“Kad nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost!”

Izdvajamo

• Njihov direktni saučesnik je Tužilaštvo BiH a indirektni visoki predstavnik Intzko! A što bi i mjenjali kad su za svoj (ne)rad debelo plaćeni parama tih istih poreskih obveznika koji, koje li parodije, pravdu traže u sudovima!

Povezani članci

• Promocija knjige Amera Tikveše: Taksi priče
• Dubioza kod Stankovića
• Nove optužbe protiv fra Kordića
• GLASILO ANTIKORUPCIJSKE MREŽE: Afera dolazi u vaš grad!
• Mostarski (in)telektualci
• Skupština RS usvojila odluku o referendumu, oštre reakcije OHR i Ambasade SAD

Zima prođe, svibanj /maj  dođe! Izbori se raspisaše a kad će se sprovesti presude Europskog suda – ne zna se!

Opšti izbori 2018. održaće se bez provedene presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, kao i oni 2014. i 2010. godine. To znači da predstavnici iz reda ostalih i dalje neće moći da budu birani prvenstveno za članove Predsjedništva BiH i delegate u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, na indirektnim izborima koji se provode nakon opštih.

Predstavnici romske i židovske nacionalne manjine Dervo Sejdić i Jakob Finci, Bošnjak iz RS-a, Ilijaz Pilav i bh. građanka bez prava na nacionalno neizjašnjavanje Azra Zornić,  su bh. građani koji u svojoj domovini i unatoč presudi Suda za ljudska prava u Strasbourgu, nemaju pravo biti birani na izborima.

I Mostar već godinama čeka da bosansko-hercegovački parlamentarci izmijene dio Izbornog zakona i statuta Grada Mostara i Zakona o državljanstvu. Ne provodi se Odluka o konstitutivnosti Srba, Hrvata i Bošnjaka na cijelom području BiH, ali niti odluke Suda za ljudska prava u Strasbourgu itd.

Već devet godina politički lideri u BiH uporno tvrde kako žele izgraditi tolerantno, moderno europsko, inkluzivno društvo, dok istodobno neke građane tretiraju kao manje jednake od drugih.

Tužiteljstvo BiH ne  spriječava neprovođenje odluka Ustavnog suda

Tužiteljstvo BiH  je posebna priča. Premda su odluke Ustavnog suda konačne i obvezujuće a ne sprovode se,  Tužiteljstvo BiH nije podiglo ni jednu jedinu optužnicu za opstrukcije jer značajan broj tih odluka  ima političku pozadinu.  Bh. političari ih godinama ignoriraju i ismijavaju pravnu državu a  Tužiteljstvo BiH im služi kao instrument te „nedodirljivosti“.  Od države se namjenski  pravi „država slučaj“ jer se mnoge važne odluke donose izvan institucija što  bh. političarima  daje ogromnu moć. Jesu li bh. političari iznad Ustava i zakona što rad sudaca Ustavnog suda čine uzaludnim?

Što radi visoki  predstavnik Valentinu Inzko i OHR? Što za njih znači izreka „Acta non verba!“?

Bez ozbiljnijeg međunarodnog pritiska teško je očekivati da budu provedene presude Suda za ljudska prava. Visoki predstavnik Valentin Inzko kao vrhovni tumač Daytonskog mirovnog sporazuma mirno sve to promatra i kao saučesnik ovog pravnog kaosa kaže da je to stvar političkih stranaka. Ovakvim stavom gospodin Inzko je već odavno izgubio kredibilitet zbog čega bi trebao da se povuče s dužnosti. Premda ima široke ‘bonnske ovlasti’  gotovo ništa nije urađeno kako bi se bh. političari natjerali na provođenje odluke Sejdić-Finci i ostali. Osim deklarativnih riječi da se moraju poštovati odluke Suda u Strazburu  ništa konkretno nije preduzeto kako bi pravna država mogla zaživjeti i kako bi BiH imala neovisno pravosuđe.

Pitam se u kom svijetu živi gospodin Inzko jer potpuno iluzorno očekivati od neodgovornih političara, koji su na ovakve pozicije u najvećoj mjeri i došli različitim oblicima izbornih prevara, korupcije da riješe bilo koje pitanje koje pred njih stavlja razvoj Bosne i Hercegovine u pravom smislu riječi. Čini se da poslije toliko godina gospodin Inzko lekciju nije apsolvirao posmatrajući svijet očima bečkog idealiste i sanjara.

Pravni haos u pitanje dovodi smisao izbora u BiH!

BiH obespravljeni građani dobivaju sudsku satisfakciju samo na papiru. Niko i ne razmišlja o rješavanju slučaja ”Sejdić-Finci” na tragu izbornog modela koji bi garantirao da se članovi Predsjedništva BiH i ubuduće biraju na direktan način te simetrično u oba entiteta. Taj model bi omogućavao i svim građanima, bez obzira na nacionalnu pripadnost, da se pod jednakim uvjetima kandidiraju za funkciju člana Predsjedništva BiH.

Za to vrijeme se bh. političari sastaju po kafanama, zaobilazeći bh. institucije i postaju „gospodarima života i smrti“, jer se za sve pitaju! Pjesma pokojnog Davida Dragičevića u kome sebe naziva jednim klincom u getu postaje naša java! Deklarativno su bh. političari za ustavne izmjene i izmjene Izbornog zakona ali ništa ne rade da bilo što promijene.  Jer, bože moj, ima se – može se!

Njihov direktni saučesnik je Tužilaštvo BiH a indirektni visoki predstavnik Intzko! A što bi i mjenjali kad su za svoj (ne)rad debelo plaćeni parama tih istih poreskih obveznika koji, koje li parodije,  pravdu traže u sudovima!

Vrijeme je kao što su to i moji Banjalučani uradili, davajući svoju podršku Davoru Dragičeviću –ocu pokojnog Davida, da se pesnica digne visoko u vazduh!