Karikature Poslanika Muhameda: Wildersovo “piškiću – kakiću”

Goran Sarić
Autor 3.9.2018. u 14:18

Izdvajamo

  • Ukratko, vrag je odnio šalu. Zato smo svi odahnuli kad je holandski desničar pred početak vikenda objavio da je odustao od ideje o cartoon-isanju Poslanika Muhameda. Zvanično - zbog bezbjednosti holandskih vojnika i svih Holanđana, a nezvanično – zbog svoje guzice, i straha od pada popularnosti. Jer, koliko god mu godi “prašina” koja se u cijelom svijetu podigla oko njegovog “takmičenja”, toliko je prokleto dobro svjestan da bi se, u slučaju terorističkog napada izazvanog njegovom inicijativom otrovne strelice svekolike javnosti usmjerile na njega i njegovu Partij Voor Vrijheid, Partiju za slobodu.

Povezani članci

Karikature Poslanika Muhameda: Wildersovo “piškiću – kakiću”

U pokušaju da povrati pažnju holandske javnosti, u posljednje vrijeme poglavito usmjerene ka ekonomskim i spoljnopolitičkim pitanjima, vođa Partije za slobodu (PVV), notorni islamofob Geert Wilders još u maju ove godine raspisuje “konkurs za karikature na temu Poslanika Muhameda”. Proglašenje najboljih radova trebalo je biti obavljeno u Wildersovom kabinetu u Den Hagu desetog novembra, a pobjedniku trebala pripasti nagrada od 9.000 eura.

Iako su mnogim žiteljima Niske zemlje već tada pošli srsi niz kičmu, isprva nije bilo žučnijih reakcija iz islamskog svijeta. No, mora da je vrelina ljeta uzburkala strasti, pa su krajem avgusta u Pakistanu buknuli protesti protiv Wildersa, ali i protiv države Holandije. “Vatru” je “potpalila” mala, izvan Pakistana malo poznata radikalna partija Tehreek-e-Labbaik Pakistan (TLP). Ona nema ni jednog predstavnika u tamošnjem parlamentu, pa – kao ni Wildersov PVV – ni nekog konkretnog programa, osim što je vrlo aktivna kad je u pitanju borba protiv “napada” i “blaćenja” Poslanika svuda u svijetu. U tom pogledu, TLP može računati na bezrezervnu podršku stanovnika Pakistana, zemlje koja je 1947. i osnovana kao muslimanska protuteža pretežno hinduističkoj Indiji.

Bremenite odnose dvije skoro u svemu sasvim različite države ne olakšava čak ni činjenica da premijer te zemlje, Imran Kan (65), bivši plejboj i poznati igrač kriketa, u prošlosti nije previše mario za stroge islamske zakone. Iako, po nekim njegovim potezima se vidi da Kan polako popušta pod pritiskom ekstremista, svjestan da oni u značajnoj mjeri predstavljaju vox populi, glas (dobrog dijela) naroda.

Ipak, kad je vidio da je vrag odnio šalu i da se protesti poput naftne mrlje šire Pakistanom, Imran Kan je odlučno, vojnopolicijskom silom razbio već započeti marš “naroda” od  Lahorea do Islamabada. Njime su sljedbenici i simpatizeri TLP-a kanili istjerati holandskog ambasadora, prekinuti transportnu “žilu kucavicu” ove zemlje, Grand Trunk Road i izazvati haos u glavnom gradu ove države.

Ali, premijer dobro zna da sa upotrebom sile mora biti veoma oprezan. Ta zar još 2010. godine nije brutalno likvidiran liberalni guverner provincije Pendžab Salman Taseer, javni pristalica ublažavanja strogog zakona o blasfemiji?! Da stvar bude još gora i opasnija po premijera, Taseera je ubio – njegov tjelesni čuvar! Doduše, nad ubicom je šest godina kasnije izvršena smrtna kazna, ali milioni Pakistanaca ga i danas slave kao mučenika i “pravog muslimana”.

Zato ne treba čuditi što su i nakon nasilnog prekidanja marša za Islamabad nastavljeni protesti protiv Wildersa i Holandije, samo sad na višem, diplomatskom nivou. Prvo je na “trljanje ušiju” pozvan predstavnik holandske vlade u Islamabadu, da bi samo nekoliko dana docnije pakistanski senat donio rezoluciju o “prenošenju” cijelog slučaja u Ujedinjene nacije. Sam Imran Kan je u skupštinskoj besjedi: “Evropljani ne razumiju ljubav muslimana prema Muhamedu.”

To, za domaću upotrebu. Ali ni Kanu zapravo ne odgovara zaoštravanje odnosa sa Zapadom. Jer, do guše u dugovima, njegova zemlja vapi za novim kreditima IMMF-a.

Pa  iako, sa druge strane, holandska vlada i njeni ministri uporno ponavljaju da nemaju ništa s Wildersovim “takmičenjem” – ali  principjelno brane slobodu (i) njegovog mišljenja i izražavanja – vidjelo se da se ni premijer Mark Rutte nije nimalo sretan s “vrućim krompirom” koji mu je u šake tutnuo pažnje medija uvijek žedni ego-trip i bukadžija Wilders.

Posljedice pogoršanja odnosa dvije zemlje već su sada vidljive. Otkazana je zvanična posjeta holandskih biznismena Pakistanu “teška” više desetaka miliona eura, učestale prijetnje holandskim vojnicijama u mirovnim misijama, a prošle sedmice je – čini se, u zadnji čas – osujećen plan islamskog ekstremista sa stalnim boravkom u Njemačkoj da pokuša upasti u holandski parlament i ugroziti život lidera PVV-a. Sam Wilders je ovih dana, kako sam kaže, dobijao i po stotinjak prijetnji smrću dnevno.

Ukratko, vrag je odnio šalu. Zato smo svi odahnuli kad je holandski desničar pred početak vikenda objavio da je odustao od ideje o cartoon-isanju Poslanika Muhameda. Zvanično – zbog bezbjednosti holandskih vojnika i svih Holanđana, a nezvanično – zbog svoje guzice, i straha od pada popularnosti. Jer, koliko god mu godi “prašina” koja se u cijelom svijetu podigla oko njegovog “takmičenja”, toliko je prokleto dobro svjestan da bi se, u slučaju terorističkog napada izazvanog njegovom inicijativom otrovne strelice svekolike javnosti usmjerile na njega i njegovu Partij Voor Vrijheid, Partiju za slobodu.

(Kakva su to partija, i kakva sloboda, pitam se, kad je njen vođa i jedini predstavnik godinama “troši” u potpunoj izolaciji, okružen buljukom radnika službe državne bezbjednosti?)

Čini se da je, bez obzira na odustajanje od karikature od konkursa, ovom inicijativom Wilders samo povećao sopstvenu izolaciju. Istina, možda je dobio koji “bod” kod umjerenijih, kompromisu sklonijih birača, ali ih je kod tvrdokornih pristalica sigurno izgubio bukadar. Njima će njegovo odustajanje zacijelo izgledati kao popuštanje. A to notorni desničari nikada ne podnose.

Čini se da je najbolji odgovor Wildersu došao iz neočekivanog ugla. Naime, u subotnjem obraćanju vjernicima, mladi imam u Amsterdamu Yassin Elforkani im je poručio da ne podlegnu ljutnji, već da u vjeri nađu izvor i snagu za milosrđe. Čak je naveo i konkretan primjer:

“Onako kao što je”, rekao je Elforkani, “reagovao Poslanik kad je zatekao nekog čovjeka da vrši malu nuždu u džamiji. Nije ga uhvatio za kragnu i izbacio, nego mu, iz Njegove beskrajne milosti, čak dao priliku da završi sa mokrenjem.”

Čini mi se da boljeg odgovora na Wildersovo – koje po redu?! – “piškiću-kakiću” niti ima, niti može biti.

Goran Sarić
Autor 3.9.2018. u 14:18

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija