Javni medijski servis kao okupirano javno dobro: Kako je Radio televizija RS-a, dio javnog servisa BiH, izvještavala o protestima

Uglješa Vuković
Autor 17.3.2014. u 14:22

Javni medijski servis kao okupirano javno dobro: Kako je Radio televizija RS-a, dio javnog servisa BiH, izvještavala o protestima

U ovom tekstu prikazaću način izvještavanja Radio televizije Republike Srpske o socijalnim demonstracijama u Federaciji Bosne i Hercegovine postavljajući posredstvom tog prikaza pitanja koja su smatram od suštinskog značaja za razumijevanje trenutnog rada i položaja javnog medijskog servisa. Izabrani medij je dio javnog medijskog servisa Bosne i Hercegovine i namjerno je u fokusu prikaza jer društvena odgovornost javne televizije zakonom je definisana te svako odstupanje od zakonski propisanog ponašanja zaslužuje osvrt, upozorenje i, prevashodno, odgovarajuće reagovanje nadležnih institucija u okviru postavljenog sustava. U slučaju socijalnih demonstracija koji još traju potresajući prilike u zemlji naporima da se oblikuje kvalitativno novo i drugačije političko kao odgovor na rastuću socijalnu nejednakost, RTRS, kao javni emiter, istakao se kao reprezentativni primjerak beščasnog rada koji se pogrešno imenuje novinarstvom umjesto poslušničkim izvršavanjem dnevnih zadataka po diktatu vladajuće političke elite. Ovakvo ponašanje ne samo što je protivno novinarskom kodeksu i osnovnim moralnim načelima, već je protivzakonito s obzirom na zakonski definisanu obavezu o plasmanu raznovrsnih i vjerodostojnih informacija, odnosno istinitog informisanja i suočava nas sa pitanjem koliko je neophodno dramatično promisliti javni servis kao okupirano javno dobro. (Zakon o RTRS, član 7.)

Tekst se posebno osvrće na vrednosne kvalifaktive koji (ni)su upotrebljeni pri prikazivanju događaja, ali i na korištenu metodologiju koja nam otkriva način poimanja medijske moći u trenutačnoj eliti, karakter i suštinu sredstava manipulacije koji su obilato korišteni za vrijeme socijalnih demonstracija u BiH i, prije svega, načina rada javnog emitera sa zakonskom obavezom nepristrasnosti i inkluzivnosti za vrijeme pojave značajnih protesta koji se odnose na stvarne političke razloge pokušavajući da svojom istinitošću i inovativnošču usmjere zahtjeve obespravljenih radnika i građana na socijalna pitanja.

6. februar – dan kada se ništa nije desilo

6.februara javni servis svih građana Bosne i Hercegovine RTRS u centralnom dnevniku uredno plasira uobičajeni sadržaj sastavljen od tema koji se odnose na sudbinu generala i navodne skupštinske nesuglasice u oba doma bh parlamenta, naravno po navodnoj etničkoj liniji, izbjegavajući teme od ekonomskog i stvarnog značaja, kao i aktuelne događaje smještene u sadašnjosti, što je očigledno zacrtani cilj programske politike. Tako je bilo moguće da se na taj dan vijest o demonstracijama obespravljenih radnika i nezaposlenih građana u Tuzli, i ostatku Federacije BiH koja se priključuje demonstracijama, smjesti u 23. minut (slovima: d v a d e s e t  i  t r e ć i minut) centralnog polučasovnog informativnog sadržaja. Na ovaj način javni servis anulira značaj događanja u gradovima širom Federacije BiH, gdje se ljudi u značajnom broju okupljaju kako bi izrazili socijalni bunt ukazajući na vlastiti položaj, te na planu same pojavnosti obrađuje ovaj događaj kao beznačajni kuriozitet pred vijesti iz rubrike svijet. Sam događaj se imenuje odrednicama neredi/ talasi nemira u Federaciji BiH/ Tuzla na ivici vanrednog stanja, a da gledaoci pri tome uopšte ne mogu pojmiti cjelovitu sliku događaja koji se u crticama opisuje kao dramatičan dok se u isti mah ne objašnjavaju osnovne okolnosti. Ko prosvjeduje? Zašto? Koji su osnovni izrečeni razlozi?

Stvorena medijska slika korespondira sa željenom projekcijom političke elite o neredima i nemirima u Federaciji kao izdvojenoj neuralgičnoj tački bez korijena i razloga jer je drugi entitet u toj projekciji sam po sebi nered, nemir i posljednično- prijetnja. Projekcija susjednog entiteta kao onog ne-redovnog, nemirnog i nepredvidivoga Drugog služi eliti kao sredstvo legitimacije u tzv.naporima da se RS održi bezbjednosno stabilnim, odnosno da se „neredi ne preliju“, najčešće spominjana formulacija zvaničnika RS-a. Niti jednog trenutka u prvoj obradi demonstracija, RTRS ne upotrebljava izraz socijalni protesti imenujući neki od mogućih razloga koje su ljudi saopštavali kao razlog izlaska na ulice. Nezaposlenost, niske penzije, pljačkaške privatizacije, visoka primanja javnih funkcionara, korupcija…

7. februar – dan kada su se desili huligani

 

7.februara vijest o socijalnim demonstracijama novim razvojem događaja poprimila je regionalne i šire razmjere, pa je i RTRS u centralnom dnevniku vijest stavio kao naslovnu, dan nakon što je vijest o istom događaju (istina, sa manje dramatičnosti) bila izmještena na sam kraj dnevnika. Obrada događaja je na istom fonu izvještavanja o neredu i nemirima, ali s obzirom da napadi demonstranata na zgrade Predsjedništva i kantonalnih vlada, kao na simbole moći i vlasti, povećavaju dramatičnost i značaj, RTRS radikalizuje rječnik nemira i nereda i dalje ne objašnjavajući zašto su se demonstranti okupili i šta imenuju kao razlog/e.

Umjesto prikazivanja mogućih stvarnih razloga okupljanja građana i radnika, skrojenim prilogom izvjestilačkim se tonom prenosi tok nemirnih događaja koji se imenuju kao haos u federaciji/esaklirali neredi, zatim spominje se broj povrijeđenih, zarobljeni vatrogasci u zgradi Predsjedništva, detaljni izvještaj o zgradama koje gore, kao i podatak o pljačkama prodavnica i trafika, iako nikad nije potvrđena informacija o masovnim pljačkama. Demonstranti se u kontekstu takvog izvještavanja po prvi put u momentu kulminacije opisivanja anatomije haosa imenuju huliganima i na taj se način nakon prvotnog ignorisanja događaja, pa njegovog prikazivanja u pojavnosti kao činu nejasnog i samopodrazumijevaćujeg federacijskog nereda prelazi u konačnu fazu eksplicitne vrijednosne oznake samog događaja. Učesnici protesta, o kojima nam javni servis ništa ranije nije izvjestio, ne spominjući  razloge njihovog okupljanja, ne dajući im pravo glasa, imenovani su u ključnom momentu kao huligani te medijska slika dobija svoj ishod: dešavaju se neredi, huligani (nepoznatih dubljih motiva, ali rušilačkih namjera) uništavaju javnu imovinu i napadaju institucije vlasti.

Na samom kraju priloga RTRS sastavlja još jednu vrijednosnu aluziju kao dato rješenje dubljih huliganskih motiva. Ističe se kako protesti jesu počeli mirno, ali da nije izostala navijačka scenografija i ratne zastave. Plasira se laž nepoznatom metodom mjerenja kojom je procjenjeno da su najaktivniji demonstranti oni okupljeni oko grupe čiji je cilj ukidanje Dejtona (sic!). Dakle, neobavješteni gledalac iz ovako stvorenog prizora dobio bi u konačnici informaciju da izvjesni huligani napadaju predstavnike vlasti terorizirajući običan svijet i normalan život sa stanovitom antidejtonskom političkom idejom u pozadini. Obavješteniji gledalac, zamišljeni konzument vladajuće ideologije RTRS-a, dobio bi informaciju o neredima i nemirima na „protivničkom terenu“ jer su oni ne-redovni i nemirni sa epilogom da su krajnje namjere destabilizacija Dejtona i RS-a što je za sada skrivani cilj rasplamsanog nereda i haosa.

Kako osloboditi javno dobro?

Opisanom medijskom obradom, RTRS je demonstrirala vladajuću propagandu, umjesto zakonske obaveze o plasiranju istinitih, nepristrasnih i cjelovotih informacija sa poštovanjem različitih interesa i skupina (pogledati Zakon o RTRS, član 14.). Izlazeći iz domena zakonskog i društveno odgovornog ponašanja javni mediji su nam poslužili tek kao uvid u paradigmu postupanja elite u vrijeme socijalnih nemira i demonstracija što plediraju za opravdanu promjenu poimanja političkog prikazujući vlastito stanje socijalne obespravljenosti i samog siromštva kao jedino stvarno političko pitanje koje treba učiniti vidiljivim formirajući zahtjeve koji se referiraju i na pravne posljedice po pripadnike elite i osvojene pozicije moći.

Na planu medijskog prikaza u javnim medijima, događaj se dakle prvo ignorisao uslijed nemale zatečenosti i straha pred buntom obespravljenih i poniženih jer je elita bahato vjerovala da je začepila sve moguće kanale objavljivanja bunta (između ostalog tako što su uzurpirana javna dobra kao što je javni servis), a potom su započela dirigovana (in)direktna tumačenja o huliganstvu, vandalizmu, skrivenim razlozima, stvarnim i neobjelodanjenim namjerama kao i pothvati da se socijalne demonstracije prikažu kao dio zamišljenih etničkih/entitetskih suprotstvljenosti. Javni medijski servis (RTRS) tu se našao kao prvo mjesto sa kojeg smo mogli saznati stanje u redovima elite. Od zatečenosti i nevjerice završilo se u otvorenim pokušajima da se znaci nove političke realnosti, oživotvoreni kroz ulične proteste, socijalne nerede i plenume, interpretiraju medijskom propagandom o huliganstvu koje se pojavilo huliganstva radi i/ili kao izraz napada na dejtonsko uređenje i Republiku Srpsku.

Opisani način ponašanja medijskih poslenika javnog servisa kao udarnika propagande vladajuće elite, osim što je iskaz neprihvatljive društvene neodgovornosti, u koliziji je sa pozitivnim zakonodavstvom kojim je propisana obaveza nepristrasnog i cjelovitog informisanja i sa sobom povlači ne samo pitanje društvene odgovornosti, već i pravne odgovornosti zbog čega bi trebalo aktuelizovati raspravu o tijelima koja trebaju nadgledati rad javnog servisa, postupku utrđivanja medijske odgovornosti i eventualnim zakonskim promjenama u cilju stvaranja istinskog javnog medija, koji je u vlasništvu svih građana i putem ostvarenog programa, kao i o uspostavljanja efikasnog mehanizma kontrole i postupka utvrđivanja odgovornosti.

Javni servis kao dio problema

U vrijeme zasigurno najznačajnijeg političkog događaja u postratnoj istoriji BiH, javni medij se pokazao kao poligon vladajućih interpretacija i propagandno glasilo nekolicine protiv koje su protesti i usmjereni što aktuelni način funkcionisanja javnih medija i važeća zakonska rješenja stavlja pod opravdanu sumnju smještajući aktuelni koncept javnog servisa (hvaljen kao ostvareni standard demokratskog i otvorenog društva) u dio problema zajedno sa nedostatnošću drugih osporenih demokratskih ustanova kao što su institucije trenutačne predstavničke demokratije. Oblikovanjem i iznalaženjem novog političkog rječnika i mogućih rješenja u kontekstu aktuelnih socijalnih protesta trebalo bi se promisliti i pitanje povrata i očuvanja javnih dobara u domenu medija jer skorašnji događaji ocrtavaju nam stvarnu upotrebnu svrhu tzv. našeg javnog servisa i njegovih zakonski definisanih demokratskih standarda.

RTRS, ne samo što nije u stvarnom svijetlu prikazala događaje (braneći opisanim radom interes privilegovane elite) već nije ni ponudila u prvim danima izvještvanja, kao uopšte moguću pretpostavku, socijalni karatker prosvjeda ne dajući tako prava glasa i objave svim društvenime grupama i različitim mišljenjima što su obavezni činiti promovišući pluralitet, pa da je u pitanju i manjinsko i krajnje nezastupljeno mišljenje. Trenutni  odnos prema nastavljenim socijalnim demonstracijama i plenumima, kao mjestima oblikovanja novog političkog, potpao je pod uporno ignorisanje i nepokrivanje događaja, zajedno sa redovnim pokušajima da se ovi događaju usputno interpretiraju kao napadi na ustavni poredak RS-a čime se i dalje krši obaveza istinitog informisanja i poštovanja pluraliteta. Sistematski propagandni rad javnog/ih servisa, koji je u lagodnoj suprotnosti sa odnosnim zakonom, što opet nikoga ne uzrujava u predviđenom sistemu provjera i kontrola predstavničkih i izvršnih organa nad javnim servisom(pogledati Zakona o RTRS, član 4. i član11.), suočava nas sa pitanjima o neophodnim zakonskim i stvarnim promjenama i potrebi da se reafirmiše naizgled opšte poznati stav da je javni medijski servis javno dobro koje pripada svima. Javno dobro koje je otuđeno i koje treba zauzeti i osvojiti aktivno promišljajući kako odgovoriti na trenutno stanje nepodnošljive okupiranosti i koliko je za isto to stanje odgovorno trenutno „demokratsko“ zakonsko rješenje koje je u odviše očiglednom raskoraku sa dometima stvarnosti da zaslužuje preispitivanje proklamovanih demokratskih standarda, njihove ostvarivosti i kvaliteta.

media.ba

Uglješa Vuković
Autor 17.3.2014. u 14:22

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija