Ivica Đikić: Sve ali ništa Jadranke Kosor

Autor 21.5.2011. u 06:27

Ivica Đikić: Sve ali ništa Jadranke Kosor

Onaj tko je mislio da će Jadranka Kosor olako predati vlast, ovih dana ima priliku suočiti se s vlastitom naivnošću. Jedino što se aktualnoj premijerki ne može osporiti jest upravo strast za vlašću i nevjerojatna upornost u realizaciji karijernih ambicija: učinit će sve da sačuva moć i pritom se neće opterećivati manjkom originalnosti. Manevarske mogućnosti suženije su nego ikad, valja zaigrati svim adutima.

Već su sad jasno ocrtani glavni pravci HDZ-ove predizborne kampanje i jasno je da ćemo svjedočiti još jednoj propagandnoj reprizi osvježenoj tekućim “postignućima” i postignućima, reprizi, međutim, čije domete nije pametno podcijeniti. Naročito u situaciji u kojoj je s druge strane grupacija koja vlast sigurno neće osvojiti zahvaljujući političkoj vještini, kreativnosti i jasnoći stavova. Pogledajmo sad na kojih će se devet točaka bazirati premijerkina i HDZ-ova kampanja, bez obzira na to kad će se dogoditi parlamentarni izbori.

Oživljavanje Tuđmana

Jadranka Kosor i ministar policije Tomislav Karamarko, koji inače nije član HDZ-a, proteklog su vikenda veličali Franju Tuđmana i zaklinjali se na odanost njegovim političkim idejama. To je posebno neobično u Karamarkovu slučaju: on se, u paketu s Manolićem i Mesićem, razišao s Tuđmanom još u prvoj polovici devedesetih godina, i to u vezi s dvama ključnim mjestima Tuđmanove politike – odnosu prema Bosni i Hercegovini i konceptu pretvorbe i privatizacije. E sad, koji je Karamarko pravi? Odnosno: koji je pravi HDZ? Koja je prava Jadranka Kosor? Ona koja kod kuće zaziva Tuđmana ili ona koja se u izvještajima Bruxellesu hvali uspjesima na planu antituđmanovštine: procesuiranjem hrvatskih ratnih zločina, uspostavljanjem dobrosusjedskih odnosa sa Srbijom, progonom visokih dužnosnika upetljanih u kriminalne poslove…? Ona koja se grli i ljubi s Ljubom Ćesićem Rojsom ili ona koja cvrkuće o europskoj Hrvatskoj?

Današnji HDZ uvelike se odmaknuo od Franje Tuđmana i taj odmak zaslužuje pohvalu, pa aktualno zaklinjanje pokojnom vrhovniku nije ništa nego neodgovornost, ali rekosmo da Jadranka Kosor, kao i njezini prethodnici na čelu HDZ-a, ne bira sredstva za ostanak na vlasti. U cijeloj priči najtragičnije jest to što pozivanje na Tuđmana u ovoj zemlji i danas može rezultirati podebljavanjem broja birača. No, to je fenomen koji je mnogo širi od HDZ-a: evo vam samo Karamarkov slučaj.

Završetak pregovora

Sve je izgledniji završetak hrvatsko-europskih pregovora u lipnju, i to bi moglo biti jedno od vrlo rijetkih realnih postignuća Jadranke Kosor i njezine Vlade, bez obzira na to što nitko ne zna što Hrvatskoj donosi članstvo u Uniji. Uspjela je deblokirati pregovore nakon Sanaderove ostavke, a u proteklih mjesec-dva pokazala je da, ipak, umije mobilizirati dijelove državnog mehanizma kad je cilj dovoljno velik i jasan. Sad će sve zasluge pripisivati sebi, ali Zoran Milanović, paradoksalno, zadnji je koji će joj moći prigovarati zbog toga.

Predsjednik SDP-a nije htio pomoći u naporima da Hrvatska u lipnju dovrši pregovore, premda stalno ponavlja da je ulazak u Uniju i njegov vrhovni politički cilj, što hoće reći da je odustao od toga da pomogne ostvarenju svog proklamiranog cilja samo zato što isti cilj ima i HDZ. Milanović i njegova stranka pritom ne pokazuju ni najmanju skepsu kad je u pitanju ulazak Hrvatske u EU: ništa ne problematiziraju, oni se, dapače, svesrdno zalažu, ali njih se to, zapravo, ne tiče. Takvo ponašanje samo daje krila premijerkinu propagandnom falsificiranju i hvalisanju, ali još važnije, oduzima Milanoviću dobar komad političke uvjerljivosti.

Udio policije

Prije nego što je stupio na snagu Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva, policija je – pozivajući se na još uvijek nevažeći zakon – otvorila kriminalističko istraživanje Slavka Linića zbog anonimne dojave da je ranih devedesetih godina pronevjerio osamsto tisuća maraka namijenjenih obrani Rijeke. Tako se smisao rečenog Zakona raskrinkao i prije nego što je stupio na snagu: smisao mu je u stvaranju legalne platforme za selektivno policijsko bavljenje personama koje su politička smetnja ili onima čiji bi progon izazvao pozitivne javne odjeke. Ministar Karamarko i ravnatelj policije Oliver Grbić evidentno vode privatni džihad protiv Slavka Linića, na vrlo opasan način privatiziraju najmoćniju državnu instituciju, ali budući da se privatizacija odvija uz blagoslov premijerke i HDZ-a, građanstvu se isporučuje u obliku poželjnog javno-privatnog partnerstva. Ako je tako u ovom slučaju, zašto bismo vjerovali da je i ostatak policijske antikorupcijske borbe lišen privatluka i političkog odrađivanja?

Karamarko je, osim toga, na svoja nehadezeovska pleća preuzeo još jednu specijalnu kaznenu misiju čiji bi se rezultati trebali osjetiti kad se budu brojali izborni glasovi. Radi se o najavi istraživanja partizanskih i komunističkih ratnih i poslijeratnih zločina nad Hrvatima, čime se ministar policije i čitava Vlada nastoje dodvoriti desnim glasačima. I ovdje svjedočimo blagotvornom podudaranju Karamarkove privatne opsjednutosti antikomunizmom i kratkoročnih političkih interesa partije u čijoj Vladi sjedi. Karamarkovo zloupotrebljavanje policije u stranačke svrhe zasad donekle ograničava samo glavni državni odvjetnik Mladen Bajić: on je, naime, procijenio da mu nije politički mudro snažnije se upregnuti u HDZ-ov pokušaj očuvanja vlasti. Milanović je, uostalom, tek nedavno počeo davati signale da mu nije nezamisliv Bajićev ostanak na funkciji u slučaju SDP-ove pobjede na izborima.

Sanader i korupcija

HDZ-ovci će se nesumnjivo hvaliti golemim uspjesima u bici protiv korupcijske pošasti, ali ne vjerujemo da će previše pričati o slučaju svog bivšeg šefa Ive Sanadera. Suzdržavat će se em stoga što se boje optužbi o političkoj motiviranosti kaznenog progona bivšeg premijera, em stoga što im nije pametno izazivati Sanadera da počne bacati blato po svojim nekadašnjim suradnicima. Na koncu, spominjanje Sanadera suočilo bi ih s bumerangom u vidu ovakvih pitanja: zar niste vi najvjernije služili svom nekadašnjem šefu?, niste li ga baš vi najviše hvalili i pjevali mu javne laude?, kako je moguće da niste ništa znali o privatno-partijskim zloupotrebama javnoga novca?, kako je moguće da ništa niste vidjeli ni čuli…?

Antikorupcijski boj svakako će biti jedna od važnijih stavki HDZ-ove kampanje, ali Sanaderovo ime pritom će funkcionirati kao podrazumijevajući, neizgovoreni moment. Jadranka Kosor ne želi da je se u bilo kojem kontekstu povezuje sa salcburškim utamničenikom, jer je svako povezivanje tjera da neuvjerljivo objašnjava da nije znala i da nije imala veze. Ona bi bila najsretnija da Sanader predizborno vrijeme provede u austrijskom zatvoru i da ga nitko ne spominje, a da joj opet svi priznaju hrabrost zbog procesuiranja svoga prethodnika. Još jedan primjer premijerkine i HDZ-ove političke shizofrenije.

Prava branitelja

HDZ-ovo guranje u saborsku proceduru Ustavnog zakona o pravima hrvatskih branitelja ima dvojaki smisao: da dodatno veže braniteljsku populaciju uz HDZ i da posluži kao sredstvo difamacije SDP-a bez čijih parlamentarnih glasova nije moguće ustavno cementiranje braniteljskih prava i privilegija, jer se za to traži dvotrećinska saborska većina. Socijaldemokrati zasad ne pokazuju namjeru da udovolje ovoj jeftinoj političkoj ucjeni, pa će to zacijelo biti iskorišteno za ponavljanje serije optužbi o SDP-u kao crvenoj, to jest antihrvatskoj stranci. U tome će vladajućoj partiji pomoći i šefovi lojalnih veteransko-invalidskih organizacija koji su godinama interesno združeni s Jadrankom Kosor i HDZ-om. SDP-u u argumentiranju protivljenja HDZ-ovu naumu, inače, neće biti od koristi nesuvislnost i općenita polupismenost umirovljenog stožernog brigadira Ante Kotromanovića, Milanovićeva glavnog braniteljskog aduta.

Papa u Hrvatskoj

Prvih dana lipnja u ovoj će zemlji boraviti Benedikt Šesnaesti, što će HDZ-ova Vlada – po starom običaju – iskoristiti za vlastito reklamiranje. Jadranka Kosor neće se odvajati od Pape: pokušat će se stvoriti dojam da je dotični došao u posjetu njoj a ne Hrvatskoj, te da je jedini razlog njegova dolaska davanje podrške HDZ-u. Sva je sreća da će se izbori dogoditi najmanje šest mjeseci nakon Papina pohoda, pa su velike šanse da njegov dolazak građanima iščezne iz sjećanja do izlaska na birališta.

Milanovićeva lijenost

Predsjednica HDZ-a već neko vrijeme u svojim javnim istupima provlači tezu o lijenosti Zorana Milanovića. Em ga nema na radnom mjestu u Saboru, em ništa ne radi da se Hrvatska što prije priključi Europskoj uniji, em ga općenito nigdje nema. Dok mi naporno i teško radimo, poručuje premijerka, Milanović se odmara, ali neka mu bude, mi ćemo i dalje raditi, raditi i samo raditi. Iznošenje takvih teza posljedica je višegodišnjeg boravka Jadranke Kosor u Sanaderovoj blizini i HDZ-ova propagandnog kontinuiteta u liku Ratka Mačeka. Podsjetimo, iste predizborne argumente protiv Ivice Račana i Zorana Milanovića plasirao je i Ivo Sanader.

Radi se, naravno, o klasičnoj udarničkoj demagogiji koja, ipak, nije lišena tračka utemeljenosti u činjenicama. Socijaldemokratski lider svoju taktiku bazira isključivo na podsmješljivim komentarima na račun Vlade i premijerke, i to u temama koje nametnu mediji ili vladajuća garnitura. Milanović ne otvara nove teme, ne diktira ritam javnih diskusija, ne izlazi s novim idejama, ne poduzima nikakve političke akcije koje bi zahtijevale napor što nadmašuje pojavljivanje pred mikrofonima. HDZ je mjesecima boravio u svom uglu ringa, pokušavao vratiti dah i ostati na nogama, a Milanović je za to vrijeme stajao u svom uglu, dobacivao opaske koje su trebale biti duhovite i proučavao rezultate anketa. HDZ se u međuvremenu vratio u ring, a Milanović eno i dalje stoji na istom mjestu, bezvoljno dobacuje i uživa u tumačenju anketa. Zapravo, sasvim je svejedno je li problem u lijenosti ili u nedostatku političkog talenta.

Čačićeva nesreća

Predsjednik HNS-a Radimir Čačić u Mađarskoj je skrivio prometnu nesreću u kojoj je poginulo dvoje ljudi. Bilo je to u siječnju 2010. godine, a sudski postupak protiv Čačića još nije započeo. Nema, međutim, sumnje da će postupak kad-tad početi i da će HDZ, ako se to dogodi prije izbora, koristiti nesreću u Mađarskoj kao žestoko propagandno sredstvo ne samo protiv Čačića, nego i protiv čitave Kukuriku koalicije. Šef narodnjaka poručuje da će se iz politike povući samo u slučaju da bude osuđen na bezuvjetnu zatvorsku kaznu. Zoran Milanović još uvijek ne zna kako bi se postavio prema Čačićevoj situaciji: o tome će misliti kad bude prekasno.

Nova lica HDZ-a

Martina Banić, Jasen Mesić, Davor Stier, Gordan Jandroković, Robert Jukić, Domagoj Milošević, Martina Dalić… To su ljudi koje Jadranka Kosor kani gurnuti u prvi partijski red, a za to ima dva razloga. Prvi je da HDZ-ove izborne liste, a onda i vodstvo stranke, naseli tzv. svojim ljudima, političkim licima koja će njoj dugovati karijerni uspon. Drugi razlog jest pokušaj da se promoviraju nova lica kako bi javnost zaboravila one koji su je dosad asocirali na HDZ. Nevolja ovog plana sastoji se u tome što su sva ta nova lica HDZ-a, čiji se uzlet najavljuje, politički i ljudski prilično bezlična.

Novosti

Autor 21.5.2011. u 06:27

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija