LAKU NOĆ, HRVATSKA

Ivo Anić
Autor 16.1.2018. u 12:23

Izdvajamo

  • U Hrvatskoj 2018. možemo s pravom citirati velikog Prima Levija, čovjeka kojeg su 1944. deportirali u Auschwitz koji će zapisati: "Vi što živite zaštićeni, u svojim toplim domovima, vi što zatječete vraćajući se uvečer, toplo jelo i lica draga, promislite zar je to čovjek, tko umire za jedno da, ili ne. Promislite zar je to žena, bez kose i imena, ispijenih očiju i hladne utrobe, i imajte na umu da je tako bilo, nalažem vam ove riječi i urežite ih u svoje srce, boraveći u svojim kućama, idući svojim putem, ponavljajte ih svojoj djeci, i da vam se sruši kuća, da vas bolest snađe - da potomci ne okreću lica od vas!"

Povezani članci

LAKU NOĆ, HRVATSKA

Dobar dan, Hrvatska postat će upravo svoja sušta suprotnost, možemo je mirne duše nazvati Laku noć, Hrvatska, jer će nam ukazati na potpuni slom mita o Hrvatskom Razumu i čovjeku. U Hrvatskoj 2018., više naime nema ni Čovjeka (Dante), a bogami ni Razuma (Vergilije).

Vijest kako će novinarka Karolina Vidović Krišto od 22. siječnja preuzeti kao voditeljica i urednica emisiju Dobar dan, Hrvatska, zatekla me dvadeset programa iza HTV-a, dakle Viasat History Chanella kojeg srećom ne nastanjuju kao urednici Karoline Vidović Krište. Naime, na tom izvanrednom kanalu, kažem kojeg možete pronaći točno dvadeset puta kliknuvši na vašem daljinskom upravljaču, ide jedna od najpotresnijih priča možda u cjelokupnoj ljudskoj povijesti. Istrebljenje – Uništenje europskih Židova do sada je najsistematičnija i najpreciznija priča o holokaustu, priča koja uz svjedoke, povjesničare, tone dokumentacije i filmova proniče u srž tame, u njen začetak, nukleus i u njen konačni, apokaliptični kraj. Kraj svijeta kakvog smo poznavali do holokausta. Civilizacija bi mirne duše mogla postaviti tu zamišljenu liniju u povijesti, na razdoblje prije i razdoblje poslije istrebljenja jednog cjelokupnog naroda bez obzira na spol, dob ili vrijednost. No ono čime se serija bavi pitanje je koje se postavlja iza Nurnberškog suđenja, pitanje na koje nismo jasan odgovor dobili do dana današnjega, pitanje na koje svatko od nas osobno, po svojoj savjesti mora dati odgovor – kako je to bilo moguće?

A bilo je moguće jer se sustavno radilo na tome, sustavno indoktriniralo mase putem tada velikih ekrana i Joseph Goebbels jednom je ponosno svom Fuhreru objasnio u jednoj rečenici kako mu je to uspjelo. Ljudi su ovce, kazao je uz čašu šampanjca, samo ih pravilno treba usmjeriti, a za to su potrebni pravi ljudi, na pravim mjestima koji će postepeno i sustavno razdijeliti razum od čovjeka. O pravim ljudima na pravim mjestima razmišljao sam slušajući kako će Karolina Vidović Krišto preuzeti jednu od najgledanijih popodnevnih emisija (barem tako na Prisavlju tvrde), a ona je bila Hrvatska uživo Maje Sever.

Nakon 13 godina emitiranja ta je emisija ukinuta, konkretno zbog implicitno političkih sadržaja, a eksplicitno zbog vrućih tema kojima se bavila Maja Sever, diskriminacijom, socijalnim temama, ali i uznemirujućim pojavama u javnosti, tj. brzorastućoj reviziji povijesti i otvorenoj fašizaciji društva, među kojima su i kontroverzna negiranja holokausta od strane Jakova Sedlara ali i javnih osoba koje su visoko na društvenoj i političkoj ljestvici.

Karolina Vidović Krišto, za neupućene, u Hrvatsku je dovela Judith Reisman, pravomoćno osuđenu ženu u svojoj domovini zbog promicanja i govora mržnje, ženu koje se grozi europska javnost jer otvoreno tvrdi kako je nacizam i holokaust izmišljotina, ženu koja godinama širi mržnju, djeluje na neonacističkim skupovima i podržava takve van institucionalne organizacije, ženu koju je Karolina u zagrebu dočekala sa buketom cvijeća uskliknuvši: „Konačno, stigla je!“

Karolina Vidović Krišto istakla se u svojoj emisiji, radi koje joj je i uručen otkaz sa HRT-a, Slika Hrvatske, u kojoj se bavila zdravstvenim odgojem u školama, te otvoreno širila mržnju protiv osoba drugačije spolne orijentacije, konkretno homoseksualaca, koji su gle divne li sličnosti, upravo po Judith Reisman glavni krivci za širenje laži o nacizmu i prenapuhavanje holokausta. Spomenimo, čisto reda radi, kako je organizacija Zagreb Pride izabrala Karolinu Vidović Krišto za najvećeg homofoba godine, a po novoj shemi HRT-a objavljenoj u medijima, najveći homofob godine kao osoba od velike važnosti u Goebbelsovom smislu, preuzet će  kao voditeljica i urednica emisiju koja praktički ide u udarnom terminu popodne, emisiju koju naravno gledaju i djeca Hrvatske.

Točno dvadeset kanala, dvije sekunde vremena dakle koliko vam je potrebno da prebcite program, ide možda jedna od najboljih serija o holokaustu, jer se ne bavi dokazanim, povijesnim činjenicama i svjedočanstvima, već se bavi nastankom zla, tj. njegovim usponom 1933. kada Adolf Hitler preuzima vlast u Njemačkoj i u idućih deset godina sistematski radi na konačnom rješenju uz sustavnu indoktrinaciju vlastitog naroda koji će odigrati ključnu ulogu u cijeloj priči. Naime, sami nacisti šireći mržnju prema Židovima imali su čisto ekonomski aspekt, zemlju je trebalo osoviti na noge i naoružati do zuba, za što su im bila potrebna enormna sredstva, upravo ona koje će oteti Židovima, kao nametnicima i štakorima.

Odijelivši Razum od Čovjeka, medijski se vršila kampanja koja je eruptirala 1938. kada su doneseni prvi rasni zakoni, a Židovi u Njemačkoj shvatili da su u smrtonosnoj klopci. Serija se bavi sramotnim držanjem Nijemaca, ali i Švicarske koja je prva odbila davati vize Židovima. Taj primjer kasnije će slijediti Amerika, pa Velika Britanija i na koncu čitavi svijet ostavivši i samog Hitlera zapanjenog licemjerjem svijeta. I tada se rodila ideja o konačnom rješenju kao uzrok i kao posljedica, nužnost, jer ni sami nacisti nisu znali što sa tolikim milijunskim brojem ljudi.

Stjerani u geta, posebno u ona u Poljskoj, Židovi će na koncu sistematičnošću Eichmnana i brutalnošću Himmlera završiti u logorima smrti, sa onu stranu dobra i zla. Kroz svjedočanstva, ali najviše kroz sačuvane filmove, jer su nacisti imali neobičnu sklonost prema dokumentiranju, snimanju deportacija i preciznom bilježenju pojedinačnih osoba, ispričana je povijest holokausta, događaja koji će zauvijek promijeniti svijet, događaja koji će odnijeti preko šest milijuna života, konkretno ugašenih u pećima Auschwitz Birkenaua, Treblinke i Sobibora, a još tri konkretno ubijenih prisilnim radom, hladnoćom i glađu u getoima, te nasumično ubijanih na ulicama Njemačke, Poljske, Austrije. U toj gnjusnoj priči nažalost sudjelovali su i Hrvati, kao vazali Trećeg Reicha, a na čijem području je bio i zloglasni logor Jasenovac u kojem je osim Židova, stradalo na desetke tisuća Srba, Roma, od kojih je precizno samo djece evidentirano njih 19,002.

Tako možemo mirne duše zaključiti, gledajući ovu priču i ovo imenovanje Razumom, kao Čovjek, kako će Dobar dan, Hrvatska postati upravo svoja sušta suprotnost, i možemo je mirne duše nazvati Laku noć, Hrvatska, jer će nam ukazati na potpuni slom mita o hrvatskom Razumu i Čovjeku. U Hrvatskoj 2018., više naime nema ni Čovjeka (Dante), a bogami ni Razuma (Vergilije). U Hrvatskoj 2018. možemo s pravom citirati velikog Prima Levija, čovjeka kojeg su 1944. deportirali u Auschwitz koji će zapisati:

“Vi što živite zaštićeni, u svojim toplim domovima, vi što zatječete vraćajući se uvečer, toplo jelo i lica draga, promislite zar je to čovjek, tko umire za jedno da, ili ne. Promislite zar je to žena, bez kose i imena, ispijenih očiju i hladne utrobe, i imajte na umu da je tako bilo, nalažem vam ove riječi i urežite ih u svoje srce, boraveći u svojim kućama, idući svojim putem, ponavljajte ih svojoj djeci, i da vam se sruši kuća, da vas bolest snađe – da potomci ne okreću lica od vas!”

Ivo Anić
Autor 16.1.2018. u 12:23

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija