Jedna subota sa Kurtijem

Izdvajamo

• I sada, 15 godina nakon te subote kada sam u Prištini upoznao Kurija, razmišljam o Bosni i Hercegovini i Kosovu, pozicijama i političarima, našim i njihovim. Pozicije nisu uporedive, Bosna i Hercegovina ima drugačiju historiju, državotvornost i, na kraju, članica je Ujedinjenih nacija i priznata država od čitavog svijeta, dok se Kosovo bori za svoju međunarodnu poziciju. Njihovi problemi su formalno daleko veći i izazovniji. Ali, čovjek poput Kurtija, sa nepokolebljivim političkim uvjerenjima poput njegovog mentora Adema Demaćija, principijelan, bez afera i koruptivnih pipaka, ima snagu da danas suvereno vodi Kosovo na jednoj vizionarskoj razini, slagali se sa njegovom politikom i stavovima ili ne. Mnogi su mislili i te 2007. da je samo politički zanesenjak. Ta mantra je danas razbijena, kako kod srbijanskog establišmenta tako i kod predstavnika Zapada. Kada vidim ove naše polu-političare, kurtiće, začešljane a prazne poput tikve, koji politiku svode na primitivnu moć, lokalni biznis banditizam i influenserski status u kojem logo na košulji liječi skorojevićki mentalitet, ili one režimske čija je stranačka mreža uspostavljena na principima porodice Corleone, jasno je zašto državu rasturaju dodici i čovići...

Povezani članci

• Vratimo našu čast i poštenje!
• HRVATSKA NA PSIHIJATRIJI
• Svetislav Basara: Sve po spisku
• Tajna uspjeha zbog koje ćemo svi u krasni k…
• Hrvatski izbori kao ogledalo svinjca
• FHP: Uloga države u skrivanju Ratka Mladića – državna tajna

Foto: Dženet Dreković

Albin Kurti je premijer Kosova, a jedna subota i jedna reportaža iz Prištine i Kosovske Mitrovice nekadašnjeg novinara magazina Dani otkriva nam priču o karizmatičnom buntovniku, kao i razliku između Kurtija i naših političkih kurtića…

Piše: Amer Obradović

Albina Kurtija sam upoznao u februaru 2007. godine. Bio sam novinar i urednik u magazinu Dani i dobio sam zadatak da napravim reportažu sa tada (a i sada) uzavrelog Kosova koje je čekalo da proglasi nezavisnost. Jedan dan sam proveo na protestima u sjevernom djelu Kosovske Mitrovice, a drugi u Prištini. Na put sam išao sa fotoreporterom Dženatom Drekovićem, a baza nam je bila u Novom Pazaru, kod Džanatove porodice. U petak, 9. februara 2007. godine, upoznao sam i napravio intervju sa Oliverom Ivanovićem, jednim od ključnih predstavnika Srba na Kosovu koji će biti ubijen u januaru 2018. godine. Na protestu u Mitrovici, Srbi su se pozivali na Kusturicu i Rusiju, a horski se pjevalo uz stihove Goce Lazarević – kud god da krenem, tebi se vraćam ponovo, ko da mi otme, iz moje duše Kosovo… Ta reportaža sa Kosova pomogla mi je da shvatim kako funkcioniraju odnosi u jednoj od najkritičnijih tačaka Evrope, a jedna subota koju sam proveo uz Albina Kurtija u Prištini tog februara 2007. godine najbolje daje odgovor na pitanje – ko je i otkuda je današnji premijer Kosova…

Moj prijatelj, novinar Fatmir Aliu, koji je tada radio za novine Koha Ditore, dao mi je Kurtijev kontakt. Pozvao sam ga, i na prvu, odgovorio mi je na engleskom. Kada sam mu rekao da dolazim iz Sarajeva, počeo je pričati na naš. Želio sam napraviti intervju, a on mi je odgovorio: ”Ako želiš da razumiješ našu borbu, moraš sa nama da hodaš protiv nepravde. Na ulici ću ti odgovoriti na tvoja pitanja, a poslije ako želiš napravit ćemo i intervju na miru”. Pozvao me je na proteste, da zajedno idemo u masi iza transparenta ”Ventvendosje” (Samoopredjeljenje), organizacije koju je vodio, a danas mu se tako zove i stranka. Tu subotu u Prištini ću valjda pamtiti dok sam živ. Ne samo što sam se na kraju tog dana pitao što mi sve ovo treba nakon belaja kojeg smo prošli u našem ratu, nego i zbog doživljaja te luđačke energije jednog naroda u borbi da bude slobodan. Važan dio te priče tada, a naročito danas je upravo Albin Kurti.

Reportaža je bila na nekolike stranice, posebno sam opisao dva događaja iz Kosovske Mitrovice i Prištine, sa intervjuima Kurtija i pokojnog Ivanovića. Napisao sam, između ostalog, tada u Danima: ”Broj demonstranata raste, dolazi pojačanje iz Drenice. U prvom safu invalidi, slike ubijenih, predstavnici porodica nastradalih, Kurti i Adem Demaći. Kurti kaže: ‘Mi želimo da izrazimo neslaganje sa Ahtisarijevim prijedlogom. Oni od 25% naše teritorije žele da naprave novu Republiku Srpsku, kao u Bosni. To bi bio rak u kosovskom organizmu koji bi sprečavao bilo kakav razvoj Kosova. Nas zanima apsolutna nezavisnost Kosova i ništa drugo. Zato i protestujemo.’ Prolazimo pored napuštenog nebodera Rilindije, pandana nekadašnjem Oslobođenju, zatim legendarne sportske dvorane Boro i Ramiz, koja još uvijek nosi isto ime, i krećemo se prema ulici Luana Haradinaja. Ulica je dobila ime po Ramuševom bratu koji je ubijen… Na Skender-begovom trgu nova policijska barikada. Kolona staje. Scenarij je odranije očito dobro razrađen. Višedecenijski protesti kosovskim Albancima su gotovo u krv usadili otpor prema policiji, makar ona bila i kosovska. To se vidi na licima ljudi. Srednjoškolci i studenti ”naloženi”, oko očiju namazani sirćetom ili bijelim lukom spremni su na suzavac, a oni stariji grle Kurtija, novog kosovskog heroja ulice…”

Sukob sa policijom je ubrzo eskalirao. Fotoreporter Dženat i ja smo jedva živu glavu izvukli, nakon što nam je Aliu na vrijeme rekao da bježimo kroz prištinske sokake. Tog dana su poginula dva mladića. Kurti je uhapšen u 19h u prostorijama ”Samoopredjeljenja” (Ventvendosje) i to na brutalan način. Policija je prvo ubacila suzavac, a potom su specijalne jedinice upale i uhapsile kosovskog buntovnika. Kurti je rođen 1975. a tokom devedesetih je bio lider Nezavisne studentske unije Univerziteta u Prištini. Pridružio se UČK-u 1997. godine, službeno kao prevodilac, ali je ustvari bio glavni čovjek za odnose sa međunarodnom zajednicom. U aprilu 1999. uhapsila ga je srpska policija, a Okružni sud u Nišu ga je kao teroristu osudio na 15 godina zatvora. Međutim, širom svijeta je pokrenuta akcija ”Sloboda za Albina Kurtija”, a kada je Milošević otišao sa vlasti, oslobođen je. No, to Kurti rijetko spominje… Kosovo je godinu dana nakon tog februara proglasilo nezavisnost. Albin Kurti je trenutno premijer Republike Kosovo.

I sada, 15 godina nakon te subote kada sam u Prištini upoznao Kurija, razmišljam o Bosni i Hercegovini i Kosovu, pozicijama i političarima, našim i njihovim. Pozicije nisu uporedive, Bosna i Hercegovina ima drugačiju historiju, državotvornost i, na kraju, članica je Ujedinjenih nacija i priznata država od čitavog svijeta, dok se Kosovo bori za svoju međunarodnu poziciju. Njihovi problemi su formalno daleko veći i izazovniji. Ali, čovjek poput Kurtija, sa nepokolebljivim političkim uvjerenjima poput njegovog mentora Adema Demaćija, principijelan, bez afera i koruptivnih pipaka, ima snagu da danas suvereno vodi Kosovo na jednoj vizionarskoj razini, slagali se sa njegovom politikom i stavovima ili ne. Mnogi su mislili i te 2007. da je samo politički zanesenjak. Ta mantra je danas razbijena, kako kod srbijanskog establišmenta tako i kod predstavnika Zapada. Kada vidim ove naše polu-političare, kurtiće, začešljane a prazne poput tikve, koji politiku svode na primitivnu moć, lokalni biznis banditizam i influenserski status u kojem logo na košulji liječi skorojevićki mentalitet, ili one režimske čija je stranačka mreža uspostavljena na principima porodice Corleone, jasno je zašto državu rasturaju dodici i čovići…