Isus revolucionar

Autor 22.12.2011. u 12:33

Isus revolucionar

Rodio se u štalici, na tvrdoj slamici. Maltene, kao socijalni slučaj. Djetinjstvo je proveo radeći s očuhom kao stolar. Dakle, bio je maloljetna radna snaga. Što je radio do tridesetih, ne zna se, a onda traži ‘razvrgavanje Starog i uspostavljanje Novog zavjeta’. Traži promjenu, maltene revoluciju, pri čemu propovijeda jednakost svih ljudi pred Bogom.

Što pošten čovjek, Hrvat i katolik radi na Božić. Blaguje jaganjca, onda poslije ručka baci partiju balota (jer, naravno, nema globalnog zagrijavanja pa je proljeće i 25.12.), a onda se vrati doma na kontemplaciju o smislu Božića – to je ono kad se s familijom gleda neki film o Isusu. A ako je malo produhovljeniji ili mu nešto iz filma nije jasno, obriše prašinu s Biblije pa krene čitati.

Tako smo došli do književnog teksta koji se, kao i svaki književni tekst, oblikuje u glavi čitatelja, podložan je raznim interpretacijama i čitanjima, no samo si Crkva uzima pravo biti mjerodavna kad je čitanje ovog teksta u pitanju.

Isus socijalni slučaj

Pa da vidimo kakvog Isusa tamo možemo naći. Rodio se u štalici, na tvrdoj slamici. Maltene, kao socijalni slučaj. Cijelo djetinjstvo i veći dio puberteta proveo je radeći s očuhom kao stolar. Dakle, bio je maloljetna radna snaga. Što je radio do tridesetih, ne zna se, a onda se pojavljuje kao vođa pokreta koji traži “razvrgavanje Starog i uspostavljanje Novog zavjeta”. Ukratko, traži nekakvu promjenu, maltene revoluciju, pri čemu propovijeda jednakost svih ljudi pred Bogom, izjavljuje da će “lakše deva kroz ušicu igle nego bogataš u kraljevstvo nebesko”, a u napadu bijesa prevrće stolove trgovaca i mjenjača novca (bankara tog vremena) u hramu. Ekvivalent tome bi bilo, ne znam, nasilno čupanje bankomata iz crkve Svete Mati Slobode na Jarunu.

Na kraju pada kao žrtva onih koji su se uplašili te revolucije koju je zagovarao i svjetine koja ga prati, pa su izmanipulirali svjetinu, a njemu namjestili politički proces, koji je rezultirao razapinjanjem na križ.

Isus revolucionar

E sad, ako ovo nije biografija revolucionara, maltene komunjare, ne znam što je. Tu te protivnik te teze dočeka sa sljedećim: “Sve to stoji, ali Isus je u istoj toj Bibliji rekao da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, radi se o duhovnoj revoluciji.” Dobro, ali zašto je onda trgovcima i bankarima prevrtao stolove? Što nije prošao pored njih, rekao: “Ko ih jebe, ovo nije moj svijet.” I produžio dalje. Tu se ti i protivnik teze uzajamno zbunite – tako to obično ide s interpretacijom književnog teksta – pa odeš, a gdje drugdje nego u crkvu po odgovore.

Prođeš pored bankomata na ulazu, prekrstiš se, sjedneš u skoro praznu crkvu i gledaš slike i kipove, tražiš svog Isusa revolucionara, ali njemu ni traga. Vidiš samo patnika, vidiš patnju gdje god okreneš pogled – vidiš uplakanu Gospu, Isusa koji se znoji krvavim znojem, svece s licima iskrivljenima od boli. Onda gledaš malo crkvu, to zdanje od puno milijuna i stvar ti postaje puno jasnija. Ako je Isus postojao, on je bio na čelu pokreta, a pokret ne može sagraditi ovakvo zdanje, ovakvo zdanje može izgraditi samo institucija, a da bi institucija bila dovoljno jaka da gradi ovakva zdanja, mora imati političku i financijsku podršku, i tako kroz stoljeća.

Isus patnik

Žrtva toga je Isus revolucionar, koji je svoje mjesto prepustio Isusu patniku. Političko i financijsko zaleđe, zvalo se ono rimski robovlasnik, srednjovjekovni feudalac ili novovjeki industrijalac i bankar, ne želi crkvu koja će njegovim robovima, kmetovima ili radnicima pričati o revoluciji. Ne, ono želi crkvu kakvu imamo danas i kakva je od trenutka kad je postala institucija – crkvu koja propovijeda patnju, a revoluciju i jednakost ostavlja za neki drugi svijet, pa se ključna poruka vjernicima svodi na sljedeće: “Patite na ovom, pa će vam biti super na drugom svijetu. I Isus je za svog života patio, pa sad sjedi s desne Bogu u tom drugom, ljepšem svijetu. Tamo će se suditi svima onima zbog kojih patite – robovlasnicima, zemljoposjednicima, industrijalcima, trgovcima i bankarima.”

Takvu poruku nam je ovog Božića poslao i kardinal naš Bozanić. U trenutku u kojem je svakom iole pismenom jasno da svijet i država u kojoj živimo trebaju korjenitu promjenu, u kojem postoji jedan posto njih kojih uživaju i devedeset devet posto nas koji trpimo, u trenutku u kojem treba razvrgnuti stare i napisati nove zavjete, u vremenu koje vapi za Isusom revolucionarom, naš kardinal kaže sljedeće: “Ljubav u susretu s Bogom nije prolazan osjećaj, i nije samo osjećaj, nego način življenja u kojem je čovjek spreman trpjeti i to trpljenje ne shvatiti kao žrtvu, nego kao radost.”

Da ga je netko u tom trenutku upitao: “Dobro, a što je s Isusom revolucionarom i zagovarateljem promjene?”, Bozanić bi vjerojatno odgovorio: “Radi se o duhovnoj revoluciji. Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta.” I odgovor bi bio legitiman, ali u zraku bi i dalje ostalo neodgovoreno pitanje: “Zašto je onda trgovcima i bankarima prevrtao stolove?”

Danas.hr

Autor 22.12.2011. u 12:33

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija