Klauški : Diktatore, šta je ostalo?

Autor 20.9.2011. u 09:26

Klauški : Diktatore, šta je ostalo?

AKO SE pjenila Jadranka Kosor pred svojim HDZ-ovcima.

Stiskala je desnicu, prijetila neprijateljima koji “mrze i preziru HDZ”, poručila da “nikad ne smijemo nikome dati da nas pokori” i podsjetila da smo “razbili zube velikosrpskom agresoru”.

“Uništili bi nas jer mrze HDZ od trenutka kad im je naša stranka na čelu s Franjom Tuđmanom srušila komunizam i Jugoslaviju”, vikala je predsjednica HDZ-a. “Jer ne mogu podnijeti što nismo dali da se zaboravi naše heroje. Jer im smeta što se više ne ide u Beograd po instrukcije, što u Beograd ne idu novci koje ovdje mi zaradimo. Jer ne mogu prihvatiti činjenicu da Bruxelles za Hrvatsku neće biti Beograd”.

Zaklinjala se u branitelje i Tuđmana, u Domovinski rat i njegove žrtve, u nacionalni ponos i hrvatski jezik. A sve to s Pristupnim ugovorom s EU u ruci, kojeg će slavodobitno potpisati neposredno nakon izbora.

A u njemu – pazite sad – nema ni spomena na Domovinski rat.

Večernji list objavio je detalje Pristupnog ugovora koji je Kosor dobila od poljskog premijera Donalda Tuska neposredno prije HDZ-ova sabora u Areni. I u njemu se govori o “sukobu u 90-ima”, dok se branitelji i Domovinski rat spominju tek u nazivima pojedinih hrvatskih zakona.

Otkud sad to? Pa nije vrag da Hrvatska u Europu ulazi bez svojih svetinja?

Nekoliko sati nakon što je od poljskog premijera primila primjerak Pristupnog ugovora, Kosor je pozivala stranačke prijatelje da “pokažu snagu, zajedništvo i jedinstvo i put kojim će ići do izborne pobjede”.

“Ovo je trenutak kad moramo okupiti sve koji misle hrvatski i misle za Hrvatsku”, grmila je Kosor.
“Oni ne razumiju što je zajedništvo, što je ljubav što je odanost domovini. Moramo udružiti snage, svako od nas mora dati najviše od sebe kako bismo pobijedili na izborima, ne zbog nas, ne zbog mene nego zbog Hrvatske. No kada se napadaju temeljne vrijednosti Domovinskog rata svakome mora biti jasno da ćemo tu desnicu zatvoriti u šaku i obraniti naše vrijednosti“.

A kad ono, iz Pristupnog ugovora ispale najveće vrijednosti, one u koje se Kosor najviše zaklinjala i u čije ime je najviše mahala tom famoznom šakom. Zašto nije tu šaku upotrijebila pred poljskim kolegom koji joj donosi dokument u kojem se Domovinski rat naziva “sukobom u 90-ima”? Pa da je makar lupila njome po stolu…

Prijetila je komunizmom i Jugoslavijom, spominjala Beograd i nagovještala propast Hrvatske ako HDZ izgubi vlast, a onda najveće svetinje položila na oltar Europske unije. U tom slučaju, Sabor HDZ-a bila je makar dobra prilika da se HDZ-ovci od njih svečano oproste.

Ivo Sanader patentirao je tu dvoličnost: domaćoj publici govorio je jedno, pred europskim birokratima potpisivao nešto sasvim drugo. Predao je generale, odrekao se ZERP-a. Ali on se barem nikad nije tako gorljivo u njih zaklinjao.

Možda zato što nije ni trebao, jer je izbore dobivao i bez toga. Kosor je, međutim, uvjerena da nema nikakve šanse, pa stoga poseže za najtežom artiljerijom.

I time sama sebi kopa najveću jamu: što se više zaklinje u nacionalne svetinje, to je očitije da se tih svetinja odrekla.

Ali neće to jako pogoditi Kosoričine birače. Oni su svjesni da ona to ne misli. Da u istoj mjeri ne vjeruje u ono što govori pred njima, kao što ne vjeruje u ono što potpisuje pred europskim birokratima.

Znaju oni da šefica HDZ-a mora u predizbornoj kampanji braniti hrvatske svetinje od domaćih neprijatelja, kao što ih se mora odreći u pregovorima s Europom. A zatim u oba slučaja podjednako marljivo pljeskati objema ručicama.

Dobro kaže Kosor, “našu ispruženu desnicu pretvorit ćemo u šaku”. Točno, u šaku jada.

Tekst uz dozvolu autora prenosimo sa portala index.hr

Autor 20.9.2011. u 09:26

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija