KO JE UVEO ŽARGON U DNEVNIKE JAVNOG SERVISA?

Povezani članci

• Amanet Slavka Goldsteina
• Promocija knjige “Deblokada grada” Elvedina Nezirovića u Sarajevu
• Ruski rulet s hrvatskim interesima u BiH
• U tunelu, usred mraka …
• Uhapšen Sanjin Sefić
• O beskorisnosti revolucije

Primjetan je problem profesionalnog pristupa i kulture govora, pogotovo u informativnim emisijama Federalne televizije. Javnim servisima je obaveza da paze kako se njihovi uposlenici izražavaju

 Piše: Nidžara Ahmetašević

BHT1  20. oktobar 2014.

Urednica: Samira Krehić

Sve o radnicima i njihovim pravima

Centralni dnevnik BHT1 otvorio je – po ko zna koji put – blok priloga o ugroženim radničkim pravima u Bosni i Hercegovini. Radnici firme “Gredelj” platu nisu primili 32 mjeseca, a godinama firma za njih ne plaća ni socijalno ni zdravstveno. Još gore stanje je u tvornici Dita Tuzla gdje se radnici već odavno ni ne nadaju platama, i samo pokušavaju naći način kako sačuvati preostalu imovinu kako bi sebi osigurali kakvu-takvu budućnost. Slijedi priča o lancu prodavnica Tuš, koji zatvara svoje poslovnice, ostavljajući veliki broj radnika bez posla. Sva tri priloga urađena su profesionalno korektno, imaju mnogo informacija, ispoštovana su pravila “druge strane”. Ono što nedostaje jeste analiza i stavljanje teme u širi kontekst. Novinari često zaborave spomenuti da govore o ljudima kojima su uskraćena osnovna ljudska prava, što bi možda ovim pričama dalo drugačije svjetlo i neki novi ugao, koji bi privukao pažnju gledalaca. Ali, tako dugo smo prinuđeni izvještavati o ovim i ovakvim problemima da je zaista teško pronalaziti stalno iznova drugačije uglove.

Na samom kraju dnevnika emitovana je i priča o dvije srednjoškolke koje su izumile način za preradu plastičnih boca u gorivo. Djevojke su za taj izum dobile međunarodno priznanje. Obje u prilogu govore o svom izumu, ali i planovima, i kažu kako ne namjeravaju ostati u ovoj zemlji jer nemaju mogućnosti za normalno školovanje, niti bilo kakav napredak. I možda – samo možda – ovaj prilog ustvari puno bolje od bloka priloga o kršenju prava radnika pokazuje život u Bosni i Hercegovini. Dvije pametne mlade djevojke, koje su postigle uspjeh zahvaljujući nastavniku u njihovoj srednjoj školi, planiraju vrlo brzo napustiti zemlju u kojoj radnici koji pošteno rade svoj posao nemaju platu već godinama.

MINUS DANA

Nema minusa u ovom dnevniku. Naravno, mogli bi se naći problemi, ali je sve urađeno korektno i gledalac je dobio mnogo informacija o onom što se dešavalo tokom dana u zemlji, što je i najvažnije.

PLUS DANA

Uredništvo i novinari BHT1 u informativnim emisijama stavljaju u fokus pitanja socijalne pravde, što je vrlo važno s obzirom da su baš to uradili i građani koji su u proljeće izašli na proteste i formirali plenume. Dobro je da Javni RTV servis BiH stalno podsjeća na razloge za masovne proteste i nezadovoljstvo građana, dajući na taj način realnu sliku života u Bosni i Hercegovini.

FTV 20. oktobar 2014.

Urednik: Rasim Borčak

Koliko traje Dnevnik FTV-a?

Veliki problem dijela urednika i novinara Federalne televizije već godinama je kultura govora i način  prezentovanja informacija. Voditelji i urednici nerijetko komentarišu, koriste se više žargonom nego standardnim jezikom, postavljaju sugestivna pitanja, a njihov način prezentacije često je agresivan pa gledalac osjeća kao da je i sam nešto skrivio. Takav je bio i ovaj dnevnik FTV-a u kojem je bilo mnogo korisnih informacija koje su potisnute zajedljivim i ljutitim komentarima novinara.

Možda je najbolji primjer za to prilog u kojem se govori o vanrednom zasjedanju predsjedništva SDP-a, stranke koja je najveći izborni gubitnik. “Nakon debakla na izborima, čini se da je SDP korak do korjenitih promjena”, najavljuje voditelj prilog. Novinarka se javlja uživo ispred zgrade u kojoj je u toku zasjedanje te izvještava kako su lideri Partije već šest sati iza zatvorenih vrata. Ona potom govori kako su se “čule uvrede i drugačiji stavovi”, ali ne kaže ni ko ih je izrekao ni kakvi su to drugačiji stavovi, ni kakve uvrede. Potom konstatuje kako su se članovi SDP-a “do sada” slagali sa rukovodstvom, a sada to više nije slučaj, i ta njena konstatacija zvuči kao neka vrsta ukora. U jednom trenutku voditelj pita reporterku da li će se nakon zasjedanja “SDP vratiti socijal-demokraciji u pravom smislu riječi”, što je pitanje na koje ne dobija, niti može dobiti, odgovor. Prilog, koji traje neobično dugo za centralnu informativnu emisiju, ne donosi analizu – što bi valjda bilo logično s obzirom na tretman teme i njenu važnost – a izostaje mnogo informacija, ili ih ima, ali je teško doprijeti do njih jer se osjećate napadnutim sa ekrana.

I FTV je posvetila mnogo pažnje problemima radnika u firmama koje su prošle kroz problematičnu privatizaciju, ali su i ovi prilozi bili obojeni komentarima i sugestijama novinara i voditelja. Također je emitovan zanimljiv prilog s područja općine Kalesija, gdje je jedan od mještana odlučio pokloniti most, no navode kako se most ne koristi jer načelnik općine ne želi izdati odobrenje. Iz onog što smo čuli ne može se sa sigurnošću utvrditi zašto je došlo do ove situacije. Izvještač pak sugerira da se radi o sukobu članova ili simpatizera SDA, što je možda tačno, a možda i ne, ali to nećemo za sada saznati. Barem ne na FTV-u.

PLUS DANA

Plus je što je uredništvo posvetilo dovoljno vremena dešavanjima unutar SDP-a, što je u ovom trenutku sigurno interesantno velikom broju gledalaca. No, taj plus se pretvorio u minus jer su informacije bile obojene komentarima i ličnim stavovima urednika i voditelja koji su iskazani u žargonu.

MINUS DANA

Ovo izdanje centralnog dnevnika FTV-a trajalo je 33 minuta. Prošlog ponedjeljka Dnevnik 2 trajao je sat vremena. Nekada traje 25 minuta, nekada 30. Koliko, ustvari, traje dnevnik FTV-a.

KOMPARATIVNA ANALIZA

TV dnevnici koje emituju javni servisi u Bosni i Hercegovini nude puno informacija koje građani ne mogu naći na portalima, i to je pohvalno. Urednici su počeli obraćati više pažnje na informacije koje su zaista relevantne za građane, daju manje prostora izabranim političarima, a više građanima, te često imaju vrlo kritički ostvrt na situaciju. No, ostaje problem profesionalnog pristupa i kulture govora, što se naročito primjećuje u informativnim emisijama Federalne televizije, ali je, naravno, prisutan i na BHT-u. Nijedan medij ne bi smio na to zaboravljati, ali javnim servisima je obaveza da paze kako se njihovi uposlenici izražavaju, jednako koliko treba da paze na osnovna pravila profesije.

analiziraj.ba