Jebem te hrvatska vjerodostojnosti

Ivo Anić
Autor 10.2.2017. u 17:49

Jebem te hrvatska vjerodostojnosti

S Lukom Podrugom, višemjesečnim kandidatom za splitskog gradonačelnika, događa se ono što se lako moglo predvidjeti, naime, Luka Podrug je toliko ojačao, kao što je ojačala desnica u Hrvatskoj da je nasrnuo i na hrvatsku kulturu. Taj čovjek koji nema uopće biografije, upravo je u tome vrlo tipičan za hrvatsku političku scenu. Tu, naime, biografije, nema ni većina ostalih. Prema uvredama Luka Podrug je tipični hrvatski homo politicus. Njegov politički curriculum sastoji se od nekoliko plasiranih uvreda. On je, u društvu stotinjak istomišljenika, proljetos na splitskoj rivi imao toliko hrabrosti da Stjepana Mesića i Ivicu Račana javno nazove „patuljcima u ljudskom liku“, nazvavši ih posprdno Stevica i Jovica. On je jedna posljedica naših jadnih prilika, on im je koncentrat.

Ako ste pomislili na prvi mah kako je autor teksta, u jeku predizborne kampanje u Splitu, netko od tužnih ostataka lijevo orjentiranih intelektualaca koji su uspjeli sačuvati svoj integritet i obraz grdno ste se prevarili. Autor teksta koji je objavila Slobodna Dalmacija, u jeku predizborne kampanje za splitskog gradonačelnika, je sveučilišni profesor hrvatske književnosti, odnedavno predavač na Odjelu slavenskih jezika i književnosti pri ruskim i istočnoeuropskim studijima Sveučilišta Yale u New Havenu, Connecticut SAD, Slobodan Prosperov Novak. U istom listu, isti dan, izašla je kolumna Borisa Dežulovića o Luki Podrugu, u kojoj Dežulović ismijava metaforu o patuljcima, a apologetu desnice bez latinskih naziva, tipa, homo politicus i curriculum smješta tamo gdje mu je i mjesto, na svoj način, kako ga je uostalom smjestio i Prosperov Novak.

Od tog izdanja Slobodne Dalmacije prošlo je sedam godina.

Sedam mršavih i sedam debelih krava opisuje Biblija. Josipa, od oca Jakova, njegova su braća namjeravala ubiti. Kako su se predomislili, poslali su ga u Egipat gdje je on, na dvoru Faraona postao ugledan savjetnik i tumač snova. Josip je protumačio Faraonov san, kao sedam gladnih godina koje očekuju Egipat, a ovaj ga je nagradio mjestom upravitelja dvora. Boris Dežulović, nakon promjene vlasti, dobija otkaz u Slobodnoj Dalmaciji nazvavši prijatelje Luke Podruga gnjidama. Gnjide su, kao što znamo, opustošile Egipat, a za Borisa je, kako to obično biva kod dosljednih ljudi, započelo razdoblje od sedam sušnih godina u mainstream medijima, koje nažalost, još traje. U slučaju Slobodana Prosperova Novaka stvari su bile malo drugačije. Nakon sedam dobrih godina u kojima je sisao lijevu dojku, Slobodan Prosperov Novak bez problema se prebacio na desnu, na kojoj je još uvijek, gle divnog čuda, Luka Podrug.

Ako im se, kao Luki Podrugu, čini da je Mani Gotovac u resoru kulture potrošila strašan novac i ako ne vide da je ona ovdje, oskudnim vremenima unatoč, stvorila jednu od rijetkih hrvatskih umjetničkih kolonija, trebali bi tada znati tko je u Hrvatskoj Jovica, a tko Stevica, uostalom nije Luka Podrug kriv nizašto. Da nije onih koji ne znaju gdje je Luki Podrugu mjesto ne bi ni bilo Luke Podruga, grmio je Slobodan Prosperov Novak štiteći tadašnju intedanticu Mani Gotovac u Slobodnoj Dalmaciji navlačivši na sebe bijes desnice koja je u tadašnjem intelektualnom obzoru i hrvatskoj kulturi tog vremena vidjela ljute protivnike, sa kojima će se obračunati kada u Egipat stigne sedam dugih, gladnih godina.

Sedam godina Slobodan Prosperov Novak živio je dobro na dvoru kao apologeta tadašnje stranke na vlasti, sedam dugih godina očekivalo se, kako je to Faraon usnio, da će stići napokon i sedam gladnih, a kada su stigle, naš se junak i intelektualac posuo pepelom i obrušio na dojučerašnje kolege po peru, ali i po ideologiji.

“Već nekoliko tjedana u našim medijima kao neka bombica javi se ideja o tome kako je napravljena nepravda nekim izdavačima i piscima jer im knjige nisu otkupljene od državnih komisija za knjižnice. Najčešće spominjano ime tu je ono splitskog književnika Predraga Lucića koji je, navodno, doživi užasnu nepravdu jer njegova knjiga “Step by Step Stepinac” nije otkupljena za hrvatske knjižnice”, počeo je kritičar HRT-a.

“Poznata je stvar da država otkupljuje samo za jedan iznos, jednu trećinu novca predviđenog, dvije trećine knjižnice same financiraju. Ja ne vjerujem da će i knjižnice same otkupiti tu sramotu hrvatske književnosti koju neki nazivaju “cvijećem zla” hrvatske književnosti, kao recimo i “Pjesme iz Lore” Dežulovićeve. To su anarhične i glupe knjige, poznato je da je isti autor izazvao takav nered kad je objavio “Čići, miči, Ahmići” da je doživio napade muslimanske zajednice u BiH da je morao objašnjavati svoju pjesmu, čak je i Pen centar morao objašnjavati da to nije protiv žrtava, da to afirmira žrtve”, nastavio je.

“No, to što Lucić radi, to je njegov problem. Samo taj problem postaje grozan onog časa kad se vidi da govor o zlu najbolje raste kada ima pred sobom neki ideal. A ideal gospodina Lucića je Jugoslavija, komunizam, a nisam baš siguran da treba financirati takvu literaturu. S druge strane, one koji traže monstruoznost, vrlo često pretvaraju u monstrume. Tako je on zaista postao monstrum Jugoslavije, monstrum komunizma, zaključio je Slobodan Prosperov Novak prozvavši direktno Borisa Dežulović koji u egzilu Piska piše za nezvisne portale N1 i Novosti, dok Predrag Lucić piše za Novi List.

Mišljenje o stavovima koje je izrekao uvaženi i rado viđeni gost na njihovim stranicama prenijela je i Slobodna Dalmacija u cjelini, no nikome od novinara iste nije palo na pamet da zaviri u svoju arhivu i pita uvaženog intelektualca kako je preživio sedam gladnih godina u hrvatskoj kulturi i što danas misli o, recimo, Luki Podrugu, koji će se ponovo kandidirati za gradonačelnika Splita?

Nakon sedam debelih krava, sedam gladnih slobodan Prosperov Novak preživio je u Egiptu kao i svi intelektualci, osim spomenutog dvojca koji mu je trn u oku na tipičan hrvatski način, preko noći zaboravljajući na riječ – dosljednost. Dosljednost je riječ koja je nestala iz fundusa riječi uvaženog profesora koji će danas podržavati stavove Luke Podruga i njemu sličnih,a za dojučerašnje suborce i istomišljenike kazati kako su sramota hrvatske države. Dosljednost u čistom i suštinskom razmjeru preživljavanja u Egiptu. Doosljednost u nagonima i opstanku, pa i po cijenu obraza i vlastite kože, dosljednost u sisanju državne dojke, bila ona lijeva ili desna krava muzara, bila ona mršava ili debela, stajala ona desno ili lijevo – potpuno svejedno.

Jedini problem je kako će uvaženi profesor koji je tako podrugljivo govorio o Podrugu, slobodan Prosperov Novak koji je tako prosperitetno izbjegao onih sedam mučnih godina Egipta, pogledati u oči upravo Borisu Dežuloviću, koji je dosljednost shvatio ozbiljno i izbrao sedam mršavih krava kao malu cijenu svog obraza?
Poznavajući lik i djelo rečenog profesora to mu neće biti teško. Za bilo kakav komentar o dosljednosti ionako ga nitko od novinara Slobodne Dalmacije neće ni pitati. Kao što ga neće uznemiriti komentar Borisa Dežulovića koja ta njihova zajednička novina nikada prenijeti neće.

Slobodana Prosperova Novaka mogao bi uznemiriti jedino Luka Podrug da promijeni naglo dosljednu, ideološku stranu. Tada bi za Slobodnu Dalmaciju tekst ostao praktički isti uz neznatne izmjene. Ovako će morati sjediti jedan do drugog, kao monumentalni stupovi hrvatske vjerodostojnosti.

Što će na to kazati Boris Dežulović? Pogađate vjerujem – jebem te hrvatska vjerodostojnosti!

Ivo Anić
Autor 10.2.2017. u 17:49

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija