KAPE, KRPE, OKRPINE AGITPROPA I BLEJEĆE STADO K TOME

Božica Jelušić
Autor 11.2.2016. u 14:34

Izdvajamo

  • Vruća tema ili vrući terminološki kesten ("fašizam", "utaja poreza", "otuđivanje imovine") gura se pod stolnjak, da bi se krckali orasi i bademi lakše lomljive ljuske, kao razgovorne floskule. Na izravno pitanje daje se neizravni odgovor. Potežu se argumenti iz ropotarnica, logika je isključena, ostrašćenost u prvom planu. SKRETANJE POZORNOSTI s glavne teme redoviti je "modus operandi". Sjetimo se: Na konkretan upit o prekršaju građanina C. njegov branitelj gura pred kameru stranicu knjige s grafikonom braniteljskih suicida! Jer građanin C. je i branitelj, pa smo besramno opomenuti da u prosudbi njegove krivnje moramo biti "suptilni", inače....

Povezani članci

KAPE, KRPE, OKRPINE AGITPROPA I BLEJEĆE STADO K TOME

Ima toga još, onako skolastički – Koliko anđela stane na vrh igle, iliti: Koliko se novovjeka, šivana crna kapa s “buvljaka” razlikuje od originalnog dijela kvislinške uniforme. Za propagandu to je veoma važno, jer skreće pozornost s GLAVE koja kapu nosi i bestidne provokacije koju ta gesta sadrži. Hoću reći: kad propaganda odradi svoj posao, bit će opet po starom: izblajhane dušice, nevini sociopati, dobrotvori i spasitelji u apoteozi opranih “žrtava” i mi, obično stado Gospodnje, posvađani križ-kraž, oko tako bitne stvari, kao što su bijela i crna vuna, duži ili kraći rep i zelenija trava na tuđem pašnjaku.

Ja znam da vi to znadete, no vrijeme je da osvježimo značenje riječi AGITACIJA I PROPAGANDA (nekada davno skraćeno u AGITPROP). To je ono što ide uz svaki režim, garnituru i nomenklaturu, i što ljudi rade kao normalan posao, osim što su nevidljivi i čine to za druge. Prodaju tzv. intelektualne usluge, svjetlaju obraze, miču usrane pelene, kozmetiziraju i friziraju, kako u domeni ideja, tako i u konkretnim pojavama i njihovim biografijama. Da parafraziram Krležu, to su one sitne ptičice oštra kljuna, koje čiste kožu nosoroga od nečisti i parazita i tako se prehranjuju, a on im za uzvrat daje stan i hranu u pokretnom apartmanu. Jest da je ponešto ogavno, ta govna, crvi, skorjela krv, ali barem je sigurno i svakodnevno.

Dakle: PROPAGANDA = plansko je širenje učenja i principa, sa svrhom da ljudi shvate neki svjetonazor, i da ga prihvate kao svoj na duže vrijeme. AGITACIJA = pridobivanje što većeg broja ljudi, pa makar i na kratko vrijeme, u svhu postizanja jednog političkog cilja. AGITPROP = širenje, rasprostiranje, množenje, obavještavanje, populariziranje itd.

Držim da ne trebam pocrtavati koliko je propaganda daleko od stvarne slike i stvarnih nakana neke grupe i osobe. Njen je cilj bacanje pijeska u oči, iskrivljavanje i zamagljivanje činjenica, retuširanje i vađenje mrlja, te pretvaranje niskosti, kukavičluka i patologije u grandiozne ljudske vrline. Primjerice: on je plemenit (krade za druge), on je heroj i velečovjek (kokošar koji voli ušićariti), on je znanstvenik i perspektivni veleum (fanatična krmeljiva šeprtlja), on je pravednik i spasitelj (kunktatorski Narcis i lupetao).

Kako propaganda djeluje? Krijući se iza imena i titula,šaljući predstavnike uvaženih institucija u “prvi ešalon”, nalazeći pismene ali prazne ljude bez uvjerenja da odrade jednokratni posao i da o tome šute iduće desetljeće. Propagatori znaju učinkovit “narodni jezik”, ulaze po najslabijim točkama (religija, resentimenti, sklonost udruživanja u grupe) i ponavljaju jednu stvar do besvijesti, uvijek po načelu “negativne usporedbe”: “A kako je bilo prije?” “A kakvi su bili vaši?” “A gdje ste vi bili kad smo mi radili to-i-to” i gomile takvih izlizanih obrazaca.

Vruća tema ili vrući terminološki kesten (“fašizam”, “utaja poreza”, “otuđivanje imovine”) gura se pod stolnjak, da bi se krckali orasi i bademi lakše lomljive ljuske, kao razgovorne floskule. Na izravno pitanje daje se neizravni odgovor. Potežu se argumenti iz ropotarnica, logika je isključena, ostrašćenost u prvom planu. SKRETANJE POZORNOSTI s glavne teme redoviti je “modus operandi”. Sjetimo se: Na konkretan upit o prekršaju građanina C. njegov branitelj gura pred kameru stranicu knjige s grafikonom braniteljskih suicida! Jer građanin C. je i branitelj, pa smo besramno opomenuti da u prosudbi njegove krivnje moramo biti “suptilni”, inače….

Ima toga još, onako skolastički – Koliko anđela stane na vrh igle, iliti: Koliko se novovjeka, šivana crna kapa s “buvljaka” razlikuje od originalnog dijela kvislinške uniforme. Za propagandu to je veoma važno, jer skreće pozornost s GLAVE koja kapu nosi i bestidne provokacije koju ta gesta sadrži. Hoću reći: kad propaganda odradi svoj posao, bit će opet po starom: izblajhane dušice, nevini sociopati, dobrotvori i spasitelji u apoteozi opranih “žrtava” i mi, obično stado Gospodnje, posvađani križ-kraž, oko tako bitne stvari, kao što su bijela i crna vuna, duži ili kraći rep i zelenija trava na tuđem pašnjaku.

Do nove afere, nove sramote i novog pokreta propagandne mašine, nevidljive našim očima.

Veljača, 2016.
GPV

Božica Jelušić
Autor 11.2.2016. u 14:34

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija