Križarski pohod na gayeve

Autor 4.6.2012. u 11:31

Križarski pohod na gayeve

Photo:Davor Puklavec/24sata (ilustracija)

Količina mržnje naspram LGTB populacije koju hrvatsko građanstvo ima priliku osjetiti zadnja dva tjedna, od neprikrivene netrpeljivosti prema gayevima na lokalnim političkim instancama pa do recentnih saborskih govora koji bazde na fašizam, ali i većinski raspoložene ulice čijim se diskriminatornim zahtijevima obilno popušta, uz neizostavnu ulogu crkvenih struktura, koje redovničkom marljivošću lifraju borbenu gotovost kod svoje pastve usmjeravajući je prema ‘drugima’ i ‘drugačijima’, nije, dakako, ekskluzivitet naše male državice. Sjedinjene Američke Države, koje su od šezdesetih godina 20. stoljeća pa naovamo imale lavovski udio u uvođenju i promociji ljudskih prava gay zajednice – čiji je predsjednik, na kraju krajeva, nedavno podržao istospolne brakove – sve su manje tolerantne prema LGTB populaciji. Uzroka ima više od nekoliko, a jedan od glavnih je uspon kršćanske desnice na krilima financijske krize

Novinar, ratni izvjestitelj i književnik Chris Hedges ukolumni za Truthdig piše o pogoršanju položaja LGBT populacije u SAD-u zahvaljujući usponu kršćanskog fundamentalizma. Protagonist njegova članka je Mel White, homoseksualni evangelički pastor koji živi s Garyjem Nixonom, svojim životnim partnerom s kojim je u vezi već tridesetak godina, a 2008. legalno su se vjenčali u Kaliforniji. Zajedno su osnovali organizaciju Soulforce posvećenu borbi protiv religijski utemeljene mržnje nenasilnim sredstvima.

Protofašizam kršćanske desnice

Sa stotinama volontera iz Soulforcea White prosvjeduje ispred crkvi u kojima se propovijeda mržnja prema LGBT manjini i drži mise zadušnice za gayeve, lezbijke, biseksualne i transrodne osobe koje su počinile samoubojstvo kao žrtve zlostavljanja. White drži pastore odgovornima za njihovu smrt, javno ih prozivajući kao ubojice. Njegova autobiografska knjiga „Stranac pred vratima: Biti gay i kršćanin u Americi” razotkriva duboko ukorijenjenu „okrutnost i protofašizam kršćanske desnice”. Svojim je aktivizmom ohrabrio mnoge očajnike, pomogavši im da izbjegnu sudbinu 18-godišnjeg gay studenta Tylera Clementija koji se 2010. godine bacio s mosta nakon što ga je cimer Dharun Ravi špijunirao i maltretirao putem interneta.

Iako se nedavna sudska presuda Raviju i izjava predsjednika Obame kojom je podržao gay brakove čine kao razlozi za optimizam, oni u stvari zamagljuju činjenicu da život LGBT populacije u Americi postaje sve teži. White u razgovoru s Hedgesom nije krio zabrinutost, pitajući se kakvo je to društvo u stanju proizvesti zlostavljača poput Dharuna Ravija. U središtu tog društva je crkva, kaže White, i njezini bi se predstavnici trebali naći na sudu: „vjerski vođe, protestantski i katolički”, od pape Benedikta XVI. do Richarda Landa iz Južnjačke baptističke konvencije. Ali tek je malen broj Amerikanaca svjestan njihove odgovornosti.

Klasna borba

Iako odobrava Obaminu podršku istospolnim brakovima, White kritizira njegov stav da svaka savezna država ima pravo zasebno odlučiti o tome hoće li ih zakonski odobriti. Status gayeva možda se poboljšao u kontekstu „šire kulture, osobito u industriji zabave”, ali izuzme li se ukidanje zakona „Don’t ask, don’t tell” o zabrani služenja vojske otvoreno homoseksualnim osobama, LGBT populacija u većini država doživljava značajno smanjenje svojih građanskih prava. Ekonomska kriza, povećanje nezaposlenosti i širenje siromaštva stvaraju atmosferu nesigurnosti i frustracije koja hrani sve prisutniju „kulturu mržnje”. Što dulje budemo ignorirali klasnu borbu koja se odvija u američkoj „korporativnoj državi”, predviđa White, to će kultura mržnje biti jača.

Kultura tolerancije,naprotiv, danas je koncentrirana među „bijelim, urbanim, fakultetski obrazovanim pripadnicima srednje klase” koji se distanciraju od klasne borbe i time neizravno pripomažu širenju kulture mržnje. White smatra da je urbana gay zajednica izgubila dodir sa stvarnošću, a u mnogim slučajevima je za nju i nezainteresirana. Osobito si bijeli muškarci mogu priuštiti takav manjak zanimanja. White stoga svim „progresivcima” preporučuje da se isele iz New Yorka i drugih velegradova i odu vidjeti kako gayevi žive u ruralnim dijelovima zemlje.

Bljuvanje mržnje s oltara

Gledajući na televiziji talk show Ellen DeGeneres ili Queen Latifah kako predvodi kalifornijsku gay paradu, slobodoumna gradska javnost možda misli kako je to znak napretka u promicanju gay prava, ali istodobno zaboravlja da isto to gledaju i milijuni kršćanskih fundamentalista u državama poput Virginije za koje takvi prizori znače razaranje „obiteljskih vrijednosti” i otvorenu prijetnju američkom društvu. A kršćanska desnica i njezine produžene ruke u politici poput pokreta Tea Party imaju pristup golemim svotama novca koji koriste za utemeljenje institucija kroz koje promiču svoju kulturu mržnje.

Prije nego što je prihvatio i javno obznanio vlastitu homoseksualnost, White je bio „autor iz sjene” koji je pisao „autobiografije” brojnih vođa kršćanske desnice poput Jerryja Falwella. Prije desetak godina White i Nixon preselili su se u Lynchburg u Virginiji, u kuću preko puta Falwellove crkve čija su bogoslužja često posjećivali, šutke stojeći u znak prosvjeda dok je on sipao mržnju s propovjedaonice. White je svjedočio i usponu Liberty Universityja, kršćanskog sveučilišta koje je Falwell osnovao u Lynchburgu. 

Fundamentaliste ne zanima istina

Uz pomoć izdašnih donacija nekih od najbogatijih američkih fundamentalista, Liberty je postao „jedno od najbrže rastućih sveučilišta u Americi”, elitna ustanova s preko 50,000 studenata koja u nekim područjima ozbiljno konkurira i fakultetima Ivy League. „To je također sveučilište koje podučava da su najstariji fosili stari tek 6000 godina. Ono proizvodi doktore znanosti koji vjeruju isključivo u kreacionizam, odbijaju evoluciju i poriču postojanje globalnog zatopljenja.” Neprijateljski stav prema LGBT populaciji u takvom se okružju podrazumijeva.

Nakon dugogodišnjeg života u Lynchburgu, White i Nixon nedavno su se preselili u Kaliforniju suočeni sa sve većim antagonizmom stanovnika Virginije prema gayevima. Ona se očituje i u uvođenju ustavnog amandmana protiv istospolnih brakova i novih zakona kojima se istospolnim parovima zabranjuje posvajanje djece i dobivanje skrbništva. A situacija će se s ekonomskim potonućem Amerike samo pogoršati. U zemlji prožetoj kulturom mržnje racionalni argumenti postat će bezvrijedni jer fundamentaliste ne zanima istina; jedino što priznaju je nekoliko biblijskih stihova, izvađenih iz konteksta i (zlo)upotrijebljenih kako bi se osudila čak i vlastita djeca.

Uspon kršćanskih terorista

White navodi kako u 29 američkih saveznih država diskriminacija na osnovi seksualne orijentacije nije zabranjena zakonom. Iako su transrodne osobe najčešće žrtve diskriminacije i nasilja, u 44 savezne države nije zabranjena diskriminacija na osnovi rodnog identiteta. Isti broj država zakonski zabranjuje istospolne brakove. Sve to, podsjeća White, unatoč navodnom napretku borbe za gay prava. A kako raste strah i neizvjesnost oko „financijske budućnosti nacije”, rast će i mržnja prema LGBT manjini koju raspiruju vjerske zajednice.

Mnogi u gay zajednici odbacili su religiju jer je i ona odbacila njih, što može biti vrlo opasno jer ignorirajući religiju ne uviđaju njezinu moć i kako je upravo ona „srce homofobije”. Šaljući s propovjedaonica LGBT osobe u pakao, „doslovni tumačitelji Biblije”postaju „kršćanski teroristi” koji, tipično za sve teroriste, koriste strah kao svoje glavno oružje, težeći ukidanju građanskih prava i pretvaranju „naše demokracije u fundamentalističku teokraciju”. Dopustimo li im da prevladaju, upozorava White, njihova iskrivljena verzija Biblije postat će naš jedini zakon.

Nacional.hr

Autor 4.6.2012. u 11:31

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija