Kosorka djevojka

Povezani članci

• BRISANJE BOLA
• Fotografije iz Ljubuškog dokazuju: Ovo je muškarac koji je pucao iz kalašnjikova, MUP ZHK ga nije uhapsio
• Haaški sud ni na nebu ni na zemlji
• TUĐMAN, I POSLIJE TUĐMANA (IV.dio)
• #nezavisnost
• Dvije “prevare” Đoleta Balaševića

Ovoga ljeta nam se u Sloveniju, na ulasku u EU, desila mala neugodnost.

   Kao i uvijek, na povratku s odmora smo ponijeli malo više domaćih “derivata” nego što je to dozvoljeno: par butelji vina, litricu šljive “viška”, “šteku” cigara ispod sjedala… U Zemlji Lala i Kanala cigare su opasan i skup luksuz. Kod nas to nije tako. Pa su zato jeftinije. Za razliku od hljeba i mljeka, kojima su cijene manje-više iste kao ovdje, u Holandiji.

   Daj ti našoj raji hljeba i igara, to jest, rakije i cigara, pa biraj vladu kakvu, i koliko dugo hoćeš. Do sudnjega dana ako treba!

   No, za razliku od pređašnjih godina, na slovenačkoj granici, kapiji “šengena”, zaustavi nas carinik, i, ozbiljan i namrgođen, naredi da otvorim gepek. Ništa, kontam, gvirnuće malo unutra, proprčkati po prljavim gaćama koje sam, zlurad po prirodi, namjerno stavio navrh gomile, zapušiti nos, i dati nam znak da možemo nastaviti put.

   No, ovaj se žutokljunac izgleda baš narogušio. Bez riječi dogura kolica i polako poče da otvara torbe. Vadi li vadi. Sa dna torbi i kofera uskoro “ispliva” zabranjena roba: vino, rakija, cigare, pa kranjska, argeta, ajvar … Delicije koje “ni pod razno” ne možete dobiti u holandskim radnjama.

   Ali, izgleda da je naš janez nešto drugo tražio. Jer, pri vađenju ića i pića samo bi me prijekorno pogledao i nešto promrmljao. Onako, sebi u bradu. Nezadovoljan je, izgleda, što nije našao “prave stvari”: “travu”, extaziji, šta li? Pa kakvi smo mi to “novi” Holanđani, pobogu?! Na kraju nam dade znak da prođemo dalje, u blagodet i slobodu Evropske Unije.

   Blagodet i slobodu?  

Iako sam u prošlom tekstu obećao da više neću gledati dnevnik HTV-a, u pola se osam vrpoljeći pred ekranom kao kvočka kad nese jaja, jedno lice nikako nisam mogao izbjeći. Jaca me je, naime, pratila, što se ono kaže, “u stopu”: iz novina i sa internet-portala, s radio-talasa i reklama, sa ekrana srbijanskih, pa čak i nekih ovdašnjih informativnih emisija. Nepokolebljivi, kažu, borac protiv korupcije.

   Šta se čudite? Pa zar vam nisam davno rekao da su Holandezi naivčine?

   Doduše, nije ni čudo što je Kosorka naprosto neizbježna. Žena je stvarno hiperaktivna. Otvara vrtiće, sve tašunajući; polaže imaginarne kamen-temeljce; ukida stare i donosi nove zakone; kao pijani milioner dijeli članske kartice novim/starim članovima Stranke na Staklenim Nogama, kao neumorna kosorka djevojka obilazeći invalide domovinskog rata i obećavajući im sve i svja, beskrajna brda i doline…

   Ali, u svom tom litanisanju, brbljanju bez kraja i početka, najjača joj je “mantra” skori prilaz trezorima i “buđelaru” Evropske Unije. Iste one na čijoj nas je kapiji, dakle, ovoga ljeta zaustavio slovenački Gospodin Šapka.

   Ne bih sada o notornoj činjenici da taj možebitni ulazak, ako do njega i dođe, nipošto nije zasluga (samo) njene vlade, još manje stranke. Štaviše, slobodno se može kazati da će Hrvatska, ako se to i desi, ući u Uniju upravo usprkos politici HDZ-a. Jer, “očevi” i “kumovi” te stranke, živahni starčić F.T., Šušak i drugi samo su imali sreću da umru prije nego što bi ih spengalo. I otjeralo u pržun, kao brata im po oružju, izvjesnog Slobodana Miloševića.

   Nego, mene ovdje zanima suština tog obećanja. Kamo se, na čelu sa Kosorkom, to zaputila Hrvatska? Šta taj prolazak kroz pretpostavljena “zlatna vrata” donosi običnom, dozlaboga kokuznom i deziluiziranom hrvatsko čovjeku. I, još važnije: hoće li do tada EU još uopšte postojati, pošto čak ni ovdašnji ministar finansija, tvrdokorni zagovornik spasa Grčke pod svaku cijenu, više ne isključuje mogućnost njenog “kontroliranog bankrota”. A ako uskoro u opasnost dođu privrede Irske, Španije, Italije – tada ni raspad Unije nije nemoguć.

 Ako se, kojom nesrećom, doista ostvari ovaj, najcrnji scenario, naša bi kosorka djevojka, sa strankom u rasulu i bivšim uglednicima iza rešetaka, definitivno ostala praznih ruku. Onaj jedini preostali adut, ulaznica u “EU-raj”, čarobni štapić za sve probleme, pretvorio bi se u običnu konzervu magle, i to ne iz Londona, nego sa Sljemena.

   Praznu, naravski.