Kožin vic o Borisu

tačno.net
Autor 19.7.2015. u 11:09

Kožin vic o Borisu

Vidjevši što im se dogodilo s prijateljem i kolegom, Tome i Pave se pogledaše, i nakon kraćeg razmišljanja, a potegli dobrano i iz boca i iz jointa bjehu i oni, sunovratiše se  za Borisom. I kako će odgovor na pitanje koje će im Boris postaviti „A znate li vi momci letjeti?“  biti negativan, brzo ga sustigoše. „Pa što se onda kurčite?“ uzvrati im Boris, i premda je na tim visinama  bilo oko minus pedeset uspje nekako na krilima svoga minulim radom mukotrpno stečenog ugleda  odletjeti do svoga moralnog Oslobođenja. A ona dvojica svoje jednomjesečno  poniranje  kroz vrijeme i (medijski) prostor preko noći konvertiraše (što ja volim aorist!) u moralni ambis. I kao da se nikome nikad ništa nije dogodilo nastaviše upražnjavati  svoje stare kolumnističke navike. Vlaška posla. De Facto De Jure.

Piše:Darko Kaciga Dubrovčanin 

Zvao me neki dan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, nazove u gluho doba noći da ispriča vic.

Elem, vozili se u avionu, pardon, zrakoplovu Croatia Air…, pardon, Free Dalmatia Wingsa, papagaj zvan, ni Ćubi ni Kokolo, nego Boris, a do njega ni Mujo Hasić ni Haso Mujić, već Tome Antić i Pave Juričić. Slobodarski uvrnuti kakve ih majke na svijet donesoše, u slobodnodalmatinskom zrakoplovu što brodi  apsolutno slobodnim i suverenim hrvatskim medijskim odnosno zračnim prostorom, gore iznad oblaka, gdje nema skrivanja, nema laganja…tako i pjesma već nezaustavljivo krene…sve je istina, ajmo ja i ti nebom letjeti, biti iskreni, voljeti…Kažu da nema šanse više unijeti u avion išta tekuće;  možda u avion, ali u  zrakoplov je Boris, vjerojatno uz pomoć svojih krilatih rođaka, unio  i bidon crnoga i bocu loze. A još strože da je zabranjeno pušenje. Možda duhana (splitski: duvana), no papagaj  je zapalio nešto drugo, a davao je i onaj dvojici da s vremena na vrijeme potegnu. I pomalo, ali sigurno se sve to otimalo kontroli (leta): pjesma, cuga, trava…, samo su još  falile bombe, rašpe, livorveri…

I ni to im, odnosno onom papagajskom picaškandalu (dubrovački: pici od skandala) nije bilo dosta, već je počeo nanositi duševne boli  mirnom i nedužnom putništvu  u zrakoplovu. Među kojima su prevladavali splitski intelektualci okupljeni u Građanskoj inicijativi Splita, koja je svojedobno sa svog legendarnog štekata na Žnjanu odlučno zagrmjela protiv gay parade-blamaže Splita. Svi oni da su gnjide! Na čelu s  prezimenjakom  rakije koju ekipa upravo trusi, uglednim splitskim povjesničarom i ravnateljem koji, iako relativno mlad, već zauzima jedno od čelnih mjesta ne samo splitskog, već i općenito hrvatskog gnjidoslovlja. Pa onim kukcologom (treće je slovo „k“!) čije talijansko ime u hrvatskom prijevodu da glasi Gnjido, a koji se proslavio tezom da je istospolna sklonost rijetka kod životinja, na što mu je rečeni papagaj replicirao da je s druge strane idiotizam prečest kod homo sapiensa, što da struktura putnika u zrakoplovu potvrđuje. Pa umirovljenom kolegi, koji je svojedobno sve svoje akumulirane komplekse najmanje vrijednosti ispišao  u antibiografiju nedokučivoga mu Miljenka Smoje, te koji je splitsku pedersku (ne „gay“ ili LGBT, jer on, molit ću lijepo, inzistira na čistoći hrvatskog jezika!) paradu usporedio s dužničkim ropstvom, a činjenicu što  pederi za svoju paradu traže rutu koja ide obrnutim smjerom od procesije Svetoga Dujma, očiglednim dokazom da su to đavolja djeca. Pa plejadi najeminentnijih što bivših što sadašnjih splitskih umjetnika i umjetnica, profesora i doktora, običnih povjesničara i povjesničara umjetnosti, ravnatelja i kustosica, pa i one koja je supruga svoga supruga, koji je autor kiparskih remekdjela, koja djela ona  „osjeća kao dio sebe“, pa tako valjda i Oltar Domovine na Splitu obližnjem Medvedgradu, gdje je baš, umjesto svoga svakidašnjeg Žnjana,  ovakva reprezentacija splitskog  intelektualnog domoljublja  zaista mogla održati jedan ovako izniman domoljubni skup, i time oživjeti totalno  zamrlu svrhu rečene državotvorne  ideje Oca Nacije u  briljantnoj realizaciji njezina supruga. Da, dok  kod ovih potonjih dominira umjetnička strana, kod gospode Džarka Maje i Miroslava Lazanskog, ako sam dobro popamtio sva ta (prez)imena,  da je za popizdit (na koju tešku psovku  su se stjuardese vidno uskomešale) dolazila do izražaja intelektualna komponenta u njihovu ozbiljnom držanju tijekom cijele konferencije. Odao je priznanje uglednom splitskom odvjetniku na  odmjerenoj, preciznoj i  d-Ostoja-nstvenoj formulaciji ključne teze da je  „Antonija Bilić neizravna žrtva lanjskog GAY Pridea u Splitu, jer su tisuće policajaca povučene iz potrage za nestalom djevojkom zbog osiguranja parade na Rivi.“ A onda je totalno popičkio (neuspio, kako će se uskoro pokazati, pokušaj zavaravanja  stjuardesa) na drugoga rakijinog prezimenjaka (možda brata ili rodijaka  onog prvog), koji mu se najprije predstavio kao kolega satiričar, ali ni to mu ne bje dosta, već se pohvali da i on zahvaljujući svojoj Braniteljskoj poljoprivrednoj zadruzi  ima svoj  Feral…I tu je cijelim Borisovim bićem obvladao demon totalnog  popizditisa, razletio se po avionu, frcalo je perje na sve strane, putnici u strahu polijegali po podu, poispadale maske s kisikom. Glavna stjuardesa više nije htjela ni mogla to trpjeti, demonstrativno je odmarširala do glavnog ured…, pardon, pilota Miroslavića i kopilota Bonkulovića i sve im potanko ispričala. Oni su prepustili upravljanje zrakoplovom mladom kolegi Andreasu kojega im je u razmjeni  talenata poslao prijateljski Germanwings, ali su za svaki slučaj, poučeni bogatim praktičnim i teorijskim iskustvom, zabili štap od metle u štok od kabinskih vrata; došli do Borisa, i bez puno suvišnih kako i zašto, uhvalili ga svaki za po jedno krilo i izbacili iz avi…, pardon, zrakoplova. Vidjevši što im se dogodilo s prijateljem i kolegom, Tome i Pave se pogledaše, i nakon kraćeg razmišljanja, a potegli dobrano i iz boca i iz jointa bjehu i oni, sunovratiše se  za Borisom. I kako će odgovor na pitanje koje će im Boris postaviti „A znate li vi momci letjeti?“  biti negativan, brzo ga sustigoše. „Pa što se onda kurčite?“ uzvrati im Boris, i premda je na tim visinama  bilo oko minus pedeset uspje nekako na krilima svoga minulim radom mukotrpno stečenog ugleda  odletjeti do svoga moralnog Oslobođenja. A ona dvojica svoje jednomjesečno  poniranje  kroz vrijeme i (medijski) prostor preko noći konvertiraše (što ja volim aorist!) u moralni ambis. I kao da se nikome nikad ništa nije dogodilo nastaviše upražnjavati  svoje stare kolumnističke navike. Vlaška posla. De Facto De Jure.

 

tačno.net
Autor 19.7.2015. u 11:09

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija