Kako su OX-i izglasali OXI

Ladislav Babić
Autor 16.7.2015. u 11:08

Izdvajamo

  • Kako se u svakom zlu traži nešto dobra – mada je zlo konkretno, a ono dobro tek fikcija u glavama analitičara – ishod cijele krize može (ali, ne mora!) naučiti ljevicu da se za svoje socijalne ciljeve ne valja boriti praznog novčanika ili prazne puške, samo riječima pretrpane glave onih koji sanjaju vlast a realno su je nesposobni doseći. Revolucija se ne izvodi bez žrtava, ekonomskih ili ljudskih – nažalost – a ako to više no stoljeće i pol od Marxa (računamo li samo taj, u povijesnim razmerima ali ne i u životu čovjeka, kratki period) nije naučilo ljude, onda možemo i nadalje čekati samo Spasitelja s neba. S obzirom da je na prethodnom referendumu o prihvaćanju pomoći pod uvjetima kreditora, koji su sad prihvaćeni u još žešćem obliku, protiv – OXI – glasalo više od 61% izašlih na izjašnjavanje, dok je potom preko 70% anketiranih bilo za prihvaćanje njihovih uvjeta, jasno je vidljivo da se biračko tijelo dobrano ohladilo. Što nam to govori? Samo jedno i jedino – vrijeme još nije sazrelo, a ako nije u Grčkoj, gdje onda u Evropi jeste?

Povezani članci

Kako su OX-i izglasali OXI

Kad narod želi promjene ne pokazujući spremnost da radi bolje budućnosti podnese materijalne žrtve (a kamoli one, ne daj bože, ljudske), jasno je da za nikave revolucionarne promjene još nisu stvoreni uvjeti. Grci su tako potvrdili mišljenja skeptika kako su OXI izglasali samo OX-iji (volovi), spremni i dalje nataknutog jarma oko vrata vući kapitalistička kola. Tko vlastitim snagama, s pozdanjem u pravednost svojih zahtjeva ne smogne moći da dokaže svoju ljudskost, ni ne zaslužuje bolje.

Piše: Ladislav Babić

Kasno sinoć – točnije, rano jutros, par minuta prije jedne ure – grčki parlament je izglasao podršku mjerama reforme koje je bio „prisiljen“ prihvatiti po diktatu trojke (EK, ESB, MMF), napose pod pritiskom premijerke najjače članice EU i eurozone, frau Merkel.

Od 300 prisutnih zastupnika, za prihvaćanje grčke kapitulacije pred ucjenama financijskih moćnika glasalo je njih 229, uz 64 protiv i 6 suzdržanih. Najpoznatija imena koja nisu prihvatila sporazum bili si bivši ministar finacija Yanis Varoufakis i zastupnica Zoe Konstantopoulou, koja je ranije znala žestoko kritizirati poteze premijera Tsiprasa. Tako je za sada, a pitanje kako dugo, završena grčka drama uz prisustvo antičkog hora po ulicama, koji je demonstracijama i bacanjem molotovljevih koktela izrazio svoje nezadovoljstvo nedosljednošću stranke koja je toliko obećavala. Grčkoj ekonomiji, ali i njenoj te svjetskoj demokraciji. Prazna puška metka opalila nije, a Syrizin premijer je uz svo preuzimanje odgvornosti i izjave o pritiscima, nepovoljnosti sporazuma sa kreditorima kao i neslaganju s uvjetima koje je morao potpisati i trebat će izvršiti, odnio parlamentarnu pobjedu uz podršku opozicionih stranaka koje je hametice – nošen krilima birača – pobijedio na izborima. Aposteriori svi frcamo od pameti, no postavlja se pitanje koliko bi muka, bačenih para i jalovih nada bilo ušteđeno, da su na proteklim parlamentarnim izborima Grci izabrali one koji su ih zadužili, a ne svoje „spasitelje“ koji će nastaviti jednakom politikom svojih prethodnika? Autor smatra kako je ovo politički kraj Syrize, a njen neuspjeh prvenstveno uzrokovan praznoslovljem i populističkim pridobijanjem naroda bez konkretnog oru(ž/d)ja kojim bi svoje ciljeve ostvarili, imat će veliki utjecaj na ohlađivanje evropske ljevice, napose njihovih glasača. Prvenstveno i prvo španjolskog Podemosa koji može zaboraviti na pobjedu tijekom predstojećih španjolskih izbora.

Kako se u svakom zlu traži nešto dobra – mada je zlo konkretno, a ono dobro tek fikcija u glavama analitičara – ishod cijele krize može (ali, ne mora!) naučiti ljevicu da se za svoje socijalne ciljeve ne valja boriti praznog novčanika ili prazne puške, samo riječima pretrpane glave onih koji sanjaju vlast a realno su je nesposobni doseći. Revolucija se ne izvodi bez žrtava, ekonomskih ili ljudskih – nažalost – a ako to više no stoljeće i pol od Marxa (računamo li samo taj, u povijesnim razmerima ali ne i u životu čovjeka, kratki period) nije naučilo ljude, onda možemo i nadalje čekati samo Spasitelja s neba. S obzirom da je na prethodnom referendumu o prihvaćanju pomoći pod uvjetima kreditora, koji su sad prihvaćeni u još žešćem obliku, protiv – OXI – glasalo više od 61% izašlih na izjašnjavanje, dok je potom preko 70% anketiranih bilo za prihvaćanje njihovih uvjeta, jasno je vidljivo da se biračko tijelo dobrano ohladilo. Što nam to govori? Samo jedno i jedino – vrijeme još nije sazrelo, a ako nije u Grčkoj, gdje onda u Evropi jeste? Kad narod želi promjene ne pokazujući spremnost da radi bolje budućnosti podnese materijalne žrtve (a kamoli one, ne daj bože, ljudske), jasno je da za nikave revolucionarne promjene još nisu stvoreni uvjeti. Grci su tako potvrdili mišljenja skeptika kako su OXI izglasali samo OX-iji (volovi), spremni i dalje nataknutog jarma oko vrata vući kapitalistička kola. Tko vlastitim snagama, s pozdanjem u pravednost svojih zahtjeva ne smogne moći da dokaže svoju ljudskost, ni ne zaslužuje bolje.

Ladislav Babić
Autor 16.7.2015. u 11:08

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija