Joschka Fischer: „Europa mora postati neovisna moć“

Povezani članci

• Abbas: Odluka o Golanskoj visoravni nije legitimna
• PLAČI VOLJENA ZEMLJO
• Neredi i pred samit G20, vodenim topovima na demonstrante
• Kosovari poručuju: Neće biti ustupaka sa naše strane
• Bez konkursa u javni sektor zaposlila sestru i još šest osoba pa kažnjena sa 2.500 KM
• MORALNO POSRNUĆE OMILJENE SVJETSKE NOBELOVKE Heroina borbe za demokraciju na kraju je – zašutjela

Nestaje svijet koji nam je bio blizak. Živjeli smo u Europi dugi period sreće. Ali ne postoji pretplata na sreću. Njemačka poslovica kaže: „Kad magarcu sve ide kako treba, on požuri na led, i slomije jednu šapu. To je u neku ruku ono što se nama desilo. Bilo nam je dobro i počeli smo gubiti glavu. Nacionalizam se vratio, uprkos iskustvu u dva svjetska rata i milijunima mrtvih. „Nacionalizam je rat!“, rekao je François Mitterrand i to nam svima ostavio kao testament. A svi ti demoni su se vratili.

Autorica intervjua: Pascale Hugues, objavljenog u Le POINT, 21.06.2018.

Joscha Fischer je bio ministar vanjskih poslova SR Njemačke od 1998. do 2005. u vladi Gerharda Schrödera

U knjizi ‘Sunovrat Zapada’, nekadašnji ministar vanjskih poslova Njemačke se pita o mjestu Europljana u svijetu

Le Point:  U vašoj novoj knjizi ste napisali da se „kometa zvana Donald Trump

stropoštala na Zemlju“. Šta to znači za nas Europljane?

Joschka Fischer: Da više nikada ništa neće biti kao prije. Prekooceanske veze koje smo do sada decenijama poznavali više ne postoje. Nemamo nikakvih iluzija: na području sigurnosti i obrane, naša zaštita zavisi od raspoloženja jednog predsjednika. Sjedinjene Države se okreću ka Pacifiku. Uzmite susret Donalda Trumpa i Kim Jong-una. I pogledajte, na susretu na vrhu G7, način na koji je Trump tretirao europske i kanadske lidere, kao osoblje koje vam ide na živce. I što se tiče gospodarstva također, tradicionalne veze koje ujedinjuju  SAD i Europu su stavljene pod znak pitanja. Europa se našla prepuštena sama sebi. Tome se dodaju Brexit, što je vrlo težak udarac za Europu, situacija u Italiji i aktualna kriza vlade u Njemačkoj. Politička i gospodarska klima je vrlo destruktivna.

Brinete se za Europu, koja rizikuje postati beznačajna.

Ovaj kontinent je nalik nekome ko se nalazi na ivici ponora i ko je već napravio korak naprijed. Nožni su mu prsti već nad prazninom. Europljani će ostati u pristaništu ako mi, Francuzi i Nijemci na čelu, ne budemo reagirali. Mi se moramo po svaku cijenu prilagoditi ovoj novoj situaciji. Ako nastavimo razmišljati prema starim shemama, vrlo brzo će nas prevazići. Taj svjetski poredak više ne postoji i više se nikada neće vratiti. Moramo stići u XXI stoljeće.

Europa, kažete vi, ne samo da se mora „izgraditi“, nego ona najhitnije mora postati „moć“.

Da bi se postalo moć, treba znati obraniti svoje interese i ostati neovisan od drugih. Trumpova Amerika, Kina, Rusija vrše ogroman pritisak na Europu. Bićemo primorani reagirati. Ali glavno pitanje jeste: imamo li političku volju za promjene? Kad posmatram šta se dešava u Italiji, u Velikoj Britaniji, sumnjam. Sva sreća da je Macron tu.

Ipak, Macronovi planovi za Europu mnoge Nijemce straše. Boje se da će za sve morati platiti. Mnogo se govori o „crvenoj niti“, o „naftovodu eura“, o „uniji transfera“…i vrlo malo novih ideja.

To je da čovjek poludi. Prije svega zato što Nijemci zaboravljaju gospodarske reforme koje je provela Francuska. Zatim zato što izgleda da ne shvataju da se što se tiče obrane uvijek ponašamo kao peti točak. Za mnoge stvari se kritikuje Francuska, pretpostavlja se da se Macron brine samo za svoj novac, umjesto da se kaže: Macron, evo konačno nade za Europu! Macron nosi ogroman teret na svojim leđima – ne samo modernizacije Francuske, što mora biti njegov prioritet, nego i obnove Europe.

Kao Emmanuel Macron, i vi navijate u korist „novog starta“ za Europu. A živo ste napali  njemačku vladu, koja mjesecima nije reagirala na projekat reforme francuskog predsjednika.

Rezultat izbora ne olakšava zadatak Angeli Merkel. Ali naročito su Nijemci ti koji sami sebe blokiraju, budući da su uvjereni da svi žude za njima zbog njihovog novca. Umjesto da shvate da bi taj novac mogao biti investiran u napredak Europe.

Da li Europa propušta priliku? Da li su Nijemci za to odgovorni?

Njemačka me podsjeća na konja koji se upravo propeo u trenutku kad mora preskočiti prepreku, i prijeti da sruši svog konjanika. Nijemci još nisu razumjeli  da je trenutak vrlo ozbiljan. Sastanak na vrhu G7 im je možda konačno otvorio oči. U Njemačkoj se nastavlja vjerovati u status quo. A ipak, to stanje se više nikada neće vratiti. Pasivno čekati  nije ozbiljna opcija, s obzirom na rizike koje podrazumijeva. Ako Europa ne postane moćna i neovisna snaga, rizikuje da više nikada ne bude imala nikakvu ulogu na međunarodnoj sceni. Tehnološki napredak se odigrava između Shenzhena i Silicon Valley. Epicentar svjetskog gospodarstva  se preselio u jugoistočnu Aziju.  Čak i velike gospodarske sile  kao Francuska i Njemačka su malene u odnosu na nove gigante. Ako se ne ujedinimo, uskoro više nećemo vrijediti bog zna šta. Aktualna kriza nam ponovno pokazuje da bez Francuske i Njemačke, više ništa ne funkcionira.

Da li je to Angela Merkel razumjela?

Angela Merkle nije politički strateg. Ona je pragmatična. Igra na oprez. Ali ta metoda ne funkcionira više, otkad je izabran Trump. Merkel je za Njemačku bila velika šansa, veliki element stabilnosti. Ali šta će uraditi Macron, ako Merkelova bude srušena? Više neće moći reagirati. Pad Merkelove bi mogao imati katastrofalne posljedice po Europu. A sadašnja situacija u Berlinu je zabrinjavajuća.  Idemo prema ozbiljnoj političkoj krizi, koje će ostaviti Macrona još usamljenijeg. Ipak, njemu Njemačka očajnički treba. Francusko-njemački odnosi su uvijek bili komplicirani, i to uprkos dugoj zajedničkoj povijesti. Naši politički i gospodarski sustavi, naši društveni modeli su vrlo različiti. Neću dramatizirati. Nisam pesimista. S vremenom, izvodljive alternative će nam se pokazati, nama, Francuzima i Nijemcima. Ali ono što me danas zabrinjava, to je stanje koalicije u Berlinu, a posebno otvoreni sukob u konzervativnom kampu između CDU i CSU u vezi sa pitanjima izbjeglica. Ako Merkel ne uspije, prijeti radikalna cezura, kao u Francuskoj ili u Italiji. Dakle, teško je Merkelovoj stisnuti Macronu ruku, kad ima tako nestabilnu unutarnju situaciju kod kuće.

Vi ste za europsku avangardu okupljenu oko Francuske i Njemačke.

Za mene je Europa sa više brzina jedino rješenje. Vrijeme pritišće. Neka idu naprijed oni koji to žele. Naravno, treba ostaviti otvorena vrata, nikoga ne isključiti. Ali iluzija je misliti da dvadesetsedmorica  mogu napredovati jednakim korakom. Ne dolazi u obzir čekati da gospoda Orban i Kaczynski budu spremni.

Sljedeći europski izbori će biti 2019, francuski predsjednički su 2022. Šta će se desiti ako Europa ne prestane biti letargična?

Hitno je! U Francuskoj opasnost nije izbjegnuta, iako je Nacionalni front promijenio ime. Ni Mélanchon nije odustao. Svugdje u Europi jačaju ekstremističke stranke desnice i ljevice. Ništa još nije garantovano i lako možemo upropastiti šanse. Za Europljane alternativa nije između EU i povratka nacionalnih država, nego prije će biti između izlaska Europe sa međunarodne scene i hrabrosti da se o starom kontinentu razmisli na novi način. U svojoj vrlo lijepoj knjizi „Svijet od juče“ Stefan Zweig je opisao nestanak stoljetnog svjetskog poretka. I mi smo u razdoblju tranzicije. Nestaje svijet koji nam je bio blizak. Živjeli smo u Europi dugi period sreće. Ali ne postoji pretplata na sreću. Njemačka poslovica kaže: „Kad magarcu sve ide kako treba, on požuri na led, i slomije jednu šapu. To je u neku ruku ono što se nama desilo. Bilo nam je dobro i počeli smo gubiti glavu. Nacionalizam se vratio, uprkos iskustvu u dva svjetska rata i milijunima mrtvih. „Nacionalizam je rat!“, rekao je François Mitterrand i to nam svima ostavio kao testament. A svi ti demoni su se vratili.

Odabrala i sa francuskog prevela Nada Zdravič