Pismo iz Podgorice

Junice i “srpski svet”

Savić Jovanović
Autor 6.12.2022. u 12:31

Izdvajamo

  • Pošto su institucije države razvaljene i uništene, a pomoći od naših zapadnih partnera nema, preostalo je jedino da se Crna Gora brani na ulicama i trgovima. Već su održana tri velika protesta sa kojih su upućene jasne poruke ovoj krepaloj vlasti, ali to nije dovoljno. Potrebno je, uz bolju organizaciju, omasoviti proteste. Razmisliti da se ti protesti, osim u Podgorici, održe na ulicama i trgovima drugih gradova. Drugo, potrebno je radikalizovati proteste i zauzeti jasan stav da Crna Gora neće ulaziti u Otvoreni Balkan, odnosno u "srpski svet" i da popis treba odložiti za mirnija vremena. Treće, svi oni koji osjećaju Crnu Goru kao svoju državu, naročito poslanici, treba da napuste obezglavljene institucije: Skupštinu, Vladu, policiju, prosvjetu, tužilaštvo... Jer, nezadovoljstvo građana je naraslo, želja za promjenom, takođe. Sve to sada treba dobro osmisliti i upakovati i tu energiju građana iskoristiti na pravi način.

Povezani članci

Junice i “srpski svet”

Foto: Vlada Crne Gore

Okupacija Crne Gore ulazi u samu završnicu, nadaju se avgustovski “oslobodioci”. Još se samo čeka neki novi Savo Fatić, koji je 27. novembra 1918. godine uzviknuo: “Vi od danas nijeste više Crnogorci”. Fatić je to rekao učesnicima Podgoričke skupštine, na kojoj je, pod opsadnim stanjem srpske vojske i žandarmerije, ukinuta država Crna Gora i pripojena Srbiji.

Piše: Savić Jovanović

Normalnim ljudima u Crnoj Gori, ako ih uopšte još ima, teško je objasniti, a pogotovo strancima, potpunu anarhiju u državi koja se graniči sa ludilom i paranojom i kojoj se u lice rugaju upravo oni koji su na njenom čelu. Država je u komi i izgleda kao neki mrtvac, još toliko svjestan da je kraj blizu. Oko njega se okupili lešinari koji, naslađujući se tuđoj nesreći, čekaju da razgrabe i uzmu svoj dio. Mučno je gledati one na vlasti koji državu toliko mrze. Neki, istina, to javno ne kažu, ali svojim postupcima i potezima to bjelodano pokazuju. Ali, i jedni i drugi, pa i oni treći, su sluge crkve Srbije, najvećeg mrzitelja, negatora i postojanja Crne Gore, glavnog promotera velikodržavne politike Srbije. Ako je to tako, a jeste, onda je najveći dobitnik nedavno održanih lokalnih izbora u 13 opština u Crnoj Gori velikosrpski nacionalizam i zagovornici “srpskog sveta”. Pobijede li ovi isti sa lokala na skorašnjim parlamentarnim izborima, Crna Gora će se iz predvorja Evropske unije preseliti u “srpski svet”, što je, kao što je poznato, projekat Beograda i Moskve. Dakle, okupacija Crne Gore ulazi u samu završnicu, nadaju se avgustovski “oslobodioci”.

Ustavni puč               

Još se samo čeka neki novi Savo Fatić, koji je 27. novembra 1918. godine uzviknuo: “Vi od danas nijeste više Crnogorci”. Fatić je to rekao učesnicima Podgoričke skupštine, na kojoj je, pod opsadnim stanjem srpske vojske i žandarmerije, ukinuta država Crna Gora i pripojena Srbiji. A tih fatića u Crnoj Gori ima na pretek. Vazda ih je i bilo, ali ne u tolikom broju kao danas. Zaposjeli su vladu, institucije, firme i agencije, i udarnički burdaju sve redom. Posljednje što su uradili je unižavanje i gaženje Ustava zemlje, donošenjem zakona o predsjedniku države kojim se oduzimaju njegove nadležnosti. Tako sada ta vesela družina od 41-og poslanika može da bira  vladu, premijera i sve drugo. Što nije po Ustavu to njih ne zanima. Po svemu što je dosad radio i govorio, taj novi Fatić mogao je da bude odlazeći predsjednik vlade Dritan Abazović. On se sigurno toga ne bi libio, iako je pripadnik manjinskog naroda. Ali, poslije velinčanstvena tri protesta u Podgorici, sa kojih je upućena jasna poruka petokolonaškoj i izdajničkoj vladi, tehnički premijer ne bi smio da pomisli da tako nešto kaže. Ali, svakodnevno nastavlja da laže i uveseljava javnost. Nažalost te laži, zajedno sa njegovim postupcima, najviše osjećaju Crnogorci, manjinski narodi i patriote koji vole svoju zemlju. Abazović nanosi veliku štetu i narodu kojem pripada – Albancima. Ali on ne preza ni od čega. Spreman je da ponizi i najbolje prijatelje ako ga ne podržavaju u njegovoj izdajničkoj misiji. Tako je njegov prijatelj i sunarodnik Nik Đeljošaj, predsjednik opštine Tuzi, bio maltretiran od strane policije, kao i njegova porodica, poslije njegove poruke upućene poslaničkoj većini, koja je izglasala zakon o predsjedniku, da se ne brukaju. I jesu se obrukali, jer ako brišete ustavna ovlašćenja predsjednika da bi postavili ili formirali vlast, onda je to državni udar, ili ustavni puč.

Gađenje i prezir

Zna to i URA-šica Božena Jelušić, koja je za to glasala, a kasnije premudro konstatovala da “nije dobro zakonom mijenjati ustav, ali je bilo neophodno”. Božena je i zagovornica Otvorenog Balkana, iako je sa brojnih evropskih adresa ukazano da je to i ekonomski i politički prilično maglovito, na što je ukazala i njena partijska koleginica Jovana Marović potpredsjednica vlade i URE, ali koja je dala ostavku na obje funkcije. Ali, Božena zna. Inače, kada god progovori, čovjek osjeti neku mučninu i stid. Na njenom već izboranom licu ne vide se tragovi crvenila i stida. Ona, dakle, ali i ostali URA-ši prihvataju i pristaju na svaku laž koju izgovara njihov Dritan, taj odurni lik koji kod onih koji su u ovim ludim vremenima sačuvali bar minimum razuma, izaziva gađenje i prezir. Ovakvo ponašanje URA-ša mora ostaviti posljedice na njihov status u društvu, pa i na njihove mentalne konstrukcije, jer će ih proganjati ta ružna slika izdaje, koja će im stalno titrati pred očima, sve dok su živi. A njihov predsjednik pokušava da završi preuzete obaveze, prije nego ga odavde, ali i od svojih nalogodavaca, izmetlaju na đubrište, ili, prije toga na, za izdajnike i lažove, rezervisano mjesto. “Ni manjeg čovjeka ni većeg lažova u životu nijesam vidio”, reći će za njega jedan od lidera Demokratskog fronta Nebojša Medojević.

Targetiranje Crnogoraca

Odlazeći premijer bespogovorno i ponizno služi crkvi Srbije. Uostalom, i ova, kao i prethodna vlada formirane su i sastavljane u ovoj crkvi. Ona Krivokapićeva ovdje u Ostrogu, a ova u beogradskoj Patrijaršiji, jer su predsjednik Abazović i potpredsjednik Joković išli u Beograd kod patrijarha Porfirija. Tada je električar Joković zvanično izjavio da će se “zalagati za ono što je u interesu crkve”. Ima li igdje u svijetu primjera da potpredsjednik vlade jedne države izjavljuje da će se zalagati za interese crkve druge države, a ne za državu i njene građane kojima bi trebalo da služi. Nema, normalno. Inače, ta crkva, kao moćno oružje velikosrpske politike, bavi se svim drugim, samo ne onim zašto i postoji: da propovijeda ljubav, slogu, mir, utjehu… Ne, ta crkva se bavi prekrajanjem granica, školskim programima, seksualnom orijentacijom ljudi, mržnjom i prekrajanjem istorijskih činjenica. “Osjećam stid što crkva Srbije govori i radi”, ističe pisac i političar Vuk Drašković. U Crnoj Gori ta crkva je neumorna u nastojanju da što više posrbi, da Crnogorce targetira i unižava, sve kako bi država bila ugurana u “srpski svet”. A u taj “svet” se ulazi i preko junica iz Srbije koje se, posredstvom crkve, dijele Srbima u Pljevljima. Vlasnici 20 steonih junica su u obavezi da prvu telad daju drugim Srbima, a oni onim sljedećim. Tako će se širiti junice, ali i pristalice “srpskog sveta”. Jedino nije jasno kako će se taj “svet” širiti ako junice rode mušku telad. Ta crkva, nadalje, osniva vjerske škole, za koje je od vlade dobila 900.000 hiljada eura, dok mnoge osnovne i srednje škole prokišnjavaju i nemaju grijanja, postavlja rektora državnog Univerziteta (zamislite, kao u Srednjem vijeku), pobada kiljane po Crnoj Gori za nove crkve, a u Podgorici je otvorila pravoslavni savjetodavni centar, odnosno, kako su naveli, prvo duhovno terapeutsko savjetovalište, kao pomoć pojedincima i porodicama sa raznim tegobama, prvenstveno psihološke prirode.

Svi Srbi u istoj državi

Crkva, dakle, sve pokušava da na silu ućeraju srpstvo u crnogorsko nacionalno biće, i na taj način sprovedu državnu politiku Srbije. Jer, “mira i stabilnosti nema dok svi Srbi ne stanu pod istu zastavu”, rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, nedavno u Bijeljini. Doda li se tome izjava novopostavljenog šefa srpske BIA-e, Aleksandra Vulina da “za stabilnost Balkana potrebno je da svi Srbi žive u istoj državi”, onda je jasno da mira na ovim prostorima nema do god Srbija zastupa ovakvu nakaradnu i velikodržavnu politiku prema susjedima. Jer, to se ne može ostvariti bez novih razaranja i grdne pogibije. Možda su se Srbi ponovo uželjeli rata.

Postojeća vlast sve pokušava da do izbora ne dođe. Oni računaju na onu Gebelsovu: “Kad jednom uđemo u institucije vlasti, iz njih ćete nas moći iznijeti samo s nogama naprijed”. Ova vlast ima tanku podršku u Skupštini, ali i punu Beograda i Moskve, dok je opozicija opredijeljena za evropske standarde i evropska opredjeljenja, ali Brisel nije u stanju, ili ne želi, da to podrži. Neće osuditi, kao ni dosad što to nijesu činili, rušitelje Ustava i države i očigledne nasrtaje velikodržavnih projekata na Crnu Goru, što vidi svaka baba, ali ne i oni. I u ovakvoj situaciji, kada je država predata ruskim i srpskim špijunima, oni će papagajski, po ko zna koji put, ponoviti da se treba fokusirati na borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. U tome prednjače specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, ambasadorka Velike Britanije u Podgorici Karen Medoks, evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, i drugi. Da li oni dolaze ovdje sa zadatkom, ili su to solo igrači, odmetnuti od vašingtonske i briselske zvanične politike. Možda su poslati ovdje, a da nijesu dovoljno upoznati sa zemljom u koju idu. Šta god, bilo bi jako dobro za ovu državu kada bi prestali da nam pružaju ovakve njihove “korisne usluge”. Poput, na primjer, zabrinutosti zbog “eskalacije zapaljive retorike” nakon što je odlazeća vlast izglasala zakon o predsjedniku države, umjesto da se jasno osudi ustavni puč. Rusi razvaljuju Crnu Goru i Balkan naočigled Zapada, a oni “pozivaju sve strane da rade zajedno na pronalaženju izlaza iz trenutne političke situacije”. Mislim da ovakve i slične tandara-mandara izjave ne koriste nikome i ne treba ih uzimati za ozbiljno.

Naraslo nezadovoljstvo

Pošto su institucije države razvaljene i uništene, a pomoći od naših zapadnih partnera nema, preostalo je jedino da se Crna Gora brani na ulicama i trgovima. Već su održana tri velika protesta sa kojih su upućene jasne poruke ovoj krepaloj vlasti, ali to nije dovoljno. Potrebno je, uz bolju organizaciju, omasoviti proteste. Razmisliti da se ti protesti, osim u Podgorici, održe na ulicama i trgovima drugih gradova. Drugo, potrebno je radikalizovati proteste i zauzeti jasan stav da Crna Gora neće ulaziti u Otvoreni Balkan, odnosno u “srpski svet” i da popis treba odložiti za mirnija vremena. Treće, svi oni koji osjećaju Crnu Goru kao svoju državu, naročito poslanici, treba da napuste obezglavljene institucije: Skupštinu, Vladu, policiju, prosvjetu, tužilaštvo… Jer, nezadovoljstvo građana je naraslo, želja za promjenom, takođe. Sve to sada treba dobro osmisliti i upakovati i tu energiju građana iskoristiti na pravi način.

Neka je vječna Crna Gora, mada je mnogi ne zaslužuju.

Savić Jovanović
Autor 6.12.2022. u 12:31