Kurikularna histerija

Izdvajamo

• Ostaje naime misterij kako se oko tog neobičnog fenomena da stari svećenici u srcu drugog grada u Hrvatskoj bludniče nad njihovom djecom ne stvara histerija. Histerija đavo je odnio i histeriju. Valjda sam đavo upravlja njom.

Povezani članci

• Hapsus linguae
• Prošlost zajednička, istorije u konfliktu
• Ko nas, bre, zagadi?
• Dežulović: Selamalejkum, braćo Hrvati!
• Omaž za Predraga Lucića: O PREDRAGU (I NAMA BEZ PREDRAGA)
• Besprizorni Jozo Pavković

Foto Boris Kovačev/arhiva/HANZA MEDIA

Očekujte ovih dana čitave salve masovne histerije kojoj se neće kao i uvijek znati ni jasni razlozi, ni suptilni ciljevi. Očekujte masovna okupljanja i autobuse u kojih će se trpati djeca i roditelji koje ako pitate što histeriziraju, kazat će vam kako dok su oni živi nitko neće njihovu djecu učiti četništvu. Očekujte u prvim redovima histerike koji će kao i o Istanbulskoj konvenciji misliti kako je to konvencija po kojoj će njihova muška djeca nositi suknje. Ista ona djeca odgojena na histeriji za koju su već skrojene neke nove uniforme. Ista ona djeca koja su klečala produljeni vikend pred televizorom i pratila sve svete mise iz svih župa Lijepe naše.

Histerija je mentalni poremećaj. Histeriju moderna medicina prepoznaje kao ozbiljan unutarnji sukob koji se manifestira kroz panične napadaje i burne emocionalne ispade. Histerija, zanimljivo, ne nastaje od poznatih organskih uzroka. Histerija nastaje isključivo kao duboki psihološki konflikt. Najčešće kod osoba krajnje poremećenog identiteta, neispunjenih potreba, velikih očekivanja i napadi se gotovo u pravilu događaju izazvani prisutnošću drugih osoba, njihovim uplivom u eksplozivnu mješavinu emocija kod histerika. Histerija, dokazala je znanost i suvremena medicina, može biti pojedinačan fenomen, ali može zahvatiti i šire društvene slojeve, mase koje se ponašaju identično, povišenom razinom emocija, agresijom prema pojedincima ili skupinama koje iskazuju oprečne stavove sa histericima, pače su i uzrok njihove histerije. Histerija ne mora nužno imati racionalne uzroke. Histerija, što je fenomen u Hrvata ima posve iracionalne uzroke, dok oni racionalni nisu podložni histeriji.

Duboki psihološki konflikt, poremećaj identiteta ili nešto treće ozbiljan su uzročnik povišenog stupnja histerije u Hrvata.

Histerija koja dobija masovne konotacije manifestirala se na Trgu Bana Jelačića, na kojem su križari modernog doba u Hrvata iskazali svoje nezadovoljstvo Istanbulskom konvencijom. Histerija masovnih razmjera očekivano se dogodila i u vrijeme predaha od histerije, kada se očekivalo zatišje iste, preko uskrsnih blagdana koji tradicionalno služe za mirovanje histerije. Histerija se tih dana relaksacije od histerije prenijela na državotvornu televiziju, koja je u maniri masovne histerije neprekidno vršila silovanje vjerskom histerijom, utjerujući gledateljstvu u kosti religijske i parareligijske fenomene, od kojih je jedan bio čak i sv. Leopold Mandić, proglašen od hrvatske dalekovidnice jednim od povijesnih velikana. Masovna histerija utjerivanja vjerskih osjećaja masovno se manifestirala preko društvenih mreža, na kojima smo imali bjesomučne ispade histerije karakteristične za osobe poremećena identiteta, neispunjenih potreba i potrebe da se njihov religijski osjećaj prenese i na vas.

Histerija se očekivano, od osoba poremećene percepcije, u nedostatku adekvatnih fantazmi, kao i u potrošnji svih Istanbulskih i Uskršnjih konvencija, prenijela na Kurikul, koji je najnovija sfera masovne histerije u Hrvata. Nastava iz povijesti, naime, po sve – hrvatskim histericima, vodi zatomljivanju nacionalnog ponosa. Drugim riječima, nedovoljno se nacionalnog ponosa i naboja ispraznilo u proteklom histeričnom tjednu, pa je potrebna još jedna masovna šarža. Kurikuli su nedorečeni, nerecenzirani, slabo se i površno, domoljubno posve ofrlje, učinilo po pitanju trećeg ključnog problema u Hrvata. Iza Istanbulske konvencije, Uskrsa i nošenja križeva na relaciji Rijeka – Zagreb.

U konačnici dobit ćemo generacije Hrvata koje neće znati svoju povijest, zavapile su histerične perjanice, već generacije koje neće osjećati nacionalni ponos i razvijati identitetsku pripadnost svom narodu. Po histeriji koja samo što nije eskalirala, situacija je više nego alarmantna. Ignorira se gradivo koje se odnosi na Domovinski rat, koji je ostavljen za kraj školske godine u osmom razredu, a koji je utrpan u samo nekoliko školskih sati. Nadalje, što osobito smeta histeričare, preporuka Vijeća Europe o učenju i poučavanju povijesti navodi skandalozne preporuke po kojima se predlaže da se snažnije istaknu teme inkluzivnosti, odnosa među različitim zajednicama, međureligijskih odnosa, uloge žena i manjina.

Te skandalozne preporuke jasno se odnose i na Domovinski rat, koji je kao što znamo svetiji od Leopolda Mandića, a u koji ako se dirnete možete očekivati i fizičke napade od strane histeričnih osoba. Naime, Domovinski rat i novija hrvatska povijest, nećete vjerovati, mogla bi po preporuci Vijeća Europe povrijediti neke određene skupine manjina. Dovoljan razlog za masovnu histeriju? Naravno da je dovoljan. Istanbulska konvencija je da prostite goli kurac, sv. Leopold Mandić kojeg je Robert Knjaz nosio uokolo kao najvećeg hrvatskog velikana još veći, prema onom što se može očekivati od jednog takvog Kurikuluma koji izravno vrijeđa samu svetost i neupitnost Domovinskog rata.

Pedeset godina povijesti Hrvata u Jugoslaviji nisu predmet histerije, jer tih pedeset godina jednostavnu u udžbenicima nema, pa nisu histeriji ni podložni. Jer histerija ne mora nužno imati racionalne uzroke. Histerija, što je fenomen u Hrvata, ima posve iracionalne uzroke, dok oni racionalni nisu podložni histeriji.

Duboki psihološki konflikt, poremećaj identiteta ili nešto treća ozbiljan su uzročnik povišenog stupnja histerije u Hrvata.

Kada se sadržaj udžbenika pomno analizira, stoji u najnovijem proglasu masovne histerije u Hrvata, možemo se opravdano zapitati zbog čega se iz udžbenika povijesti izostavljaju iznimno važne povijesne istine? Odnosno, jesu li takvi nastavni programi povijesti zapravo u službi zatomljivanja ponosa i u konačnici rodoljublja jednog naroda? Naravno da jesu! Što bi trebali napraviti po tom pitanju? Pa naravno kao i uvijek u sličnim prispodobama, masovno – histerizirati!

Ne vjerujete mi?

Očekujte ovih dana čitave salve masovne histerije kojoj se neće kao i uvijek znati ni jasni razlozi, ni suptilni ciljevi. Očekujte masovna okupljanja i autobuse u kojih će se trpati djeca i roditelji koje ako pitate što histeriziraju, kazat će vam kako dok su oni živi nitko neće njihovu djecu učiti četništvu. Očekujte u prvim redovima histerike koji će kao i o Istanbulskoj konvenciji misliti kako je to konvencija po kojoj će njihova muška djeca nositi suknje. Ista ona djeca odgojena na histeriji za koju su već skrojene neke nove uniforme. Ista ona djeca koja su klečala produljeni vikend pred televizorom i pratila sve svete mise iz svih župa Lijepe naše.

Pa i one sv. Frane u samom srcu Splita.

Ostaje naime misterij kako se oko tog neobičnog fenomena da stari svećenici u srcu drugog grada u Hrvatskoj bludniče nad njihovom djecom ne stvara histerija. Histerija đavo je odnio i histeriju.

Valjda sam đavo upravlja njom.