Kamo su nestali Cukuni?

Ivo Anić
Autor 4.2.2018. u 21:05

Kamo su nestali Cukuni?

U tradiciji naših naroda i narodnosti, poklade, fašnik, maškare ili mačkare, svejedno, služile su isključivo transformaciji, preobrazbi, ali i želji da se barem na jedan dan sebe ili društvo promjeni. Tim činom kada bi maškare preuzimale ključeve grada, simbolički se uspostavljao obrnuti ili alternativni pogled na stvarnost koji su obično umjetnici ili kulturni djelatnici preuzimali na sebe, da pod krinkom karnevala iskažu i duboku kritiku samog društva, a popularnog „Krnju“ označe u alegoriji ili metafori kao stvarnog krivca za mnoge propuste u samim gradskim službama ili društvu. Ekstrenalije kod pojedinih manifestacija, uči nas povijest, mogu biti uistinu zastrašujuće, ali i znakovite za svako društvo i mnogo nam govore o ustroju istog.

Ekstrenalije su financijski pritisak pod utjecajem nekog čina, koji ne trpi ista ona vlast koja je taj čin, u ovom slučaju organizaciju jedne manifestacije i počinila. Gradske vlasti organizirale su desetljećima karnevale, trošile određena sredstva za iste, i ključeve grada predavala meštrima karnevala koji su ih na tim istim karnevalima ismijavali. Tu tradiciju morale su istrpjeti gradske vlasti, mada su to morale i financirati, i taj čin držao se do nekoliko godina unazad činom moralne i uravnotežive vlasti, koje su tih nekoliko dana trebale pokazati kako se valja smijati i na vlastiti račun, ali i naučiti iz građanske kritike što ljudi zapravo misle o vama, vašoj politici, vašem svjetonazoru. I iza karnevala, poučeni u pravilu grubim osvrtom na vaš rad nerijetko i označen kao „kriv za sve“, normalna bi se vlast trebala preispitati, učiti na greškama, jer sve te maske koje su vam se tako smijale i izvrgle vas ruglu, zapravo su vaše – biračko tijelo.

Tu moralnu i društvenu tradiciju u Splitu je srušio Željko Kerum. U karnevalu koji je izazvao buru u javnosti koja se nije stišala niti iza samog fašnika, sudjelovala je riječka rock skupina Let 3, splitski urbani band TBF i naravno, dugogodišnji organizatori karnevala u Splitu popularni „Cukuni“ pod palicom Jakše Matošića – Navigatora. Te prohladne večeri koja će zauvijek promijeniti karneval u Splitu, kao nikada do tada pod maskama, Split je izašao na ulice. Na rivi, na bini, uzdizao se ogromni falus od deset metara koji je simbolički i poprilično jasno govorio koliko je ovo društvo, ali i sam grad – u kurcu. U danima prije karnevala događale su se slične stvari koje se događaju i danas, katolička Crkva nastojala je banalizirati samu manifestaciju pozivajući vjernike da bojkotiraju najavljivan događaj. Ta inicijativa samo je potakla moje sugrađane da na ulice, pod maskama izađu u što većem broju i narugaju se lažnom moralu upravo Crkve i vlasti, ali i da daju sebi oduška, u društvu koje se sve više konzervativno zatvaralo. Sodoma i Gomora, bile su sutrašnje naslovnice novina, prikazujući razvrat koji se valjao splitskim ulicama i kalama. Ako bi na tren zamislili Split kao umjetnički i mediteranski grad široke kulture i otvoren različitostima, kakvima se voli predstavljati, i ako bi napravili svojevrstan linearan i progresivan graf, vršak rasta zaustavio se u toj burnoj noći u kojoj je falus veličine katedrale obasjan svjetlima krasio Split. Da taj graf krene prema dolje ubrzo će se pobrinuti splitski dušebrižnici, a na vlast će doći njihov zaštitnik i mecena koji je osim rušenja desetaka splitskih tradicija, uspješno srušio i onu zadnju, Splitski karneval. Nagađalo se istina da je uklanjanje „Cukuna“ i uspostava Duška Mucala za velikog meštra karnevala ( kasnije i kazališta) samo malograđanski strah gradonačelnika od ismijavanja, ali stvari su bile kudikamo strašnije i kudikamo kompleksne. Upravo se cijeli niz organizacija, kako katoličkih, tako i civilnih, obrušio na satiru i ismijavanje temeljnih crkvenih vrijednosti i u tom segmentu Crkva je pokazala svoje zastrašujuće lice, dominantno, prkosno i nepopustljivo. Gradom, a tako i njegovim karnevalom – vladat ćemo mi, bila je jasna poruka koja se u godinama koje su od tada protekle i ostvarila.

Unatoč tome što su se građani Splita jasno odredili o toj činjenici. Naime, od te burne večeri na rivi, nikada više Split nije saživio sa svojim karnevalom i u fašnicima koji su dolazili građani Splita javno su iskazivali svoje negodovanje ali i bojkot. Svi kasniji karnevali bili su tragikomični i na ulicama grada nije bilo maskiranih građana, osim onih koje je uspostavila vlast i platila ih da od sebe rade budale.

Gradske vlasti, od Keruma, Baldasara, pa do Opare, da zaključimo, Splitski su karneval označile kao događaj visokog rizika, pa su ga prisvojile organiziravši sami sa svojim plaćenicima i samu manifestaciju, na kojoj se budno pazilo da se ničim ne kritizira vlast, gradonačelnik, ali i Crkva, te d sve protekne u najboljem redu. I protjecalo je. Jer na ulicama nije bilo nikoga da napravi „nered.“

U tradiciji naših naroda i narodnosti, poklade, fašnik, maškare ili mačkare, svejedno, služile su isključivo transformaciji, preobrazbi, ali i želji da se barem na jedan dan sebe ili društvo promjeni. Tim činom kada bi maškare preuzimale ključeve grada, simbolički se uspostavljao obrnuti ili alternativni pogled na stvarnost. Grubim oduzimanjem karnevala građanima Splita, tako se grubo ukinula još jedna, možda i zadnja tipično splitska tradicija, a ona je kroz humor i satiru iskazivanje revolta i bunta što je krasilo ovaj grad stoljećima. Ta eutanazija dogodila se planski, smišljeno i organizirano, i u njoj je itekako sudjelovala katolička Crkva.

Splitske dućane preplavili su tragikomični kostimi Djevice Marije, svetog Josipa i Isusa. Da su na vlasti „Cukuni“ iskreno vjerujem da bi Split bio preplavljen rečenim kostimima. Ovako, ostaje nam samo gorak okus u ustima u kakvom vremenu živimo i pod kakvim medijskim, kulturnim, ali i pokladnim terorom posvemašnjeg ludila prema kojem je onaj kurac nasred rive – goli kurac! I da bi naravno priča dobila i svoj konačni pečat, pobrinuli su se organizatori Dječjeg karnevala u Kaštelima koji su danas javno spalili Krnju koji simbolizira slkovnicu o istospolnim obiteljima koja bi trebala doći u hrvatske škole. Za tu civilizacijsku sramotu pobrinuli su se isti oni koji su nam obećali davno, jedne burne noći u Splitu kako će nam se osvetiti za izrugivanje, kako će preuzeti nam sve pa i karneval i kako će od nas napraviti maškare koje neće trajati nekoliko dana, već cijelu godinu. Uz spregu sa njihovim zaštitnicima i mecenama, vlastima koje divnog li paradoksa, upravo su iste te maškare i izabrale.

Da bi prevalili put od kurca veličine katedrale i kostima Djevice Marije nažalost trebalo nam je samo jedno desetljeće. Put koji trebamo prevaliti od kostima Djevice Marije do kurca trajat će bojim se kudikamo duže. Stasaju polako nove generacije kojima „Cukuni“ neće značiti ama baš ništa, ali će im karnevali u djetinjstvu imati smisla koliko i nedjeljne mise na koje moraju ići. Čitava ta generacija biti će pomno i planski, podlo i smišljeno autanazirana od satire i zajebancije, ali i zastrašujuće indoktrinirana da mrzi sve drugo i sve drugačije. Kada sve sagledamo iz naše perspektive onih koji su uživali gledajući ogromni kurac kako se uzdiže poviše Splita prkoseći gravitaciji, ali i društvu i Crkvi, trebamo se uistinu zapitati i to s pravom: Gdje su nestali „Cukuni?“

Nisu nestali. Samo su se od maškara pretvorili – u nas.

Ivo Anić
Autor 4.2.2018. u 21:05

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija