Ladislav Babić: Stožer proširio zahtjeve. Gdje je kraj?

Ladislav Babić
Autor 10.10.2013. u 07:35

Ladislav Babić: Stožer proširio zahtjeve. Gdje je kraj?

“Stožer za obranu rvatskog Vukovara” u svom priopćenju ponavlja kako će pred sjedištem vlade i Saborom ustrajati na svojim zahtjevima (s obzirom da – kao krajnje neprimjereni – ne dolaze u obzir prosvjedi pred Kaptolom), sve do njihova usvajanja ili dok ih kiša, glad ili niske temperature ne natjeraju da privremeno odustanu od prosvjeda.

Piše: Ladislav Babić

Neki dan sam na uglednom hrvatskom, katoličkom portalu “Poluvečernji zvon” (kao da je ime plagirano iz Jaccovitijevog stripa o Cocco Billu, no to nije stvar ovog autora), objavio slijedeći tekst:
Nedavno se opetovano obratio cjelokupnoj hrvatskoj javnosti “Stožer za obranu rvatskog Vukovara”, iznoseći svoje nove – po njima sasvim opravdane zahtjeve. U svojoj svetoj borbi za čišćenjem grada heroja od srpske ćirilice – pooštrili su zahtjeve, prijeteći kako kako će se idućeg tjedna okupiti pred sjedištem vlade ostajući tamo do udovoljenja svojih zahtjeva. Pošto su nam svima poznata njihova dosadašnja traženja, osvrnuti ćemo se samo na najnovija, koja više nisu usmjerena samo na pokušaj vladina provođenja zakona o pravima nacionalnih manjina na javnu upotrebu, pardon – uporabu svog jezika i pisma.

Neprihvatljivo je, kažu, da jedan kršćanski svetac, slavljen i od Crkve u Hrvata, nosi ime koje asocira na pismo kojim su bile označene granate koje su pljuštale Vukovarom i ostalim dijelovima Lijepe naše. Ne glede čak ni na zasluge spomenutog sv. Ćirila kao izumitelja Hrvatima drage glalgoljice, ne možemo više zatvarati oči pred činjenicom koliko samo njegovo ime doprinosi promociji mrskog nam pisma naših dušmana. Stoga, s velikim uvažavanjem i najskrušenije traže od Kaptola – na čijoj se podršci svojim ranijim zahtjevima najponiznije zahvaljuju – da u svojoj presvetoj mudrosti razmotri i podnese prijedlog našem predragom i presvetom ocu papa Franji, o preimenovanju ovog slavenskog apostola (više nego znakovito – rođenog sred samog središta Bizantskog carstva) u, hrvatskom narodu milije i prikladnije ime – Latin. Što, kako odmah upozoravaju, ni u najgorim primislima ne treba dovoditi u vezu sa poznatim hrvatomrscem Denisom Latinom. U hrvatskim kalendarima je potrebno neizostavno signirati ovu promjenu (za koju se usrdno molimo da bude prihvaćena) kako ih ovo sadašnje, našem narodu mrsko ime – ma pisano i latinicom – ne bi nagrđivalo. Patničkom hrvatskom Osijeku koji samo požrtvovnom obranom hrvatskih branitelja nije postao Ocek, to bi i sam hrvatski nadbiskup morao znati, beskrajnu sramotu čini župa sv. Ćirila i Metoda, te stožer najponiznije moli svoju svetu mater za njeno preimenovanje u prihvatljivije ime pobožnom i domoljubnom hrvatskom puku. Krajnje snishodljivo, također umoljavaju našu majku Crkvu, da istraži djelatnost pokojnog đakovačkog biskupa Ćiril Kosa, s gledišta možda osnovane sumnje koju indicira njegovo ime – slijedom povjerenja u staru latinsku poslovicu “nomen est omen” – kako je bio suradnik Udbe u onoj (ime joj se zatrlo) bivšoj državi.

Ćiril-Metodova ulica Splita, herojskog grada koji je smogao snage da obračuna sa komunjarama što – prema izvještaju ustaške nadzorne službe – natjerahu oko 95% njegovih žitelja da podržava partizane, zaista je još nezabilježena sramota. Kao da ostaci poraženih antifašističkih snaga dodjelom imena što podsjeća na mrsko pismo naših neprijatelja – koje je obilježavajući granate što su padale po gradu i direktno ubijalo njegove stanovnike – prkose probuđenoj svijesti pobjedničkog hrvatskog naroda. Dodatno, proširuje stožer svoje zahtjeve i na posmrtno preimenovanje poznatog hrvatskog arhitekte Ćiril Metod Ivekovića, kojega na opću sablazan pravih Hrvata (uz sve njegove zaluge) krasi ime i drugog od bizantinske apostolske braće. Predlažu, demokratski pozivajući javnost na raspravu o svome prijedlogu, ime Latin Matija Iveković, s čime bi se – po njihovu mišljenju – pokojnik svakako složio uzevši u obzir novonastale političke okolnosti.

“Stožer za obranu rvatskog Vukovara” dodatnom je analizom došao i do slijedećih spoznaja koje podastire javnosti, vladi, Saboru i svetoj materi Crkvi u Hrvata. Naš je narod tijekom svoje povijesti trpio isuviše zla od stranih zlotvora i zavojevača, koji su se nerijetko i udruživali nanoseći mu zlo. Do sada je gotovo jednodušno bilo usvojeno kako naš grad heroj – Vukovar – nosi ime po rijeci Vuki koja protječe njime. Pažljivo proučavanje etimologije imena međutim pokazuje nešto sasvim drukčije, u svjetlu kojih činjenica trebamo zauzeti časni domoljubni stav. Ime Vukovar je složenica skovana od mađarskog nazivlja za grad (varos, var – grad) i imena jednog od najvećih hrvatoždera, Vuka Karadžića – njemu u čast! Vukovar nije doli kriptični hungarizam za srpski Vukovgrad, čime se i predugo bacala prašina u oči naše javnosti! Zar ne pokazuju i najnovija zbivanja vezana uz mađarskog petrokemijskog giganta MOL, te stavove ugarskog premijera u vezi s time, kako nam naši neprijatelji nastoje nanositi udarac za udarcem, u skladu s onom: “gdje ja stadoh, ti nastavi!”. Stoga se neodložno nameće promjena imena ovog grada u prikladnije, kako ne bi u rezonanciji sa ćirilićnim pismom koje se nameće za javnu uporabu, dodatno trovalo našu mladež. Po mišljenju stožera, najprimjerenija bi bila neka kombinacija koja bi sadržavala ime, za Hrvate dva najčasnija muža – svetog nam Oca prečasne matere Crkve i vrhovnog pastira bogobojaznog naroda, te pokojnog Poglavara domovine koji nas je vodio u uspješnoj borbi protiv ćiriliziranog agresora. Hoće li to biti Franjograd, Francekovo, Franjište – u krajnjem slučaju pristali bi i na Franciskovo – nije toliko bitno u usporedbi sa duhovnom koristi koju će hrvatski narod imati promocijom imena ovih časnih hrvatoljuba na račun zatiranja tragova njegovih iskonskih neprijatelja.

“Stožer za obranu rvatskog Vukovara” u svom priopćenju ponavlja kako će pred sjedištem vlade i Saborom ustrajati na svojim zahtjevima (s obzirom da – kao krajnje neprimjereni – ne dolaze u obzir prosvjedi pred Kaptolom), sve do njihova usvajanja ili dok ih kiša, glad ili niske temperature ne natjeraju da privremeno odustanu od prosvjeda.

P.S.

Naknadno se “Stožer za obranu rvatskog Vukovara” javio priopćenjem, negirajući sve navode u prethodnom tekstu, proglašavajući ga zlonamjernom insinuacijom neprijatelja hrvatstva koja nikave veze nema sa njihovim realnim stavovima o ćirilićnom pismu i njegovim korisnicima u grada heroju, što su oni jasno i nedvosmisleno čekićima urezali u postavljene – kako oni kažu – “dvojezične ploče”. “Ne znamo fiksa li se autor teksta ili je sve to tek posljedica njegovih košmarnih snova, no mi smo za striktno poštivanje hrvatskih zakona, ukoliko oni idu u prilog dobrobiti hrvatstva u cjelini.” – navode čelnici stožera, ističući kako oni u principu nemaju ništa protiv ćirilice, ukoliko se piše latinicom. “Kao što rascjepljen zmijski jezik simbolizira himbenost i prijetvornu
blagoglagoljivost stvora krivog za izgon naših praroditelja iz raja, tako bi i prihvaćanje ćirilice uz hrvatsku latinicu, na vjeke vjekova bacalo ljagu na bezgriješni duh hrvatskog naroda” – kažu nadalje čelnici stožera.

P.P.S.

Prisiljen sam reagirati na ovako bestidne optužbe čelnih ljudi “Stožera za obranu rvatskog Vukovara”. Istina je, doduše, da sam spomenuti tekst pisao pod djelomičnim utjecajem trave, ali to je tek stoga što sam slušajući govore i zahtjeve rečenih čelnika zaključio kako je Sabor donio zakon o prestanku kaznenog progona uživatelja teških opojnih sredstava, koje – po sudu autora – spomenuti obilato koriste u svojim istupima, istovremeno ih nudeći cijeloj javnost na uživanje.

 magazinplus.eu

Ladislav Babić
Autor 10.10.2013. u 07:35