JEREMIĆEV DEBAKL I RUSKI NOŽ U LEĐA

Autor 4.8.2011. u 03:58

JEREMIĆEV DEBAKL I RUSKI NOŽ U LEĐA

Bio je to pravi diplomatski debakl za Srbiju kad je krajem prošlog tjedna šef srbijanske diplomacije Vuk Jeremić tražio, pa nije dobio mogućnost da se obrati Vijeću sigurnosti UN-a zbog novog plamena na Kosovu. U New York je ministar vanjskih poslova Srbije doletio žurno, iz Bejruta, nakon što je zamjenik stalnog predstavnika Srbije u UN-u Milan Milanović uputio pismo predsjedavajućem Vijeća sigurnosti za srpanj, njemačkom veleposlaniku Peteru Wittingu, tražeći “izvanrednu sjednicu” Vijeća povodom nove kosovske eskalacije.
U PALAČI NARODA Jeremića su dočekali nevoljko. Veleposlanici SAD-a, Velike Britanije i Francuske bili su kategorični u svojoj procjeni da nema potrebe da se Jeremić obraća Vijeću, jer 15 predstavnika zemalja članica ovog najvažnijeg tijela UN-a sasvim su dobro obaviješteni o tomu što se događa na sjeveru Kosova. Jeremiću je zapravo postavljena protkolarna zamka: iako je službeni Beograd tražio hitnu i izvanrednu sjednicu, dakle otvorenu debatu o Kosovu u Vijeću sigurnosti, odlučeno je da se taj sastanak stavi pod točku “razno” s podnaslovom “UNMIK” (United Nations Mission in Kosovo), a taj skup diplomata stavi u format “zatvorene sjednice iza zatvorenih vrata”. To je automatski značilo suspenziju “pravila br. 37”, koje prema poslovniku rada Vijeća sigurnosti daje za pravo predsjedavajućem da (samo) u okviru javne rasprave – kao goste – za potkovičasti stol pozove predstavnike zainteresiranih strana, koje mogu sudjelovati u diskusiji ako žele. 
Ruski veleposlanik Vitaliy Churkin
 sa jeremićem u UN-u  2010:
Upozorenje ili šta? (UN Photo)
To je bilo ono čemu se Vuk Jeremić nadao, ali nije dobio. Želji Srbije da se o Kosovu na taj način raspravlja u UN-u odmah su se očekivano priklonili Rusi. No dogodio se i jedan neočekivan zaplet: Rusija je djelovala kao srbijanski simpatizer, ne potpuno i kao odvjetnik Beograda. “Rusi su bili skloni zahtjevu Srbije, ali nisu u ime Beograda tražili da se održi otvorena sjednica! A da su to formalno zatražili, mi bismo im morali udovoljiti, kao što se mora udovoljiti zahtjevu svake zemlje članice Vijeća sigurnosti kada to zatraži”, rekao mi je Gerard Araud, veleposlanik Francuske u UN-u, nakon izlaska s jedne od nekoliko rundi konzultacija u Vijeću.

U te prostorije Jeremić nije mogao ući sve dok zatvorene konzultacije nisu završile. Tamo je ušao tek poslije završetka sastanka da bi se na 15 minuta susreo sa sada već bivšim njemačkim predsjednikom Vijeća veleposlanikom Wittingom. U kolovozu će Vijećem predsjedati ambasador Hardeep Singh Puri, predstavnik Indije u UN-u. Sastanak s njemačkim veleposlanikom Wittingom bilo je dodatno hlađenje glave za Jeremića.

O tome je novinarima, diplomatski upakirano i ukratko, već u najavi govorio direktor komunikacija Misije Njemačke u Vijeću sigurnosti UN-a Alexander Ebrl. Iz diplomatskih izvora ubrzo se doznalo da je Jeremiću, a nešto kasnije i Enveru Hoxhaji, ministru vanjskih poslova Kosova, koji je također za svaki slučaj doletio u New York, rečeno da se sada lijepo vrate svojim kućama i “spuste loptu” – NATO (KFOR) je preuzeo stvar u svoje ruke, pa nema potrebe dodatno situaciju raspaljivati retorikom u UN-u. To je, navodno, Jeremiću osobno priopćio i glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon, iako je to sve kasnije službeno preformulirano, kao salutacija Borisu Tadiću jer poziva na mirno rješenje konflikta.
TEK KAD SU SE NAKON više od dvostanog vijećanja svi počeli razilaziti, šef srbijanske diplomacije više je simbolično ušetao, onako en-passant (u prolazu), na desetak minuta u Vijeće sigurnosti. Odatle je, rekla mi je jedna srbijanska diplomatkinja, dao nekoliko telefonskih intervjua za medije u Beogradu. Na izlasku Jeremić nije htio odgovarati na pitanja nekoliko predstavnika kosovskih medija, ali je zato u mikrofon i pred službenom kamerom UN-a, u prvom licu jednine, izrekao niz optužbi na račun Prištine i međunarodne zajednice. Nekoliko je puta ponovio zahtjev da treba otkriti “tko stoji iza preuzimanja kosovskih graničnih prelaza od strane kosovskih specijalaca”, kao i to koje su to zemlje ohrabrivale kosovske vlasti da osvoje spomenute punktove. 
Jeremić traži da ga čuju po svaku cjenu (UN photo)
No Jeremić je vidljivo izbjegao konkretno optužiti SAD ili neku drugu zemlju, iako su imena lebdjela u zraku. U New Yorku je Jeremić govorio onako, načelno, kao i predsjednik Tadić u Pragu. Na koncu, neodržana sjednica Vijeća sigurnosti te ekspresan povratak Vuka Jeremića u Beograd (istoga dana kad je i došao na East River) eksponirao je u prvi plan analizu prema kojoj Srbija najnovije izgrede na sjeveru Kosova, gdje se zlosutno gomilaju balvani, kao nekoć u doba “balvan revolucije”, ipak pokušava iskoristi za ponovno aktualiziranje teritorijalnih razgraničenja oko Kosova. Već neko vrijeme Srbija (neuspješno) pokušava dati do znanja da ova igra oko Kosova može “trajati unedogled”, što se Beograda tiče (?!), ali ne može biti “zero sum game” (igra na sve ili ništa) u kojoj bi, prema mišljenju srbijanskih vlasti, Kosovo dobilo “sve”, a Srbija “ništa”.
DIPLOMATSKA IGRANKA, prema Tadićevu i Jeremićevu scenariju u New Yorku, ipak je pokazala da se Srbiji zapravo itekako žuri oko Kosova, jer ne smije se zanemariti činjenica da se na raznim demokratskim forumima u Beogradu otvoreno govori o tomu da “Srbija više ne može zadržati Kosovo ni vojnim ni demografskim sredstvima”. Ovoga puta u UN-u se pokazalo da je to sve manje moguće i na diplomatskom planu. Srbijanska diplomatska ofenziva tako je za sada zaustavljena. 
No nema sumnje da će se nastaviti. Visokopozicioniran bosanskohercegovački diplomat, jedan od onih predstavnika BiH u Vijeću sigurnosti za kojeg bi se moglo reći da je istinski srpski nacionalist (a takvih nije malo u diplomaciji BiH), rekao mi je da ova Jeremićeva izgubljena bitka ne znači i izgubljen rat. To je, naravno, jedan od onih diplomata koji “pomaže” da BiH ostane posljednji talac srbijanske politike prema Kosovu, kao jedina zemlja s prostora bivše Jugoslavije koja, osim Srbije, nije priznala ovu najmlađu državu u Europi. “U rujnu će Srbija priznati Palestinu, čime će dodatno biti zaustavljeno priznanje Kosova u brojnom islamskom svijetu”, rekao mi je ovaj bosanski diplomat. 
Dodao je da bi u ovom trenutku eventualno priznanje Kosova od službenog Sarajeva “bilo tempirana bomba”. Ovo posljednje već je notorna laž koju što prije treba raskrinkati. Tužnije od toga je jedino to što Srbija sebi dopušta da i preko Bosne manipulira svima, od Palestine do Kosova, pričajući usput da joj je stalo do Europe.
Autor 4.8.2011. u 03:58

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija