ne mogu se dovoditi u pitanje.

S druge strane Vlada manjeg bh. entiteta RS-a ne posustaje od svoje namjere revizije historije u periodu 92-95. Njena odluka da imenuje članove Komisija za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu od 1991. do 1995. i Komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995, uprkos brojnim osuđujućim reakcijama od strane pojedinaca i institucija u BiH ali i međunarodne zajednice, predstavljaju kontinuitet revizionističke politike u kojoj su dozvoljena sva sredstva pa i takva da se odbaci vlastiti izvještaj iz 2004. godine u kojem je zaključeno da je na području Srebrenice nestalo između 7.000 i 8.000 Bošnjaka, U izvještaju se navode informacije o masovnim grobnicama, o načinu postupanja pripadnika Vojske Republike Srpske prema bošnjačkim zarobljenicima, ali i o njihovim masovnim likvidacijama. Također, piše da je Komisija utvrdila da je u periodu od 10. do 19. jula 1995. godine likvidirano više hiljada Bošnjaka, na način koji predstavlja teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, te da je izvršilac, pored ostalog, preduzeo mjere prikrivanja zločina premještanjem tijela. Opisuje se i događaj iz 14. jula, o postupanju prema 1.000 zatočenika u Grbavcima, gdje su pogubljeni na dvije livade, i odmah zatrpavani u masovne grobnice.

“Istog dana Vojska Republike Srpske je 1.500 – 2.000 zarobljenika iz Bratunca prevezla do Petkovaca i zatočila u sali osnove škole. Zarobljenicima su žicom vezali ruke na leđima, natjerali ih da izuju cipele i kamionima ih prevozili do brane Petkovci. Vojska Republike Srpske je zatočenike streljala u grupi od 5 – 10 ljudi (dva zatočenika su preživjela streljanja)”.

Moja malenkost je posjetila ove rejone i ako se uputite tamo još uvijek ćete naći na stotine čahura od ispaljenih metaka kojim su ljudi ubijani, kao i čelična užad kojima su bila vezana.

Opisan je i kobni 16. juli, kada je, navodi se u Izvještaju, ubijeno između 1.000 i 1.200 ljudi. 500 zarobljenika u Pilici likvidirano je oko 15 sati.

“Takođe je oko 16. jula 1995. Vojska Republike Srpske izvršila likvidaciju više stotina zarobljenih (oko 500) u Kozluku.”

Za aktualnu vlast u Republici Srpskoj danas sporni Izvještaj, 2004. godine potpisao je tadašnji predsjednik Dragan Čavić, i obrazložio to u televizijskom obraćanju, koju javnost i još pamti.

“Da je ovih devet dana srebreničke tragedije crna stranica istorije srpskog naroda. Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ni s čim. Onaj ko je činio ovakav zločin, a pri tome se možda pozivao na narod kome pripada imenom i prezimenom, učinio je zločin i prema vlastitom narodu”, kazao je te 2004. Dragan Čavić, bivši predsjednik Republike Srpske.

Na čelu novih komisija su Izraelci, za Srebrenicu Gideon Grajf, a za Sarajevo Rafael Izraeli. Osim Grajfa, članovi Komisije za Srebrenicu su Adenrelo Sinaba iz Nigerije, Јukiosa Јapa, Rodžer Bajat iz Australije, Zeng Јi iz Kine, Đuzepe Zakarija iz Italije, Markus Golbarh iz Njemačke, Lorens Almarfrens iz SAD-a i Marija Đurić iz Srbije. Članovi Komisije za Sarajevo, pored Izraelija, su Volter Manusek iz Austrije, Lorens Almarfrens, Darko Tanasković, iz Srbije, Đuzepe Zakarija, Viktor Bezučenko iz Rusije i Patrih Bario.

Šta nam to Vlada ovog bh. entiteta želi da „dokaže“ imenovanjem novih komisija i opovrgavanjem izvještaja iz 2004.? Da li su uistinu ove komisije nekome i potrebne osim podlih revizionističkih namjera? Da li Vlada manjeg bh. entiteta umišlja da se može postaviti iznad Savjeta bezbjednosti UN imenujući takozvanu „međunarodnu“ komisiju koja slijedom događaja je „važnija“ od MKSJ? Je li to guranje prsta u oči UN-a pod čijom jurisdikcijom se nalazi Međunarodni sud a čije presude se dovode u pitanje? Je li to diletantski potez nižerazrednih političara oboljelih sindromom balkanskog nacionalizma lako prepoznatljivog kod međunarodnih zvaničnika u kome nacionalistička zadojenost uništiva moć racionalnog rasuđivanja? Jesu li imenovane komisije novo polaganje „armature“ koje treba da očuva postojeću vlast u zaštititi „nacionalnog“ interesa koji ovaj entitet vodi u propast? Ta ista međunarodna zajednica se jasno odredila kada im je poručila da „podržava izjavu Vijeća za implementaciju mira iz decembra 2018. godine, koja je osudila zaključak Narodne skupštine RS o odbacivanju izvještaja iz 2004. godine. Formiranje nove komisije za Srebrenicu ne služi priznavanju istine ili promovisanju pomirenja. Kao najveći masakar počinjen u Evropi nakon Drugog svjetskog rata i zločin protiv cjelokupnog čovječanstva, genocid u Srebrenici se nikada ne smije zaboraviti i nikada se ne smije minimizirati. Isto vrijedi za sve zločine počinjene tokom rata u BiH. Bez obzira na etničku pripadnost, sve žrtve rata zaslužuju da se pronađe istina i zadovolji pravda.“

Nove komisije će zasigurno donijeti senzacionalističku mješavinu poluistina, zabluda, neznanja i laži kojom će se dijelom ponoviti Miloševićeva nacionalistička propaganda. Pored revizionizma činjenica u Sarajevu i Srebrenici, Vlada etniteta RS se već odavno bavi minimiziranjem žrtava i stradanja u Prijedoru. Cilj Vlade bh. entiteta RS-a kojim će se umanji broj žrtava bošnjačke nacionalnosti, te time osporiti presude Tribunala za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu neće proći i može im se vratiti kao bumerang. Istina je stanje blaženstva onog ko je istinski voli i ljubi a zona sumraka ko od nje bježi!

Edin Osmančević
Autor 10.2.2019. u 10:39