Klauški: Lijevi teror i desni teroristi

Autor 23.4.2012. u 16:26

Klauški: Lijevi teror i desni teroristi

NA JEDNOJ strani, govori se o lijevom teroru, o boljševicima, bezbožnicima, jugonostalgičarima i mrziteljima svega hrvatskog.

S druge strane, uzvraća se pričama o filoustašama i neonacistima, radikalnim klerikalcima, paraobavještajcima i nekakvim zavjereničkim desničarskim sijelima po ličkim zabitima.

A oni koji taj strah šire zapravo su oni koji od njega najbolje žive.

Crkva spašava Hrvate

Večernji list već danima piše o zgražanju Crkve nad izmjenama Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, o boljševičkom ukidanju saborskog pokroviteljstva nad Bleiburgom (koji se i dalje financira iz proračuna!), o lijevoj revoluciji i teroru vladajuće koalicije koja je navodno zapela da pod svaku cijenu zatre sve hrvatske vrijednosti i vrednote.

Jutarnji list, pak, piše o desničarskom komplotu protiv Ive Josipovića, o “famoznoj kući u Lici gdje se sastaju bivši obavještajci i policajci koji kuju strategiju protiv Vlade i predsjednika”, o mračnim snagama iza koje stoje HDZ i Crkva, a sve to naslanja se na Milanovićevu zabranu HČSP-ova komedijaškog skupa i Josipovićevu floskulu o “ustaškoj zmiji” koja napadajući njega osobno zapravo napada čitav antifašistički pokret.

Komunjare!

Uglavnom, dovoljno je da desnica poviče “Komunjare!”, a ljevica drekne “Fašisti!”, pa da se svi po kratkom postupku okupe po ideološkim barikadama, zaboravljajući što se – i tko – zapravo krije iza takvih parola.

Svatko njeguje vlastitog arhineprijatelja koji mu pomaže da homogenizira i motivira svoje trupe.

Ako netko ne zna kako se to radi, neka se sjeti predsjedničkih izbora.

Uhodana špranca

To je špranca koja se sada gura: Ivo Josipović politički se uzdigao na klerikalno-fašistoidnom projektu koji je pogurao njegova starog partijskog druga Milana Bandića, nakon čega više nikog nije bilo briga je li Josipović pošten, moralan, kvalitetan, iskren kandidat ili je pak riječ o neprincipijelnom predsjedniku, diletantskom političaru i potencijalnom muljatoru.

Jedino je bitno bilo da smo se obranili od mračne desnice. E pa za to bi Josipović trebao platiti piće cijeloj Bandićevoj kampanji. A njega ostaviti na slobodi.

Otužna skupina kadrovika

Taj motiv sada se provlači i kroz politiku vladajuće “ljevice”. Pustimo sad što se Vlada uglavnom svodi na otužnu skupinu pogubljenih kadrovika, što standard pada, a zemlja propada, što optimizma nema ni u tragovima, a nije bitno što je pravedniku s Pantovčaka stalo jedino i isključivo do svog političkog rejtinga.

Bitno je da se u Knessetu spomene ustaška zmija, da se u Jasenovcu poruči kako “u Hrvatskoj nikada više fašističke, nacističke i ustaške ideje neće proći”, te da se spomene napad na antifašistički pokret, pa da se svi odlučno postroje ispred SDP-ove barikade. No pasaran!

Što bi desnica bila bez komunjara?

A opet, što bi politička desnica bila bez “crvene opasnosti”? Obična hrpa bukača, pa i budala, muljatora i lopova, zgubidana i marginalaca. Tko bi na njih obraćao pažnju da se ne predstavljaju kao jedina barijera jugonostalgičarsko-boljševičko-ateističko-gayovskoj zarazi koja je kontaminirala Hrvatsku?

Da se, ned’obog, dohvate normalnih tema.

I kao što iza Milanovića i Josipovića ne stoji nikakva ideologija, još manje ljevičarska, a najmanje socijaldemokratska – već samo goli interes – tako i iza ovih desničarskih krampusa ne stoji ništa osim love.

Samo nas lova može spasiti

Crkva napada Vladu zato što joj prijeti revizijom. HDZ u bježi u desnicu kad god se poželi oprati od pljačkaškog imidža. Thompson je otkrio da lova leži među ustašama, ali i u Barišićevim torbama. A Milan Bandić je kao stara komunjara i novorođeni klerikalac, sve te ideološke bakrače junačni nabacao na jednu hrpu. Novaca.

Ideologija? Bleiburg? Zameci? Gay brakovi? Ne budite smiješni. Sve je to samo municija u političkom ratu za povlastice. I dimna zavjesa koja će odvratiti svakoga od toga da iza nje malo prokopa, u strahu da ne bude proglašen boljševikom ili ustašom. Ili pederom.

Ljevičarski zulum

Nema lijevog terora koji provodi zulum nad svime što je hrvatsko i što je katoličko. Jer ovo što je na vlasti nije ljevica, niti se trudi to biti. Niti se ukida vjeronauk, niti se prestaje plaćati komemoracija na Bleiburgu, niti se Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji mijenja bez amena s Kaptola.

Ivica Račan bio je pravi “komunjara”, pa je svejedno usvojio Deklaraciju o Domovinskom ratu, pustio Gotovinu, zaratio s Haagom, podilazio “beračima kestenja” i otkupio zemljište kod Bleiburga. Zoran Milanović ljevici nije ni blizu. A Ivu Josipovića ona zapravo ne zanima.

Rejting je jedina svetinja

Da ga zanima, onda bismo vjerojatno već ranije otkrili što misli o antifašizmu, ustaškoj zmiji, desničarskoj zavjeri. A ne tek kad su mu afere i kritike udarile u jedinu svetinju do koje mu je stalo – politički rejting.

Uzbudljivo je, međutim, gledati kako i poslije toliko godina opet trebaju jedni druge. Jer bez njih nisu ništa i ne zastupaju ništa. Ili zastupaju sve: Jasenovac i Bleiburg, ulizuju se Crkvi ili je se boje, brane teritorij pa njime trguju, kunu se u antifašizam, ali imaju razumijevanje prema ustaštvu…

Vode istu politiku, parazitiraju na istim ekstremima i preživljavaju na istim strahovima.

Index.hr

Tagovi:
Autor 23.4.2012. u 16:26

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija