Koalicija homoseksualaca, komunista i jedne porno glumice

Ivo Anić
Autor 10.10.2016. u 21:31

Koalicija homoseksualaca, komunista i jedne porno glumice

Mesija Božo nema ništa protiv radikalnih crkvenih zajednica, ali ima naravno svašta protiv pobačaja i zamislite ima nešto protiv povorki ponosa iako nije razjasnio što konkretno i stavio ih u isti kontekst kao i one munjare pred bolnicom. Ako ste od bivšeg remete, kojem je otac remeta, a majka pali svijeće po Crkvi očekivali što drugačije uistinu ste veliki naivac, ali lijepo je da nam lepi Boža to fino i bez uvijanja kaže, osokoljen osiguranom i filcom obloženom foteljom u hrvatskom saboru. I to onom čelnom.

Čekala je ova zemlja svog mesiju pedeset dugih i mračnih godina komunizma i dočekala ga je u osvit devedesetih. Svjetonazor mesije saznali smo dugo godina nakon tih usudbeno povijesnih zbivanja iako nam je više – manje bio poznat i transparentan. A mesijin svjetonazor bio je taj i takav, kada nam ga je objasnio, kada smo svi već digli ruke od toga da ćemo ga ikada saznati, kako je između ostalog, ponosan da mu žena nije Srpkinja ili Židovka. Čekala je ova zemlja svjetonazor brojnih svojih istaknutih političara, u novije vrijeme, čekali smo mesiju lijevice da se oglasi po tom važnom pitanju svjetonazora i on nam ga se udostojio podastrijeti na samom zalazu svoje dugogodišnje karijere uništavanja nekoć respektabilne stranke.

Da upravo desetljeća trebaju proći da nam mesije konačno nacrtaju kako razmišljaju uistinu, što su im prioriteti u životu i kakvim se primislima vode (a sve to možemo utrpati u riječ svjetonazor), postalo je nepisano pravilo u političkom životu i mesijanstvu u Hrvata. Kalkulacije oko javno iskazanog svjetonazora pokazuju se iznimnim darom naših mesija koji ih u pravilu obznane u sam sumrak svojih karijera. Zoran Milanović tako nas je upoznao sa svojim primislima oko svjetonazora na koji vidi Srbe, ustaški poklič „Za Dom spremni“ i slične nebitne stvari. Da su se pokazale iznimno bitnima pokazale su ankete među građanima, a sam mesija Milanović neugodno se iznenadio kako birači i njihova apstinencija upravo ovise o svjetonazorskim pitanjima, a ne o ključnim stvarima kao što su pokretanje gospodarstva ili pomaganje korporacijama da lakše eksploatiraju svoje roblje.

Upitnici iznad glave krasili su i bivšeg šefa HDZ-a, Tomislava Karamarka koji je majstorski, sa Vasom koji bi mu virio preko ramena, izbjegavao svjetonazorska pitanja. Da mu je obitelj prioritet upoznao nas je kada je i njemu bilo jasno da je gotovo, pa je familiju, točnije rečeno suprugu, stavio kao prioritet čak i nad državom u koju se tako zaklinjao. Tko bi rekao da je Hrvatima tako stalo do trivijalnosti, tako vjerojatno obojica lamentiraju kod susreta na kakvom aerodromu. Hrvati su zbilja glup narod. I zajeban.

Zajebana stvar su prioriteti naših političara i moramo svojski zatomiti svoju znatiželju dok ne dođe vrijeme kada nam ih sami kažu, javno, jedan kroz jedan.

Eto recimo Željko Kerum, prioritet splitskog bagerista i trgovca, na koncu političara, nije bilo saniranje vitalnog i gorućeg problema grada, odlagališta za smeće na Karepovcu, već je kao prioritet bivši gradonačelnik kao broj jedan postavio izgradnju pedeset metara šetnice uz svoj nikada dovršen hotel. Prioriteti su kažem zajebana stvar i imaju čudna odstupanja, od malog čovjeka do političara. Prioritet političaru svakako nije antifašizam. Antifašizam se u Hrvatskoj ionako odavno više ne računa kao civilizacijska stečevina, već kao politički ekstrem jednake negativne specifične vrijednosti kao i fašizam.

Kada, međutim, političari ponavljaju mantru kako se treba okrenuti ekonomiji i zapošljavanju, a fašizam i antifašizam prepustiti povjesničarima, dakle „stručnjacima“, oni nikada – ali baš nikada – ne rade na štetu fašizma, kojemu kao civilizacijski etabliranom zlu od svih „stručnjaka“ trebaju samo povjesničari, i na takav mu način daju legitimitet.

Ostavimo to povjesničarima, uhodana je politička mantra kojom se izbjegavaju svjetonazorska pitanja. Dok političari ne odluče da se jednom, na zalasku svoje karijere izlanu javno, dakako o onome što smo svi manje – više znali dok je on desetljećima kolutao očima, ponavljao čudesne fraze i izvrtao pitanja, odgovarao kako je NDH u svojoj naravi bila zločinačka tvorevina, ali i povijesna težnja naših naroda i narodnosti.

Prioritet političara svakako nisu ni homoseksualci, a daleko bilo pravo na pobačaj. Pobačaj političaru nije kategorija prava žene na svoje tijelo i upravljanje njim, a medicinski potpomognuta oplodnja znanstveno i civilizacijsko dostignuće, prioritet političaru je u pravilu koalicija svega i svačega na čijem će čelu ako da dragi bog biti upravo on – političar. Prioritet političara su županije i decentralizacija, prioritet političara svakako je privatizacija zdravstva, a jedan od glavnih prioriteta je monetarna politika, radikalno rezanje „uhljeba“ kako ih političar zove i smanjenje pdv-a, pokretanje gospodarstva i jednostavnije pokretanje privatnih investicija, stranog kapitala i ulaganja kao i jednostavnije i praktičnije iskorištavanje radnika povećanjem radnog tjedna. Kao i prekovremenih sati, jer pogađate političaru je prioritet jedan od važnijih pokretanje industrije. U te ozbiljne stupove društva ne treba petljati svjetonazor jer njemu, u betonu i tehnobetonu monumentalnih sakralnih zdanja u izgradnji upravo nije mjesto.

Prosperitet će svaki političar rado zamijeniti svjetonazorom. I podcrtati ga kao prioritet.

Političar je tako svoju listu prioriteta gurnuo pod nos drugim političarima koji avaj bez onog prvog političara ne mogu sastaviti Vladu i provesti sve urgentne i hitne reforme, radikalne rezove i novim putem potpuno nepoznatim u novijoj Hrvatskoj povijesti odvesti nas u svijetlu budućnost služeći se pogađate – prioritetima koji se neće baviti svjetonazorom. Tim tricama i kučinama. Dok ne dođe vrijeme da nam ih mesija sam, duboko zamišljen izdiktira i obrazloži, kada naravno njegova guzica više ne bude u pitanju.

Nije vrag, zgranut će se mesija da su ljudska prava i slobode, neovisnost medija i novinarstva, prava žena na pobačaj i civilizacijske tekovine antifašizma mogu biti ikakav prioritet koji otvara nova radna mjesta, pokreće gospodarstvo i stvara novo umjetno jedinstvo nacije kojoj nasušno treba Vlada nacionalnog spasa, Mosta i HDZ-a, dakle Vlada u kojoj će biti deklarirani fašisti, crkveni oligarsi koji će i samom Papi okrenuti leđa jer ih ovaj ne razumije u svojoj okrenutosti sebi, a ne potrebnima. To je Vlada u kojoj će biti i demokrata kojima je svejedno što im medijima vladaju mali Goebelsi i kojekakvi dileri kokaina, kao i radikalni desničari koji su u novinarstvo i televiziju instruirali svjetonazorski sebi slične, dakle Vladu kojoj je Zdravko Mamić izdašni sponzor i Vladu koja drži da su komunisti i ljevičari najveće zlo koje treba iskorijeniti, a povjesne knjige promjeniti do te mjere da je potpuno nejasno tko je dobio Drugi svjetski rat.

Nije vrag, zgranut će se ljepuškasti političar koji sebe vidi kao mesiju, da je umjetno potpomognuta oplodnja prioritet ikome pametnome tko bi kao političar takve stvari mogao staviti pod prioritete jer ga jebiga u Metkoviću uvjerio velečasni da će gorjeti u paklu sigurno, a najvjerojatnije zbog toga izgubiti potporu Crkve što je naravno kudikamo strašnija stvar od paklenog ognja.

Tko bi normalan među prioritete uvrstio homoseksualce u Hrvatskoj godine gospodnje 2016. u kojoj ovaj napaćeni narod grca pod ovrhama, pod švicarskim frankom i ozbiljnim problemima u kojima se ova nesretna zemlja nalazi. Uistinu, kojem bi političaru takve pizdarije od prioriteta uopće padale na pamet kada se zna da u koaliciju u uljuđenim političkim strukturama ide sve neki ozbiljan i mudar svijet što je dvije godine sastavljao gospodarstveni program i pripremao se ozbiljno uhvatiti posla kada dođe na vlast. Svjetonazor? Možda vam ga i kažemo, kada za to dođe vrijeme, kada utvrdimo položaje, fotelje i osiguramo svoja mjesta u Vladi. Tada ćemo svakako nacereni konačno vam kazati kakve prioritete imamo i kakav svjetonazor.

Tako se pravdajući povijesno zbiljstveni put iskazivanja svog svjetonazora zgranutoj javnosti konačno ukazao i najnoviji mesija njene dugogodišnje povijesti. Sjeo je konačno nasuprot novinarke N1 i konačno mrtav – hladan objasnio svoje prioritete i svoj svjetonazor. Božo Petrov, ukratko i da vas ne zajebavam više, nakon dvije godinje šutnje po tom pitanju, mudrih izbjegavanja i zamišljenih, zagonetnih osmjeha, danas kada je osigurao svoj status, svoj je svjetonazor podastro transparentno hrvatskoj javnosti.

I iznenadio samo neupućene.

Mesija Božo nema ništa protiv radikalnih crkvenih zajednica, ali ima naravno svašta protiv pobačaja i zamislite ima nešto protiv povorki ponosa iako nije razjasnio što konkretno i stavio ih u isti kontekst kao i one munjare pred bolnicom. Ako ste od bivšeg remete, kojem je otac remeta, a majka pali svijeće po Crkvi očekivali što drugačije uistinu ste veliki naivac, ali lijepo je da nam lepi Boža to fino i bez uvijanja kaže, osokoljen osiguranom i filcom obloženom foteljom u hrvatskom saboru. I to onom čelnom.

Prioriteti su ponavljam zajebana stvar, prioriteti običnih ljudi svakako su takve nekakve gluposti i prizemnosti tipa računa za struju i slobode novinarstva. Prioriteti političara su jebiga drugačiji i dobro da je tako. Zamislite da nas umjesto ljepuškastog i brižno izdepiliranog, mladog, urbanog i dobro kršćanski odgojenog mesije vode tako nekakvi uvrnuti tipovi koje bi postavili tako čudne prioritete i još čudniji svjetonazor kao temeljni i kazali gospodi u pregovorima smrtno ozbiljnim tonom da će ovu zemlju od danas voditi koalicija homoseksualaca, komunista i jedne porno glumice koja je abortirala devet puta.

Jebiga to se i dogodilo ali ne u Metkoviću, dogodilo se u Amsterdamu

Ivo Anić
Autor 10.10.2016. u 21:31

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija