Kukuriku kokoda

Autor/ica 7.12.2011. u 22:59

Kukuriku kokoda

No, bar je u Hrvatskoj neko od ex vlastodržaca uhićen za razliku od onih koji nemilosrdno ubiraju harač po Srbiji. Hrvatska je dobila Kukuriku, a Srbiji ostaje Ko Ko(liko)Da.


Nije sve tako crno. Da je malo i svetlosti u balkanskom tunelu pokazuju rezultati izbora u susednoj nam Hrvatskoj i bliskoj nam Sloveniji. Ubedljiva pobeda Kukuriku koalicije u Hrvatskoj zasigurno ukazuje na pozitivniju energiju Hrvatske u sumornim danima globalne ekonomske krize. Hrvatska je pokazala da vredi ulaska u EU, bar dok se ista ne raspadne, te da politika pogrešnih poteza mora biti sankcionisana u civiliziranim društvima. Svakako se ovim izborima pokazalo da je EU u Hrvatskoj, bez obzira što ona možda neće stići do nje, te da se grupica drugara može, uz piće i po nešto na čačkalici, dogovoriti o daljem delovanju u korist svoga naroda ali i svoju ličnu, svakako. Čak su toliko bili genijalni da im nije padalo na pamet da osmišljaju ime koaliciji kako ne bi gubili vreme već su istu nazvali po kafanici u kojoj su mezili. Iako mogu konstatovati da je Jadranka Kosor imala niz dobrih poteza u svojoj političkoj karijeri ipak nijanse su uticale da politika HDZ, na upravo okončanim izborima, bude ocenjena kao nedovoljno jaka i veoma mutna. Možda je uhićenje Sanadera velika stvar za HDZ, ali ispostavilo se da je mala za građanstvo. No, bar je u Hrvatskoj neko od ex vlastodržaca uhićen za razliku od onih koji nemilosrdno ubiraju harač po Srbiji. Hrvatska je dobila Kukuriku, a Srbiji ostaje Ko Ko(liko)Da.

Veliko iznenađenje predstavljaju i rezultati izbora jedne od članica EU, Slovenije. Tamo je na izborima pobedila stranka formirana neposredno pred izbore. Janša je izgubio ovaj put bitku za Sloveniju. U narednom periodu Sloveniju će voditi Zoran Janković, srbijanski biznismen poreklom iz nekog sela kraj Smedereva. Ovim je Slovenija pokazala da je „pozitivna“ i opravdala svoje evropske vrednosti baš kao i USA izborom Obame za predsednika. Sada, kako zbore moji sugrađani, ostaje da se u Sloveniji vode „srpska posla“. Čudno je kako su komentari običnog sveta ovde u Beogradu bili izuzetno pozitivni ali nekako naopako. Mogli su se čuti razni komentari ali najčešći su bili oni u kojima se promene kod suseda gledaju kao promene koje će najviše koristiti Srbiji u daljim integracijama i jačanju regionalne saradnje. Stekao sam utisak kako promene kod nas nisu neophodne jer će naše poslove tamo negde završavati naši sugrađani i prijatelji. Da li su Srbiji zaista potrebne promene i hoće li biti preokreta u njenoj unutrašnjoj i spoljnoj politici?

Na kraju 2011. godine privredu i društvo Srbije karakterišu: nedovoljan nivo ekonomske aktivnosti, jak inflatorni pritisak izazvan neskladom između agregatne ponude i agregatne tražnje, deevroizacija nacionalne valute, kolaps tržišta kapitala, zaustavljena privatizacija malih i srednjih preduzeća, potreba za preispitivanjem procesa privatizacije ranije privatizovanih preduzeća i smanjena likvidnost privrede i države, potreba za korenitim institucionalnim reformama, izuzetno velika korupcija, postojanje organizovanog kriminala, geopolitička nepozicioniranost i nemanje minimuma nacionalnog interesa. Globalna ekonomska kriza, kombinovana sa lokalnom stagflacijom koja traje pune dve decenije, produbljuje probleme nezavršene konfuzne tranzicije čije prevazilaženje nije vidljivo u dužem roku. Neorganizovano društvo, konfuzno i polupismeno, izloženo je torturi korumpirane vlasti uz prećutno posmatranje kvazi inteligencije i kvazi elite. Tajkunizacija Srbije ulazi u završnu fazu. Da li Srbiji predstoji „vakuum stanje“? Sigurno je da je to sledeće stanje u kojem će se građani Srbije naći. Takvo stanje će imati katastrofalne posledice ali istovremeno kreirati ambijent za eventualno stvaranje kritične mase koja ovaj put ne bi smela da izbegne „6. Oktobar“.

Moram prokomentarisati komentar mog dobrog prijatelja Hrvoja iz Zagreba koji mi je na moj pozitivan koment o rezultatima izbora u dve ex članice SFRJ rekao kako nije bitno kome pripadaš i za šta se zalažeš koliko je bitno da se zoveš Zoran. Srbija je imala Zorana i ubila je Zorana. Proći će dosta vremena (nekada su u pitanju vekovi, a nekada decenije) kada će se u Srbiji pojaviti novi reformator. Ukoliko bude učio na greškama svojih prethodnika iz novije istorije u Srba, a mislim na greške Markovića i Đinđića, postoji šansa da okonča ono što su davnih dana započeli nosioci ideja moderne Srbije, Srbije osposobljene za šanse i izazove koje nameće turbulentno globalno okruženje. Do tada nama „destruktivnim misliocima“ ostaje da ukazujemo na slabosti i mane postojećeg sistema, da isti kritikujemo i da posmatramo kako se narod menja, da li na bolje ili na gore, nije bitno koliko je bitno da se menja. Ja navijam za progres. Navijam za preokret…ali ne Čedin.

foto:http://recesivnialel.tumblr.com/

Autor/ica 7.12.2011. u 22:59