Ivan Markešić: Nula „Nulte točke“

Povezani članci

• PRIJATELJI I NEPRIJATELJI BOSNE I HERCEGOVINE
• Kvocijent hrvatske inteligencije
• PRAVO NA SAMOOPREDJELJENJE DO SAMOZADOVOLJENJA
• Pripadnici KFOR-a suzavcem rastjerali mještane sa barikade,jedan Srbin ubijen južno od Ibra
• West Side Story (za one koji su je spremni slušati)
• Edin Pobrić: Perverzija solidarnosti

Za Prometej.ba piše Ivan Markešić, sociolog religije s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu

Bio sam se (po)nadao da će promjene u vodstvu HRT-a dovesti do druge politike prema Bosni i Hercegovini. Tu nadu još uvijek nisam izgubio. No emisija urednika Mislava Togonala „Nulta točka“, koja je „išla uživo“ u pretprošli ponedjeljak, 1. listopada 2012. godine i koja je bila posvećena, između ostaloga, i hrvatsko-bosanskohercegovačkome razgraničenju – ponajviše kraj Neuma i Hrvatske Kostajnice – ostavila me u nedoumici. Bio sam i tada, ali još uvijek i sada, pred pitanjem na koje ne znam odgovoriti, a koje glasi: omogućuje li HTV i dalje pojedincima promociju nimalo prijateljske i bezobrazno bestidne politike prema Bosni i Hercegovini? 

Naime, ovom emisijom HTV je nastavio otvarati javni prostor pojedincima, tobožnjim predstavnicima Hrvata u Bosni i Hercegovini, omogućujući im govor koji obeshrabruje autohtono hrvatsko stanovništvo da ostane raditi i živjeti u svojoj zemlji. A ti pojedinci, tobožnji predstavnici Hrvata u Bosni i Hercegovini, po svaku cijenu nastoje tu zemlju, a posebno Bosnu, učiniti neželjenom i tuđom njezinim istinskim žiteljima – Hrvatima, ponajviše katolicima. To nije prihvatljivo ne samo zbog općeg dobra nego i zbog strateških i teritorijalno-egzistencijalnih interesa Republike Hrvatske.

Nastup u gore spomenutoj emisiji jednoga od vrlih HTV-ovih „specijalaca za BiH“ (riječ je o prof. dr. Nini Raspudiću), koji ne zna mnogo o Bosni i Hercegovini, pokazuje da je on ponajviše u službi glasnogovornika velikosrpske politike Milorada Dodika, ali i velikohrvatske „djelidbene“ politike, koje čine sve da Bosna i Hercegovina nestane ili barem bude podijeljena.

Ovakvim nastupima, navedenim „specijalcima za BiH“, omogućuje se javno iskazivati:

• 1. Gađenje prema Bosni i Hercegovini kao pojmu, društvu i državi; gađenje prema svemu što se podrazumijeva i znači taj pojam. Za njih Bosna i Hercegovina, jednostavno, nije moguća, i stoga mora nestati. Jer, jedino u toj zemlji postoje nerješivi problemi.
• 2. Gađenje prema svemu što je bosansko, što ima bilo kakve veze s pojmom Bosna, jer je to povezano s Turcima, Osmanlijama, balijama, muslimanima; s Bosnom kao nečim s čime se Hrvatima ne dolikuje identificirati; biti Bosanac, znači biti katolik, musliman, balija, turčin; biti Bosanac, znači ne biti Hrvat.
• 3. Gađenje prema svemu što je bosansko-franjevačko, jer je to slugansko, izdajničko, udbaško-komunističko, katoličko, a premalo hrvatsko; svejedno što je to „nesretno“ bosansko-franjevačko ostalo tijekom posljednjih više od sedam stoljeća uz katolički, hrvatski narod, sačuvalo katoličanstvo i hrvatstvo u Bosni i Hercegovini i što teži da se u toj zemlji i na svakome njezinome dijelu omogući ljudima, bez obzira kojeg su vjerozakona i koje narodnosti i koliko ih brojčano ima, da budu „svoji na svome“.
• 4. Gađenje prema svakoj ideji u kojoj se promovira želja da ta zemlja nađe svoj konačni građanski mir i politički smiraj kao i sve zemlje suvremenoga svijeta; jer Bosnu i Hercegovinu treba „razvaliti“ i „raščerečiti“ i to sada u miru, ako se to nije uspjelo u ratu;
• 5. Gađenje prema svakome onome tko pokuša promovirati takve ideje. Važni su u cijelome svijetu svi oni koji „navijaju“ da Bosna i Hercegovina nestane, ali i oni koji žive u Bosni i Hercegovini a Boga mole da kiša pada u Hrvatskoj, koji bi Domovinu Bosnu i Hercegovinu žrtvovali samo zato da ih se proglasi „antemurale christianitatis“!
• 6. Gađenje prema svakome tko „ne ljubi“ Milorada Dodika, njihovoga političkog ljubimca.
• 7. …..

Za čuđenje je da HTV nije u stanju u svoje emisije posvećene ovoj zemlji, pozvati i Hrvate koji žive u Bosni i Hercegovini i uistinu je vole, za koje je ona istinska Domovina. A ima ih još jako puno, unatoč politici „humanog preseljenja“ koja im je bila namijenila ulogu „divljači“ u rezervatima od posebne hrvatske državne skrbi. No, umjesto njih, poziva se osobe – uz prof. dr. Ninu Raspudića i prof. dr. Ivo Lučić – koje nastupaju ponajviše u ime velikosrpskih i velikohrvatskih, ali što je jako važno, uvijek na štetu hrvatskih bosanskohercegovačkih interesa, a što su pokazali i posljednji izbori.

Apsurdno je da središnji hrvatski javni rtv-servis Hrvati u BiH i doživljavaju izvorom omraze svoje vlastite zemlje.

Volio bih da u pogledu toga doživimo iznenađenje već u sklopu aktualnih promjena na HRT-u!