LICEMJERSTVO BOŽIJIH SLUGA

tačno.net
Autor/ica 5.6.2013. u 07:41

LICEMJERSTVO BOŽIJIH SLUGA

Nisam siguran da će ovaj grad, kojeg su odpjevali i voljeli i Aleksa Šantić, Hamza Humo, Ivo Andrić i ini, odslikali i Nikšić, Puljić, Soldo, Sefić i ini slikari, sa brojnim znametinostima i spomenicima, dozvoliti da ove i mnoge druge dušebrižničke glave trajno razore svu harmoniju ljepote, slike i pjesme  tih nadahnutih Mostaraca i njihovih generacija.

Piše: Milan Jovičić

Nekada smo u našem voljenom gradu pjevušili, sa velikim ushićenjem, „Moj Mostaru, moj beharu„ a danas nam više priliči pjesma „Moj Mostaru, čemeriko naša gorka i žalosna„.

Upravo živimo u vremenu gdje religija nije više neovisna i odvojena od države i politike, te se ne može govoriti o nekoj sekularnoj državi, gdje bi vjerski vjerodostojnici poštujući sva ljudska prava i slobode nastojali sa manjim jadikovkama tobožnjih represivnih mjera u komunizmu, te terorisanjem vjernika, nastojali da te iste vjernike pretvore u svoju vlastitu suprotnost i da svu svoju duhovnu brigu o njima podrede sopstvenim vlastoljubljivim interesima.

Ovih je dana upravo i pokazano sveukupno licemjerstvo Božijeg sluge u liku Vladike Grigorija i njegovih izrečenih osuda i negiranja „istinskih isprika„ predsjednika Srbije, gospodina Nikolića, kao i nazivanjem „pogreškom„ oprosta za genocid u Srebrenici, kao i za sve počinjene srpske zločine na prostorima Bosne i Hercegovine. Ovakvi istupi i izgovorene riječi tako visokog srpskog vjerodostojnika, ne priliče takvoj ličnosti i za svaku su osudu, jer su istinski veoma daleko od teorije ekumenizma i tako nam potrebnoga pomirenja među narodima.

Moram se priupitati da li je on istinski „pastir svoga stada„ ili kameleon slatkorječivoga dodvoravanja ostalim narodima, nepravoslavcima i pokazateljima svoga licemjernoga ponašanja. Svojim dolaskom u Mostar, više doprinosi razdoru srpske populacije u ovome gradu, dijeleći svoje sunarodnjake na Srbe, njegove istomišljenike i obožavaoce Dodikove ideologije, kao svoga mentora na ovim hercegovačkim prostorima, te nesrbe ili „rezervne Srbe„ za sve one koji su ostali u svome gradu i Federaciji.

Vladika se nije, kao, pastir po Božijoj zapovjesti, odmah stavio na čelo svoga stada i poveo ih u povratak svojim domovima koje su napustili, već mu je prvi potez bio da hrvatskim tajkunima, u srcu grada Mostara proda svetu srpsku zemlju, koju su eto ti komunisti ostavili netaknutu 50 godina svoje vladavine. Ovim svojim nesmotrenim činom, bez obzira na sva tumačenja i podvale obrazloženja uz aminovanje svetoga Sinoda, dat je pravi signal svim sunarodnjacima da se ne vraćaju u svoj grad i svoje domove. Licemjerstvu nikada kraja, sadržano je sada u postfestumskoj oblandi i kuknjavi u interesu i željama da se sada, toliko godina poslije Dejtona, nešto poradi na povratku, dok su mnogi Srbi u bescenje po gradu prodavali svoje stanove i imovinu.

Sadašnje slavopojke, poput gavranovih krikova, koje liče na tužbalice, u nastojanjima ovih vjerskih vjerodostojnika da učine nešto konkretno na povratku svojih vjernika i sunarodnjaka, najobičnije su floskule i dušebrižnička demagogija za sva opravdanja onoga nečinjenoga u vremenu i pravome trenutku, posebno kada ih je istinski pozivao tadašnji načelnik gospodin Oručević, da se Srbi vraćaju u svoj grad. Ove tobožnje dušebrižničke glave željne su i teže harmoniji suživota kakav je nekada bio u ovome stoljetnom nacionalno uravnoteženom gradu, sa najviše mješovitih brakova, bila bi zaista istina da nije laž.

Dodikova ideologija velikosrpstva, njegova definicija pravoga Srbina, negiranje sopstvene države BiH i evidentno koaliranje u ovome gradu sa „čimbenicima„ koji su uvijek nastojali ustrojiti svoj entitet i svoju Herceg Bosnu, sa svojim stolnim gradom, temeljne su odrednice i vodilja i ovoga Božijeg sluge, Trebinjskoga duhovnika i vlastodršca u tome dijelu Hercegovine, sa perfidnim željama i nastojanjima da i ovome gradu Mostaru instalira i provede svoj uticaj u prihvaćanju, bar dijela te pogubne ideološke tvorevine.

Nisam siguran da će ovaj grad, kojeg su odpjevali i voljeli i Aleksa Šantić, Hamza Humo, Ivo Andrić i ini, odslikali i Nikšić, Puljić, Soldo, Sefić i ini slikari, sa brojnim znametinostima i spomenicima, dozvoliti da ove i mnoge druge dušebrižničke glave trajno razore svu harmoniju ljepote, slike i pjesme  tih nadahnutih Mostaraca i njihovih generacija.

S poštovanjem,

Mr. Milan Jovičić

tačno.net
Autor/ica 5.6.2013. u 07:41