Izvještaj iz Kerumgrada

Autor 6.5.2011. u 11:07

Izvještaj iz Kerumgrada

Analitičari se slažu da je razlog tome gubitak vjere građana u političke stranke, pa otuda priklanjanje takozvanim izvanstranačkim osobama. To simplificirano tumačenje trebalo bi objasniti zašto su građani Splita svojevremeno za svoga gradonačelnika izabrali jednog lunatika koji će sigurno ući u opsežnu kronologiju ludila jednoga grada. Zahvaljujući energiji toga ludila Split je uvijek bio poseban grad, težak u zahtjevima, drzak u procjenama, zadrt i kozmopolitski u isto vrijeme. Ali takav je bio davno, mnogo prije nego je postao privredno i kulturno destruirani grad, omiljeno stanište rigidne nacionalističke desnice, pa je i rezultat toga dubokog socijalnog poremećaja bio izbor toga Keruma za prvog čovjeka grada. To jest, ratnog profitera koji je svoj trgovački biznis započeo u jeku rata, u nekoj prigradskoj garaži, švercom humanitarne pomoći uz pomoć Crkve, polupismenu barabu, koja eto, tobože nije politički angažirana. Što je međutim istina samo na formalnoj razini, u suštini riječ je o eklatantnom izdanku vladajuće oligarhije, kojoj je uostalom čitava država služila za ostvarenje vlastitih profiterskih ambicija.

Pa je tako i Kerum u samo dvije godine mandata fantastično unaprijedio svoje poslove, koristeći sve gradske resurse kojima vlada uz pomoć desetaka pripadnika svoje bliže i dalje familije, postao vlasnik hotela, zaštićenih zgrada, jahti, automobila, pomorskog dobra… A onda je tip, kojemu je svaka izjava ili poslovni potez svojevrsni eksces, ovih dana preuzeo ulogu predvodnika obrane Hrvatske od „nepravednih presuda haškog suda“. Najprije je, budući da i kazalište vodi njegov čovjek, zabranio premijeru opere Maršal, jer da „nije vrijeme za veselje“. Istoga dana na splitskom će Marjanu zastava biti spuštena na pola koplja, u znak opće žalosti zbog haških presuda „našim herojima“, jer je tako, mimo zakona, odlučio splitski gradonačelnik. Samo nekoliko dana kasnije neprikosnoveni gazda Splita inicirat će i prijedlog što će ga jednoglasno prihvatiti svi članovi Gradskog vijeća, uključujući i socijaldemokrate, da jedna ulica ili trg u Splitu nosi ime haškog osuđenika za ratni zločin, Ante Gotovine. Srećom, Gotovina je bio malo pametniji od svojih pristaša, pa se iz pritvora u Haagu zahvalio na ponudi.

Ali ne, od spomenika zločinu ipak se nije odustalo u gradu u kojemu je devedesetih oteto desetak tisuća stanova iz kojih je prethodno istjerano na tisuće građana srpske nacionalnosti, pa se i demogafska struktura grada potpuno promjenila, mahom u korist „velikih“ Hrvata, pripadnika povlaštene kaste branitelja. Kerumgrad stoga, posve razumljivo, mora hitno dobiti spomenik upravo režimu koji je od Splita učinio devastirano mjesto neveselog življenja. Pa ako to neće biti ulica s imenom netom osuđenog generala Gotovine, onda će biti spomenik Franji Tuđmanu. U inat svim bjelosvjetskim protuhama koje su upravo, tamo u Haškom sudu, Tuđmana proglasile šefom udruženog zločinačkog pothvata, čovjekom odgovornim za etničko čišćenje, progone, ratne zločine… Gradonačelnik Splita je odlučio da se zločin trajno obilježi i Tuđmanu podigne spomenik nasred splitske rive, a kako ni Crkva, kao druga poluga vlasti, ne bi bila uskraćena, to će se na Marjanu, brdu iznad grada, posaditi veliki kameni križ. Ne treba sumnjati da će tako i biti, jer je tako odlučio taj redikulozni fašist, jedva sposoban da dvije rečenice poveže u smislenu cjelinu, trgovac čija se moć novca uvukla u sve pore gradskog života.

Pri tome sukob interesa u svim poslovima njegova carstva eklatantan je primjer mafijaškog shvaćanja vlasti, jeftina kupnja i skupa preprodaja brojnih društvenih dobara matrica je po kojoj funkcioniraju njegovi poslovi, ista ona uostalom na kojoj je Hrvatska utemeljena kao država.

U međuvremenu, strah od nezamjeranja moćnom gradonačelniku ušao je u kosti svima koji u Splitu još nešto proizvode.  Svjedoči o tome jako dobro i sljedeći bizaran događaj. Uglavnom, na „komemorativnom“ skupu „za naše nevino osuđene generale“ upravo se ratni profiter Kerum – koji je, usput rečeno, „ratovao“ iza blagajne u svome dućanu na kraju grada  – zaklinjao u „svetinje domovinskog rata“, ponovio kako „obožava Franju Tuđmana“ i ostale bedastoće. A potom nekog tipa koji se također nešto derao i nasrnuo na Keruma, nazvao, pazi sad, „urbanim Jugoslavenom“. Vrag zna šta bi ga imala značiti ta neobična sintagma, no „urbani“ je „Jugoslaven“ hitno dobio otkaz u tvornici za preradu ribe u nekom selu blizu Splita. Zašto otkaz? „Zbog uvrede institucije!“ Kazali su baš to vlasnici male tvornice, svjesni da više ni jednu kutiju svoje usoljene ribe neće prodati u butigama „institucije Kerum“, a koje su dominantne u čitavoj Dalmaciji. Progovorio je dakle strah od kapitalista, primitivnog ali moćnog profitera, kojemu nacionalistička ideologija, proklamirana s vrha države, služi kao temeljna poluga vlastitog biznisa.

I kao što je Tuđman nekada, kao uvod u zločin i etničko čišćenje, izjavio kako je „sretan da mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka“, Kerum danas kaže kako „ne bi dopustio da mu zet bude Srbin“. Povodi tih izjava su različiti, posljedice iste. To jest Hrvatska ili Split, svejedno, ukopana u nacionalistički mit, obilježena zločinom, baš zbog trajne vladavine primitivnih, fašisoidnih baraba, kojih je upravo splitski gradonačelnik sjajan, kapitalni primjerak.

Uz dozvolu autorice tekst prenosima sa Mladine

Tagovi:
Autor 6.5.2011. u 11:07

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija