ENG
JEBO VAS VAŠ “ALI”
Autor/ica 👤Ivo Anić
Povezani članci
Kod isticanja svog građanskog neposluha ja se pozivam na sve zakonske odredbe i akte koji mi kao građaninu RH omogućuju prava na slobodu i zaštitu od govora mržnje te se kao civilizirana osoba pozivam na 9. točku Ustava koja je nedvosmislena i jasna i garantira mi pravo na iznošenje osobnog stajališta, time i građanskog neposluha.
Pod točkom 9 hrvatskog Ustava, deklaracijom o antifašizmu koju je donio Hrvatski Sabor kao jedino i izvršno tijelo vlasti u RH povodom 60. obljetnice pobjede nad fašizmom, koja se obilježava u Europi i cijelom svijetu navodi se eksplicitno sljedeće:
Republika Hrvatska i hrvatsko društvo potvrđuju antifašističku demokratsku utemeljenost svoje državnosti, te duboku privrženost vrijednostima suvremene demokracije. Naglašava se vrijednost i visoki doprinos hrvatskog naroda u borbi protiv fašizma koji je ugrađen u temelje samostalne Republike Hrvatske.
Pod točkom 9 hrvatskog Ustava nadalje stoji: Državna tijela svojom djelatnošću i zakonskim sredstvima dužna su čuvati i unapređivati antifašističke stečevine, vrijednosti i opredjeljenja hrvatskog društva i Republike Hrvatske te zakonskim odredbama raditi na očuvanju dostojanstva i skrbi za antifašističku borbu kao i očuvanju antifašističke spomeničke baštine kao općeg kulturnog dobra i na ukupnoj zaštiti i afirmaciji vrijednosti antifašizma.
Pod točkom 9 hrvatskog Ustava jasno se naglašava zakonski akt i odredba kojom se izvršna tijela zakonodavstva trebaju odnositi prema onim pojedincima ili zajednicama koje ove odredbe krše. Za kršenje istih predviđene su novčane i zatvorske kazne.
S ovom jasnom odredbom Ustava Republike Hrvatske koja povlači kaznenu odgovornost posebno u javnim istupima i djelovanjima trebalo bi biti upoznato Državno tužilaštvo i sudstvo kao institucije koje su nadležne za strogo kažnjavanje bilo kojeg javnog govora mržnje, poticanja na rasnu i svaku drugu netrpeljivost kao i na izravno negiranje akta Hrvatskog Ustava pod točkom 9. Nadalje, s ovom odredbom trebao bi biti upoznat i Prior dominikanskog reda Luka Prcela koji snosi jednaku kaznenu odgovornost kao i svaki građanin RH za javne istupe i djelovanja kojima se izravno krši zakon RH.
Naime, svećenik fra Luka Prcela nepravomoćno je oslobođen optužbe za prekršaj iz članka 14. Zakona o javnom redu i miru po optužnom prijedlogu Državnog odvjetništva nakon propovijedi u svibnju 2016. godine, a u kojoj je otvoreno veličao NDH i režim Ante Pavelića. Cijelu propovijed prenosila je u svom udarnom terminu 1. programa državna televizija HRT. Uz javno veličanje ustaštva, fra Luka Prcela izjavio je kako ne može oprostiti Kolindi Grabar – Kitarović izjavu kako NDH nije bila nezavisna država i da je bila zločinačka. Tužiteljstvo smatra da se radi o iznošenju osobnog mišljenja na koje svatko ima pravo, zajamčeno člankom 38. Ustava RH prema kojem se sloboda mišljenja i izražavanja jamči.
No što je s točkom 9 hrvatskog Ustava? Zar sud nije upoznat sa tom točkom, kao i deklaracijom? Zar sud oprašta govor mržnje i veličanje fašizma pod geslom – ako mu je oprostila predsjednica, opraštamo mu i mi!
S ovom točkom Ustava trebala bi biti upoznata i predsjednica RH Kolinda Grabar – Kitarović koja ne osuđuje javno veličanje fašizma već ga abolira na svom Facebook profilu opraštajući rečenom Prceli kazneno djelo, a ne pozivajući nadležne organe zakonodavstva RH da odrade svoj posao i građana Prcelu kazne novčanom ili zatvorskom kaznom za svoj istup. Istup predsjednice Kitarović na koncu je u završnoj riječi bio presudan za oslobađajuću presudu paoru koji će sa svojim propovijedima nastaviti, eboliran od samih struktura države, tj. njihovih pravosudnih organa.
Sa ovom odredbom trebao bi biti upoznat i glavni ravnatelj Hrvatske Radio Televizije koja je u udarnom terminu u to svibanjsko nedjeljno jutro izravno prenosila govor mržnje, javno veličanje i aboliranje fašizma, te prozivanje institucije predsjednice RH u negativnom kontekstu izdaje nacionalnih interesa i podilaženja određenim interesnim skupinama.
Prior Luka Prcela tako je počinio niz kaznenih djela koja izravno podliježu kaznenoj ali i moralnoj odgovornosti. Naime rečeni Prior ni u jednoj sekundi svog političkog izlaganja kojeg je provukao kroz propovijed nije doveo u sumnju da je Republika Hrvatska legitimna nasljednica fašističke Nezavisne Države Hrvatske, besramno abolirajući monstruozne zločine počinjene u istoj od strane ustaškog pokreta i navodeći ih kao stvar unutrašnje politike. Prior je išao čak tako daleko da holokaust i rasne zakone u NDH opravdava pravednom borbom koja nije djelovala van okvira te fašističke tvorevine i koja je bila prirodno i društveno uređenje te nije bila agresorska prema bilo kojoj zemlji u smislu širenja teritorija.
Drugim riječima svi zločini koji se dogode unutar naših granica moralni su i opravdani ako ih ne vršimo nad teritorijem van naše jurisdikcije kako su to vršili, po Prioru Luki Prceli, saveznički bombarderi napadajući Dresden i Hiroshimu.
Sama predsjednica očito upoznata sa likom i djelom navedenog Priora reagirala je van svojih ustavnih i zakonskih odredbi ne ograđujući se od svećenika već činom opraštanja poslala jasnu poruku pravosuđu kako je Prior Luka Prcela možda izašao iz okvira svoje građanske i svećeničke dužnosti “ALI” trebalo bi to razumjeti jer je svećenik dugo godina proganjan od strane komunističkih vlasti kako je naveo u životopisu povodom služenja sv. mise za ustaškog poglavnika Antu Pavelića. Predsjednica RH svojim je “oprostom” koji je jučer postao i pravomoćan, dala fra Prceli legitimnost u istupima, što je presedan jer se od danas bilo koja javna osoba u svojim izlaganjima može pozvati na članak 38. Ustava RH o pravu na osobno mišljenje, pa bilo ono i javno veličanje fašizma, negiranje Holokausta ili aboliranje zločina i zločinaca Drugog svjetskog rata.
Predsjednica RH tako nastavlja svoju politiku kršenja Ustava i zakonskih odredbi RH te politiku novokomponovanog hrvatskog “ALI” koje u zakonu i članku kaznene odgovornosti istina ne postoji “ALI” amo ga “Spremni” uvesti. “ALI” ja sam mu oprostila, nije dovoljan fakt na sudu RH da se osoba sa tako teškim kaznenim djelom – oslobodi!
Predsjednica RH već se nekoliko puta poslužila svojim “ALI” kako bi zaobišla kazneni zakon i Ustav i u nekoliko eklatantnih primjera svojim ponašanjem pokazala strategiju i zacrtani put ove Vlade i njenih ministara koje “ALI” koriste na sličan način kao i sama predsjednica zaobilazeći na taj način zakon RH i svoje ovlasti. Ministri u Vladi RH koriste “ALI” u svakoj prigodi (npr. kod napada na Antu Tomića i nezavisne novinare), širenje mržnje kojeg osuđuju “ALI” i razumiju zbog kritičkog pisanja što je dovelo do kaznenog djela.
Sama predsjednica nije se ogradila od niza skandaloznih istupa ministara koje je istina znala komentirati posebno na svom Facebook profilu “ALI” i opravdati na sebi svojstven način maskirajući svoje dužnosti i obveze proizašle iz Ustava RH.
Mi osuđujemo ustaški zločinački režim i NDH “ALI” i sve druge totalitarne režime ponavljaju kao papige naši ministri i time otvoreno krše Ustav RH u kojem nema “ALI” već iza jasne odredbe stoji, jebiga – točka.
I sam glavni urednik ogradio se u svibnju u ime HRT-a od istupa Luke Prcele navodeći kako se baš nesretno poklopilo da jedan svećenik veliča NDH baš na dan Pobjede nad fašizmom i na Dan Europe “ALI” kako oni kao kuća nisu mogli znati da će jedan dominikanac koji desetu godinu skandalozno i uzastopno služi mise za Antu Pavelića imati uživo takav istup. Na pitanje novinara zašto tada nije prekinut program kao i prijenos svete mise glasnogovornica HRT-a je ustvrdila kako je to svakako trebalo “ALI” nije praksa. Na pitanje treba li netko snositi odgovornost i dobiti otkaz zbog javnog veličanja fašizma na državnoj televiziji na sam dan Pobjede nad istim glasnogovornica je ustvrdila da po statutu HRT-a postoje sankcije “ALI” da ih ona u ovom trenutku ne vidi kao kaznenu i moralnu odgovornost bilo koga doli rečenog Prcele.
Nadalje u Dnevniku 3, emitiranom od 23 sata 9. svibnja 2016. skandalozno se nastavila farsa ograđivanja sa figom u džepu dovodeći komentatora povjesničara koji je ustvrdio da je istup Luke Prcele skandalozan “ALI” da ga može razumjeti jer se lijeve radikalne struje bore da u državi nastane kaos. Koje struje i kakav kaos povjesničar nam nije objasnio no ostalo je ono naše hrvatsko novokomponovano “ALI” kao alibi i nastavak priče iza koje bi u svim navedenim slučajevima trebala biti točka. Točka iza slova zakona, točka iza citiranja Ustava, točka iza kaznene i moralne odgovornosti, točka iza ograđivanja bilo kakvog konteksta u kojem je fašizam, točka iza svake odaslane poruke koja mora biti jasna i decidirana.
Tako nalaže zakon i Ustav u kojem nema jebenog “ALI”.
Jer ako ga ima, ako ga jednako i punopravno možemo upražnjavati pozivajući se na institucije RH onda ja kao pravni građanin ove zemlje mogu mirne duše otkazati poslušnost institucijama i prozivati iste jer krše zakon i Ustav i ne rade u svrhu moje dobrobiti i dobrobiti moje djece kao što kao građanin mogu otkazati TV – pretplatu pozivajući se na iste članke kojima se krši Ustav i koji izravno vrijeđaju moja građanska prava, kao što mogu kao građanin bojkotirati svete mise koje služe takvi svećenici i uz sve to navedeno dodati još onaj famozni “ALI” koji tako vole koristiti naši ministri i naša predsjednica.
Kod isticanja svog građanskog neposluha navodim vam sve okolnosti koje su dovele do istog, sumnjajući u pravnu državu, sudstvo, Državno odvjetništvo i njene institucije kao i u sami kazneni zakon iste. Kod isticanja svog građanskog neposluha ja se pozivam na sve zakonske odredbe i akte koji mi kao građaninu RH omogućuju prava na slobodu i zaštitu od govora mržnje te se kao civilizirana osoba pozivam na 9. točku Ustava koja je nedvosmislena i jasna i garantira mi pravo na iznošenje osobnog stajališta, time i građanskog neposluha.
Ja sam potpuno svjestan da tim činom svrstavam sebe u građane drugog reda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koja se može unutar svojih granica obračunati legalno sa svima koji imaju drugačija politička stajališta ili drugačiju boju krvnih zrnaca. “ALI” , jebiga, to mi je učinio i djed kada je otišao u partizane stavivši točku na U.
Autor/ica 👤Ivo Anić
