Kome su jučer zakazali birači?

Povezani članci

• Boris Dežulović: Mene sigurno ušutkati neće
• BiH je najprije odabrala Gülena, a onda Erdogana u Mahirovoj „zlomovini“
• Tajna uspjeha zbog koje ćemo svi u krasni k…
• Hrvatske božićne priče
• Dežulović: Hrvatska kraljica Mija Martina
• Jubilarni FALIŠ od 8. do. 10. rujna u Šibeniku

Kako osigurati izlaznost teksta o izborima, pisanog u trenutku dok se o rezultatima ne zna ništa osim da je izlaznost birača do 11 sati i 30 minuta bila 21,55 posto, teksta koji će pred čitatelje stići kada već sve bude poznato: i koliko je ljudi izašlo na birališta, i kome je zbroj njihovih glasova izašao na nos?

Izlaz iz takve naizgled bezizlazne situacije ipak se može pronaći. Ali za to valja zaviriti u povijest hrvatske elektoralne demokracije, gdje je zlatnim slovima upisana briljantna misao akademika i legendarnog predsjednika Hrvatskog sabora Nedjeljka Mihanovića, otprije okruglih dvadeset godina: »O rezultatima izbora reklo se već mnogo i ja bih se apsolutno s tim složio.«

A kad čovjek već zaroni u tu povjesnicu naših izbora, svako malo ga iz njezinih misaonih dubina zaskoči poneka izjava koja dokazuje kako ona izreka da su poslije bitke svi generali mudri uopće nije šuplja fraza. Posebice kada je riječ o generalima i kaplarima iz izbornih stožera čija mudrost zabljesne i u najtežim trenucima, dok postaju svjesni da je ljuta bitka koju su vodili u kampanji – uspješno izgubljena.

Zvuči paradoksalno, ali za hrvatske političare je uspjeh i kada izgube izbore, jer odgovornost za te poraze oni nemaju običaj pripisati sebi osobno ili stranci s kojom su pretrpjeli fijasko. Kada se glasovi zbroje, krivnju za njihov nedostatan broj najčešće svaljuju na birače, o čemu postoje brojni pisani ili snimljeni dokazi.

Među njima počasno mjesto pripada gospođi Katici Ivanišević koja je 1997. kratko ali ubitačno prokomentirala otužne rezultate što ih je njezina stranka polučila na ponovljenim izborima u Primorsko-goranskoj županiji. Tadašnja predsjednica Županijskog doma Hrvatskog državnog sabora je – da podsjetimo – otresito kazala da »nije zakazao HDZ, već birači«.

Slično su razočarenje neodgovornim ponašanjem vlastitih birača kasnije iskazivali i izborni luzeri iz drugih stranaka, pa tako i SDP-ovci iz Koprivničko-križevačke županije Darko Ledinski i Vesna Želježnjak, koji se pod rezultatskim šokom prije dvije godine nisu mogli oteti dojmu da su »zakazali njihovi birači, koji očito nisu izašli na izbore«. Ili Milijan Sesar, nositelj HSP-ove liste na lokalnim izborima u Splitu 2005. godine, koji je skiseljena lica zaključio: »Da nije bilo biračke apstinencije, naši bi rezultati bili kudikamo bolji.« Izborna apstinencija je – shvatili ste – presudno odmogla samo njegovoj stranci. A sve ostale stranke su neizlaskom glasača na birališta samo profitirale…

Događalo se u ovih četvrt stoljeća – otkako se slobodno bira i otkako se izborne poraze slobodno komentira – i to da političari verbalno išamaraju čak i one birače koji su uredno izvršili svoju građansku dužnost. Tako je Zlatko Canjuga na vrhuncu svoje političke moći, prije 18 godina, prijekorno poručivao kako bi se »pojedini glasači trebali zamisliti nad svojim odlukama«, jer mu je bilo vrlo »začudno to što general Červenko, koji je bio nositelj vrlo važnih operacija oslobađanja Hrvatske« nije prošao na izborima.

Manje poznati Ivan Barišić, nositelj HDZ-ove liste na izborima u Metkoviću, zaslužio je da ga hrvatski birački korpus pamti barem koliko i Canjugu. Njegova dijagnoza izbornog podbačaja najbrojnije hrvatske stranke u dolini Neretve 2004. glasila je: »Nije ovo toliko poraz HDZ-a koliko je zapravo poraz zdravog razuma kod birača!«Oni pak koji bi se nekako i uspjeli suzdržati od toga pripisivanja zasluga za izborni poraz vlastitim biračima, to su radili uglavnom zato što porazne rezultate nisu doživljavali onakvima kakvi su doista bili. Nakon što su voljom građana na parlamentarnim izborima 2003. izgubili vlast, lideri HSS-a i SDP-a nisu krili da prelazak u opoziciju za njih predstavlja značajan domet. »Izborni neuspjeh za nas ne predstavlja veliki poraz. HSS ostaje i dalje središnja politička stranka u Hrvatskoj«, kazao je tada već bivši predsjednik Sabora Zlatko Tomčić. A tada već bivši premijer Ivica Račan je izjavio: »Što se SDP-a tiče, kada pogledate naš rezultat, on nije loš.«

Bilo je – sjetit ćete se – i onih koji su uspjeh svojih izbornih protivnika pripisivali podmuklom djelovanju stranih službi i dobro umreženim petokolonašima, ali se u čitavoj povijesti hrvatskih parlamentarnih izbora nije dogodilo ovo čemu smo svjedočili u posljednjoj kampanji: da lideri dva najjača suprotstavljena bloka vode bitku oko toga tko je od njih dvojice dostojniji sljedbenik političara koji koncem 1995. ne samo što nije htio prihvatiti izborni poraz, nego je i sve glasače usporedio sa živinom. One svoje, koji su ostali u manjini, nazvao je rasnim konjima i kravama, a one protivničke i pobjedničke – guskama, praščadi, kokošima i teladi.

Koga su od njih dvojice jučer iznevjerili birači i čije je biračko tijelo ovaj put zakazalo – to ste vjerojatno čuli još noćas. A ako takvih optužbi nije bilo, jeste li sigurni da su izbori doista završili?