Izraelski vojnici kritikuju okupaciju: Hrabri momci

tačno.net
Autor 15.9.2014. u 00:20

Izraelski vojnici kritikuju okupaciju: Hrabri momci

Teška misija: izraelski vojnik na Golanskoj visoravni

43 bivša vojnika iz jedne jedinice tajne službe stavljaju Izrael na stup srama kao okupatorski režim. To je tvrd obračun i hrabar korak – za većinu Izraelaca oni su izdajnici.

By: Julia Amalia Heyer, Tel Aviv
Preveo: Ešref Zaimbegović

David se ne zove David, ali njegovo pravo ime ne smijemo reći. Star je 29 godina a osam godina bio je član tajne službe izraelske armije. Sve do prije tri godine, kada se povukao iz aktivne službe, služio je kao komandant u elitnoj jedinici 8200. Nakon toga bio je još rezervist međutim sada je i to prošlost. Sada sjedi u prugastoj majici i džinsu na prozoru a sunce koje pada kroz žaluzine obasjava njegova leđa. “Ja sam svoj posao ozbiljno shvatao”, kaže David i to odgovara njegovom uskom, ozbiljnom licu. Osam godina je dugo vrijeme.

Ali u jednom trenutku nije se moglo dalje: javljala su se pitanja na koja se nije dobijao odgovor. Mnogo laži. I uvijek ista rečenica: „Nema pogrešnih naređenja.“ Kao dobar vojnik moraš izvršavati naređenja. Ona se ne dovode u pitanje.

Zbog toga se rađe ne misli o tome zašto je seksualna orijentacija jednog Palestinca tako važna za izraelsku tajnu službu ili za šta se može upotrijebiti informacija o teškom oboljenju od raka nečije supruge. David je godinama sakupljao takve informacije. Davao ih je dalje, na svoje pretpostavljene. I znao je naravno da će ti ljudi, koji sigurno nisu predstavljali bezbjednosni rizik za njegovu zemlju, biti ucjenjeni od strane armije i tajne službe i prisiljeni na suradnju.

David klima glavom i objašnjava svoj problem: “Ovdje se ne radi o samoodbrani izraelske države, ovdje se radi o tome da se drugi narod podredi koliko je to efektivno moguće.” A pošto on nije mogao prihvatiti takav stav sjeo je zajedno sa istomišljenicima u stanu svojih roditelja i objasnio svoju odluku.

Njih trojica, zajedno sa 40 drugih nekadašnjih pripadnika tajne službe napisali su pismo na premijera Benjamina Netanjahua, na šefa armije i vojne tajne službe. U pismu stoji da oni, svi veterani elitne jedinice 8200 i do danas rezervisti neće nikada više učestvovati u “Akcijama protiv Palestinaca”. I to zbog toga što ne žele biti “instrument izraelske okupacije”.

Već 47 godina Izrael okupira zapadni Jordan i “vojni režim uskraćuje tamošnjim Palestincima osnovna prava”, stoji u pismu. Realnost u kojoj za jevrejske naseljenike i palestinske starosjedioce važe dva pravna sistema, koji jednoj strani – naseljenicima – daje prava koja drugoj strani – Palestincima – uskraćuje, “ nije neizbježno rezultat neophodne samoodbrane”. Ova stvarnost izgleda tako jer su je izraelske vlade sukcesivno tako formirale. Isto tako vlasti se odnose prema odlukama za oduzimanje zemlje, postavljanje ograda i prepreka ili prema ekonomskom sankcijama.

Armija ne poznaje moralne dileme

Ovo je prvo javno odbijanje poslušnosti ove vrste unazad 14 godina i tvrdi obračun sa postupcima Izraela kao okupacione sile. Jer kritika dolazi ovoga puta iz srca sistema, naime iz armije, koja je nosilac te okupacije.

Odvažnost onih koji su potpisali ovo pismo treba utoliko više cijeniti danas kada je mržnja prema ljudima koji neće da slijede osnovnu nacionalističku struju jača nego ikada ranije.

David kaže da se boji da će od svojih prijatelja i kolega biti označen kao izdajica. Međutim taj strah nije bio veći od njegove grižnje savjesti. “To što mi radimo u Zapadnom Jordanu i pojasu Gaze nije ispravno”, kaže on. David vjeruje da “Sistem armija” funkcioniše tako dobro zato jer se svakom pojedincu – svejedno je li to tajni agent ili pilot ratnog vazduhoplovstva – sugerira da za to što radi ne snosi nikakvu odgovornost. Jer samo izvršava naređenja.

Njemu je postalo jasno kako ovaj sistem manipuliše kada je istraživao slučaj takozvanog ciljanog ubistva koje po njemu nije služilo sigurnosti njegove zemlje, kako su tvrdili njegovi nadređeni, nego je bio akt osvete. Akt osvete u kome su potpuno nedužni civili, u ovom slučaju cijela jedna porodica, izgubili život..

Noa, koji također jedan od potpisnika pisma, kaže da armija ne poznaje moralne dileme. “Mi možemo sve i zato mi smijemo sve”, glasi njihova maksima. Dok broj nevinih koji padaju kao žrtve ovom principu stalno raste – najbolji primjer je poslednji sukob u Gazi – izraelsko stanovništvo postaje sve neosjetljivije na patnje drugih. Dok se prije deset godina još kontroverzno diskutovalo o ciljanom ubijanju kao vojnom sredstvu danas to pripada isprobanom repertoaru.I iz ovoga razloga su se rezervisti tajne službe odlučili da svoje nedoumice iznesu u javnost. Palestinci su u poslednje vrijeme za izraelsku armiju manje ljudi a puno više samo “ciljevi”, kaže Nadav koji je služio pet godina, u poslednje vrijeme kao podoficir.

Šta se sa ovim “ciljevima” sve može postići on ne želi više da zna.

spiegel.de

tačno.net
Autor 15.9.2014. u 00:20

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija