LAGUMDŽIJA ODGOVORIO RADMANOVIĆU

Autor/ica 8.8.2012. u 11:10

LAGUMDŽIJA ODGOVORIO RADMANOVIĆU

Zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara i ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija uputio je pismo članu Predsjedništva BiH Nebojši Radmanoviću, u kojem je detaljno pojasnio hronologiju komunikacije s članovima Predjedništva BiH uoči glasanja u Generalnoj skupštini UN-a o Rezoluciji o Siriji.

U pismu Radmanoviću, Lagumdžija je jasno naglasio da nikada ne bi stao na stranu pogubne vanjske politike glasanja protiv Rezolucije o Siriji. Naveo je da Radmanović treba objasniti bh. javnost šta ga je motivisalo (Radmanovića) da “ličnim stavom” traži svrstavanje BiH na pogrešnu stranu, što bi značilo da se BiH u glasanju protiv Rezolucije o Siriji svrstava uz vojnu huntu Mijanmara, Lukašenkovu Bjelorusiju, Chavezovu Venezuelu ili Sjevernu Koreju.

Pismo ministra Lagumdžije objavljujemo u cijelosti.

Gospodine Predsjedniče, 

uvijek sam se trudio da odluke koje donosim zadovoljavaju dva ključna principa. Prvi, pravno utemeljenje, i drugi, usaglašenost sa temeljnim vrijednostima i principima korisnim za građane i državu koju predstavljamo. Prirodno, sve odluke koje donose politički odgovorni ljudi, u koje vjerujem i mi spadamo, podložne su, kako sudu javnosti i sudu istorije, tako i sudovima ove zemlje. Spreman sam stajati pred svakim od tih sudova, uvjeren da su odluke koje sam morao donijeti bile ispravne i utemeljene na pravu i pravdi. 

Uvjeren sam da u ovom slučaju nisu prekršeni Ustav i zakon. Naprotiv, sačuvani su ugled naše zemlje i njeni interesi. Neovisno o ovoj korespodenciji, mislim da bismo raspravu o ovakvim pitanjima trebali vratiti u institucije, a prije svega u Predsjedništvo BiH. I u tom smislu sam spreman na svaki produktivan dijalog u mjeri u kojoj to želi Predsjedništvo u cjelini, kao i svaki njegov član ponaosob. 

Dok ovo pišem traju aktivnosti Ministarstva vanjskih poslova na pružanju svake moguće pomoći našim državljanima koji žele napustiti Siriju. Podsjećam Vas na moje pismo upućeno Predsjedništvu BiH o aktivnostima koje poduzimamo i podršci Vijeća ministara i Predsjedništva BiH koju u tom smislu očekujemo. Pozivam Vas da svojim autoritetom utječete kako bismo dobili adekvatnu podršku i pružili što kvalitetniju pomoć bh. državljanima u Siriji. 

A sada mi dozvolite da Vas upoznam sa činjenicama koje na najbolji način opovrgavaju moju krivičnu i ustavnu odgovornost u slučaju glasanja za Rezoluciju GS OUN, za što ste me optužili u Vašem pismu od 6. augusta: Tačno je da je predstavnik Bosne i Hercegovine, na osnovu moje instrukcije kao zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministra BiH i ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, podržao Rezoluciju o Siriji u Generalnoj skupštini UN. Poznata su mi ustavna ovlaštenja Predsjedništva BiH u vođenju vanjske politike, kao i Zakon o Vijeću ministara BiH. Vaša reakcija u javnosti i pismo koje ste mi uputili, na žalost, tjeraju me da Vas, pozivajući se na Ustav BiH, relevantne zakone, ali i vanjskopolitičke principe, prioritete i ciljeve koje je postavilo upravo Predsjedništvo BiH, podsjetim na neke činjenice koje se tiču nepromijenjenog stava BiH spram sirijske krize.

Gore navedenu instrukciju uputio sam na osnovu pisma gospodina Bakira Izetbegovića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, od 3. augusta ove godine, kojim me obavijestio da je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine već ranije zauzelo jasan stav o situaciji u Siriji, glasajući za sankcionu rezoluciju Vijeća sigurnosti OUN o Siriji još 4. novembra 2011., te kasnije jednoglasno podržalo i Rezoluciju GS OUN od 17. februara ove godine. Štaviše, najnovija rezolucija Vijeća sigurnosti, kako po duhu, tako ni po slovu, ne razlikuje se od prethodne dvije. 

Dva puta sam, 27. jula i 1. augusta ove godine, pismenim putem informirao članove Predsjedništva BiH o razvoju događaja u vezi sa predmetnom Rezolucijom i dva puta tražio zvanično očitovanje, napominjući kada će glasanje biti održano, koje zemlje podržavaju rezoluciju, te kako se radi o važnom vanjskopolitičkom pitanju u vezi s kojim BiH mora zauzeti principijelan stav. 

Umjesto zvaničnog očitovanja, dobio sam Vaš lični stav da BiH ne može glasati za Rezoluciju, te zvanični stav predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića da BiH u cilju kontinuiteta i pincipijelnosti treba glasati za Rezoluciju, pozivajući se pritom na član 6. d) Poslovnika o radu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, prema kojem je predsjedavajući taj koji ima obavezu da zastupa stavove Predsjedništva BiH o značajnim pitanjima pred javnosti i pred drugim institucijama u Bosni i Hercegovini i u inozemstvu. 

Napose, postupio sam afirmativno, jer me predsjedavajući Predsjedništva informirao da je, odmah po primitku informacija iz MVP BiH, pokušao sazvati vanrednu sjednicu Predsjedništva na kojoj bi se eventualno zauzeo novi stav spram sirijske krize. No, kako do sjednice nije došlo, a samim tim ni do promjene stava, naložio je našoj diplomatskoj Misiji da postupi u skladu sa ranije zauzetim stavovima, odnosno da glasa za Rezoluciju. 

Pored instrukcije predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, vodio sam se i činjenicom da je Predsjedništvo BiH, koje prema Ustavu vodi vanjsku politiku, među ključne prioritete vanjske politike postavilo i članstvo u EU. Imajući u vidu činjenicu da smo se već pridružili izjavama EU spram situacije u Siriji, osuđujući stradanja nevinih civila, te da činom potpisivanja Sporazuma za stabilizaciju i pridruživanje imamo obavezu naše stavove sve više usuglašavati sa zajedničkom sigurnosnom i vanjskom politikom EU, proslijedio sam instrukciju našoj Misiji pri OUN u New Yorku da glasa za Rezoluciju. 

Iz gore navedenog jasno je da nisam djelovao suprotno Zakonu o Vijeću ministara BiH, a još manje suprotno Ustavu BiH. Teško mi je oteti se utisku da Vi ovdje pozivanjem na procedure pokušavate zamagliti suštinu – da ste tražili da BiH “zažmiri” na flagrantno kršenje ljudskih prava u zemlji u kojoj režim satire svoj narod. Štaviše, da se u glasanju protiv Rezolucije svrstamo uz vojnu huntu Mijanmara, Lukašenkovu Bjelorusiju, Čavezovu Venezuelu ili Sjevernu Koreju. Da ignoriramo poziv EU, u čije članstvo želimo, Francuske, SAD-a i Velike Britanije, čije prijateljstvo trebamo. Čak i kada bi sva trojica članova Predsjedništva punim konsenzusom utvrdila takvu pogubnu vanjsku politiku, ja sigurno ne bih učestvovao u tome. Niko od nas nema mandat da se na takav način igra povjerenjem bh. građana, koji su i sami prošli ratne strahote i koji su jasno, i to nekoliko puta, poručili gdje vide sebe i BiH. Umjesto da meni pišete pisma, zamolio bih Vas da njima objasnite šta Vas je motiviralo da “ličnim stavom” tražite svrstavanje BiH na pogrešnu stranu.

Klix.ba

Tagovi:
Autor/ica 8.8.2012. u 11:10