Jesmo li 9. maja 1945. pobijedili fašizam?

Povezani članci

• „ŽENE U CRNOM“, TRIDESET GODINA POSLIJE: Heroji našeg vremena
• “Ljetna” razglednica: Jutros mi je gljiva procvjetala…
• Mostovi kulture: SEVDAH NA NORVEŠKI NAČIN
• Fuad Đidić: Japan poslije četiri godine
• Ruljizam
• Kafa sa Danny Gloverom

Danas će političari postavljati vijence, ono malo partizana što je ostalo prepričavat će ratne doživljaje, urbani omladinci će defilirati sa crvenim zastavama obučeni u majice sa likom Che Guevare, a drugovi i drugarice će evocirati uspomene na najvećeg sina naših naroda i narodnosti. Nakon ceremonije popit će se koja ljuta eventualno nešto baciti na roštilj, obavezno konstatovati kako je Josib Broz Tito bio pravi gospodin i kako je jedini on mogao držati ovu bagru pedeset godina pod kontrolom, a  nakon tog zaključka svi će razguliti kućama.

U Bosni i Hercegovini kao i u mnogim drugim državama danas će se obilježiti 9. maj. Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope.  Svako imalo racionalan zapitat će se kako ikome  u Bosni i Hercegovini 2013. godine može pasti na pamet da obilježava Dan pobjede na fašizmom.

U ovom trenutku već su neki od vas „zapjenili“  pitajući se šta je sa ovim hajvanom i o čemu on priča.

Argumente za moju tezu naći ćete u vašim svakodnevnim životima.  Kao što već znate živite u zemlji apsurda u kojoj vam već trideset godina prebrojavaju krvna zrnca, u kojoj vam djecu uče vlastitim istorijama, u kojoj vam pripadnost adekvatnoj političkoj partiji osigurava materijalnu egzistenciju, u kojoj vam fratri, hodže i popovi govore koga ćete i kako pozdraviti, u kojoj vam nacionalne vođe svakodnevo sa televizijskih ekrana ili odškrinutog zatamnjenog prozora novog bmw-a, kojeg ste vi platili, poručuju – dok je budala bit će i para.

U državi u kojoj je uslov da se bavite politikom minimalno tri krivične prijave, u kojoj niko nema nikakve odgovornosti, u kojoj je glavni krivac Marko, Milan ili Muhamed, u kojoj vam državni parlamentarci četiri mjeseca raspravljaju o državnom grbu na šećeru za kafu, u kojoj vam djeca ne mogu dobiti matični broj i nažalost, u kojoj vi zajedno sa mnom, pristajete da nas veliki „srbi, muslimani i hrvati“ tlače, otvoreno pljačkaju i na svakodnevnoj bazi truju nebuloznim pričama o nacionalnoj ugruženosti.

Nažalost, činjenica je da smo dopustili da nas nacionalisti i fašisti prevare, smjeste u nacionalne torove i da nam 68.  godina nakon završetka II. svjetskog rata upravljaju svakim segmentom života.

„Ničija nije do zore gorila“ glasi jedna od brojnih narodnih poslovica. Nadam se da će se i njihova uskoro ugasiti i zato se danas, sutra, prekosutra i svaki naredni dan sjetite vaših djedova, očeva koji su 1945. godine uspjeli pobijediti zlo zvano fašizam. Ako su oni 45. god.  goloruki mogli poraziti nacističku Njemačku, četnike i  ustaše valjda se i mi 2013. godine možemo konačno obračunati sa ovim idiotima koji su nam sjebali živote.

Briljantni analitičar društvenog sistema Bosne i Hercegovine, kolumnista portala Tačno. net  i zagovornik nenasilne revolucije u BIH Selmedin Mesihović, svoje tekstove  završava geslom Moj mač je moje pero, moj štit je moje mastilo. Ja ću ovaj tekst završiti porukom da nemam mača, a ni štita al’ zato imam repetiran dedin tetejac.

I zato drugovi i drugarice – SMRT FAŠIZMU, SLOBODA NARODU!