ENG
Jugoslavija ili bluz za moju bivšu…
Autor/ica 👤Petar Fehir
Povezani članci
Foto: Miloš Rašeta/Serbian Fashion and Art magazine Faar no. 07
Jedno je sigurno. Što se duže od nje odmičemo bliža nam je. To danas pokazuju sve ozbiljne statistike.
Kad spominjemo ženu, s kojom više nismo, običavamo je spomenuti kao ”bivšu”.
Ako je naslovimo imenom kažemo, recimo, Marina. Samo Marina. Nikad – bivša Marina.
S Jugoslavijom je, međutim, drugačije. Nju još uvijek zovu bivša. Mada neke sadašnje, s tim imenom, navodno, ni nema. Mada to i nije tako uobičajeno za neke druge državne konstrukcije u prošlosti.
Nije mi poznato jeli se nekoj drugoj zemlji lijepilo toliko različitih atributa.
Koliko li je samo bila opjevana. Pa oplakana. Pa izmrženjena.
Od tamnice naroda, maćehe, vještačke tvorevine, zajedničke države…
Kako je kome i kada odgovaralo.
A koliko je ljubavi, entuzijazma, dobrote, vjere i krvi trebalo da se rodi…
I još više mržnje, zlobe, nevjere i krvi da umre…
Falilo joj je desetak godina, reći će neki, da nestane onih zlih duhova prošlosti.
Da je vrijedila ne bi se ni raspala, prigovarju drugi.
Prostor u kojem je živjela za neke je Balkan. Za druge jugoistok. Za treće region. Od čega se četvrti ježe.
Simptomatično je jedino što je gotovo svi oslovljavaju bivšom.
Jedni, valjda, iz sentimenta, drugi iz nekakvog straha. Da se ne bi vratila. Reinkarnirala. U novom tijelu ili novom ruhu.
Jedno je sigurno. Što se duže od nje odmičemo bliža nam je. To danas pokazuju sve ozbiljne statistike.
U ovom ”izgubljenom vremenu” moralnih horizontala i paranoida, zamjena teza i falsificiranja povijesti jugoslavenska ideja biva sve svijetlija.
Jači je, kažu, kontrast.
Osobno, u reinkarnaciju ne vjerujem.
Nisam to radio ni u mom prošlom životu.
Autor/ica 👤Petar Fehir
