Jadni Google. Misle, ne postoji ništa što su oni izbrisali!

Zlatko Dizdarević
Autor 12.8.2016. u 15:14

Izdvajamo

  • "Današnja vlast Izraela Palestincima neće dati državu. Rugat će se i dalje onima koji to budu tražili i sve to, uz ostalo, pretvarati u krvavu trgovinu (poput ovog sada s Googleom i sličnima). Države neće biti ni u minimalno pravednim granicama, niti u bilo kakvoj, po međunarodnim standardima suvisloj formi. Istočni Jeruzalem neće biti glavni grad te države, a izbjeglice protjerane iz svojih kuća nikada se tamo neće vratiti. Stari ključevi tih kuća, i gruntovnice, više ništa ne vrijede. Takozvani svijet pred tom "realnošću" klepnut će ušima, silno se i lažno prenemažući zbog navodne "nepravde". Izrael neće postati sigurna država... Naprotiv."

Povezani članci

Jadni Google. Misle, ne postoji ništa što su oni izbrisali!

Samo se palestinska golgota, možda i najveća povijesna drama, kotrlja pravolinijski, uporno, bez stida i oscilacija. Predvidivo i neumitno kao usud i dokaz svekolikog jada, bijede i planetarne sramote onih koji je kreiraju. Dogodine će sedamdeset godina laži i jada, dokaza najnižeg u svjetskoj politici, moralne bijede podjednako kao i gluposti bahatih. Jadni Google. Misle, ne postoji ništa što su oni izbrisali! Ukucaj, klikni “delete” i nema više. Idemo dalje…

Sustigle nas ovih dana u moru ostalih dvije vijesti, naoko obične. Nekada bi bile iritirajuće pa i nevjerovatne.

Prva kaže da su Netanyahuovci donijeli odluku da se na okupiranim teritorijama Palestine može krenuti u izgradnju još osam stotina “stambenih jedinica” za ilegalne doseljenike i otimače zemlje na Zapadnoj obali kojih je već pola miliona. Druga je vijest s one strane Atlantika. Moćni Google “ukinuo” Palestinu sa svojih mapa! Narod i teritoriju koju je priznalo 136 država svijeta. Aktuelni pritisak najcrnje cionističke desnice iz Tel Aviva protiv “koncepta dvije države” daje rezultate. “Civilizacija” šuti. Svijet, jadan i poslušan, ne shvata da time legitimira razarajuću histeriju na planeti, samo ako je raspored snaga dobro smišljen. Kažu najnovije vijesti da se protiv odluke “Googla” (zapravo moćnog inicijalnog lobija u pozadini), peticijom oglasilo oko 200 hiljada ljudi. Kap među milijardama.

Danas sramota nije više bitna kategorija ni u čemu. Ni u laži, ni krađi, ni prevari. Principe poštuju samo mahniti. Naravno, nije malo pojedinaca koji se dobro drže u tome haosu, ne prihvatajući bezdušje. Što bi kazao još davno divni namćor Duško Radović, to je zato jer su ti ljudi bili neko i prije nego što su postali nešto… Čini se da je u ogromnim i ružnim promjenama unaokolo po svijetu, mizerija posebno u politici uznapredovala.

Prisjetio sam se ne baš tako davnih vremena – a kao da je bilo prije više decenija –  Jordana, Sirije, Libanona, Palestine, Iraka, Izraela, Egipta… A danas nema više Damaska kakav je nekad bio, otvorenog, mudrog i nasmijanog. Nije još razoren izvana, ali jeste iznutra, u duši. Nema grandioznog Aleppa, hramova Palmire, ne znam šta je sa Bosrom, teško je i po Jordanu kao onda, do Umm Qaysa na sjeveru odakle se vide i Golan, Palestina i Izrael, Tiberijsko jezero, rijeka Jarmuk, snježno gorje Hermon…Jeruzalem, naročito onaj Istočni, palestinski, ni sjena onome prije. Šutljiv, okupiran, ponižen, a eksplozivan. Stisnut zidovima mržnje i straha. Bejrut pulsira ritmom tuđih strasti i kalkulacija a ne vlastite mašte i hedonizma. Irak razoren i iznutra i izvana. Proizvedene samoubojice na Bliskom istoku odavno su “umjereni revolucionari” i čuvari interesa Zapada. Njihova su “geostrategija”. U pet‐šest godina sve je tamo postalo neprepoznatljivo. I niko se više ne zgraža.

Samo se palestinska golgota, možda i najveća povijesna drama, kotrlja pravolinijski, uporno, bez stida i oscilacija. Predvidivo i neumitno kao usud i dokaz svekolikog jada, bijede i planetarne sramote onih koji je kreiraju. Dogodine će sedamdeset godina laži i jada, dokaza najnižeg u svjetskoj politici, moralne bijede podjednako kao i gluposti bahatih. Jadni Google. Misle, ne postoji ništa što su oni izbrisali! Ukucaj, klikni “delete” i nema više. Idemo dalje…

palestina_google2

Malo ih je što prepoznaju o čemu se tu radi. I spremni su da dignu glas mimo “pameti krvi i gena”, etično i mudro. Čitam o Shlomo Sandu, profesoru historije na Univerzitetu u Tel Avivu, jednom od takvih. Piše na užas mnogih u Izraelu i onih po tzv. diplomatskim kružocima na kojima se vježba ta vječita sramota laganja o Palestini, kako izraelski mediji vele da “palestinsku intifadu vode izolirani pojedinci… Naši političari kažu da su to strani plaćenici, ali svako ko pošteno rasuđuje priznaje da su glavni uzroci novog talasa nasilja produžena okupacija, neprekidna poniženja i egzistencijalno beznađe. Nedaleko od svakodnevnice naših života u Tel Avivu i Haifi, već gotovo pola stoljeća žive ljudi bez elementarnih prava i sloboda. Mi Izraelci radimo, studiramo, sanjamo i živimo u slobodi i komforu, dok u našoj blizini žive ljudi prepušteni na milost i nemilost našoj vojsci i gargantuovskim apetitima naseljenika koje podržava naša vlada… Ali, teroristi nisu rođeni kao ubice. Pod drukčijim historijskim okolnostima, djeca i mladi koji izlaze na ulice s kuhinjskim noževima i satarama ili prave bombe od dijelova starih kola, mogli su završiti studije, postati dobri i vrijedni ljudi, mogli su imati djecu i dostojanstveno ostariti. Samo što je njihova historija osujećena na strašan način…”

Jasan je zaključak profesora koji vidi dalje od većine svojih sugrađana ali i onih lijenih i moralno i politički korumpiranih političara čija se nezainteresiranost za Palestinu i Izrael graniči s idiotlukom: “Vjerujem da je život na nestabilnom Bliskom istoku u jevrejskoj državi koja se neprestano širi, ukleta i beznadežna trka. Ovdje se ruše ne samo normativne vrijednosti, već i sama politička logika zaštite navodnih sopstvenih interesa…”

Tema prisjećanja na Palestinu danas, provociranog viješću o upornom nastavku šizofrene (samo)ubilačke politike Netanyahuovog establišmenta i poslušnih partnera, te “proguglanom” mizerijom s druge strane okeana, jeste dramatično “isto” s onim u vlastitoj arhivi i tekstovima pisanim odande još 1982. pa 1988, 2008, 2014. do danas. Zaključak je u rečenicama napisanim u proljeće prije četiri godine, u Ammanu. Tamo odakle sam za vedrih noći u daljini gledao kako svijetli nebo iznad Jeruzalema, srca Palestine, Svete zemlje tri vjere i mjesta povodom kojeg se evo bezmalo sedam decenija valjaju sramotne laži tzv. politike:

“Današnja vlast Izraela Palestincima neće dati državu. Rugat će se i dalje onima koji to budu tražili i sve to, uz ostalo, pretvarati u krvavu trgovinu (poput ovog sada s Googleom i sličnima). Države neće biti ni u minimalno pravednim granicama, niti u bilo kakvoj, po međunarodnim standardima suvisloj formi.  Istočni Jeruzalem neće biti glavni grad te države, a izbjeglice protjerane iz svojih kuća nikada se tamo neće vratiti. Stari ključevi tih kuća, i gruntovnice, više ništa ne vrijede. Takozvani svijet pred tom “realnošću” klepnut će ušima, silno se i lažno prenemažući zbog  navodne “nepravde”. Izrael neće postati sigurna država… Naprotiv.”

Isto bih odande napisao i sada. Prevario sam se jedino da će se svijet prenemagati zbog “nepravde”. Čak ni toga više nema. Mislimo da nas se ne tiče. Kao što smo mislili i o terorizmu i izbjeglicama. Ta stupidnost ide dalje.

Lijep kompliment svjetskoj pameti spram Palestine. Pohlepa i glupost doveli su tu pamet dovde. A eto ni vlasnici Googla ovo nisu shvatili. Jesu tek pojedinci poput profesora Shlomo Sanda i onih dvjestotinjak hiljada anonimaca potpisanih pod peticiju protiv elektronskih kontrolora ljudskog uma. Lideri sile, poniznosti i pljačke takve silno mrze.

Radiosarajevo.ba

Zlatko Dizdarević
Autor 12.8.2016. u 15:14

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija