Lijek protiv zatvora

Petar Fehir
Autor 11.11.2016. u 18:35

Lijek protiv zatvora

foto: vecernjilist

Gdje je siroti Ivkošić vidio ljevičarstvo u aktualnoj američkoj politici, ili osvrtu na nekog od kandidata, samo Bog zna. Ako, naravno, čita “Večernji”. Bilo kako bilo i oni najzatvoreniji, nakon samo površnog čitanja njegovog “osvrta” su istog časa “za zahod spremni”. Zato ga je možda najbolje čitati “na dasci”.

Netom završeni izbori u SAD-u izazvali su različite reakcije širom svijeta.

I ekonomskog i političkog i socijalnog karaktera. I zdravstvenog. Pri tome ne mislim na “obećanje” o rušenju Obamine zdravstene reforme, već o utjecaju rezultata izbora na osobno zdravlje mnogih Amerikanaca. I ne samo njih. Mnogima su ti rezultati uzrokovali ne male stomačne tegobe.

Crijeva su odgovorila skično i na najavu kandidiranja Michaelle Obame za demokratskog kandidata na izborima 2020. Po okušanom demokratskom principu nasljeđivanja, karakterističnom za velike demokracije, kao USA i Sjeverna Koreja, za očekivati je da će se u dogledno vrijeme za tu dužnost pripremati i Chelsea Clinton.

Ona skupina kod koje je nakon izbora uslijedio šok počela je naširoko guglati u potrazi za raznim pripravcima protiv zatvora. Takozvane, da izvinete, opstipacije. Nisu, kažu, još od “onog jutra”, posjetili vodeni klozet.

U narodu važi vjerovanje da je najdjelotvorniji lijek lišće mladog špinata. Neki preferiraju cimet i đumbir. I list luka je, smatra se, okidač za pražnjenje.

Stari Egipćani i Grci su pravili klistir od gline, kave i nekih čajeva.

Novija iskustva prednost daju hidrokolon terapiji – ispiranju crijeva vodom uz pomoć posebnog aparata.

Ipak, ako mene pitate, najbolji klistir – list je “Večernji”.

On liječi iritabilnost crijeva u mahu. Dovoljno je samo pročitati tekst Milana Ivkošića “Pobjeda Trumpa trijumf je demokracije nad ljevičarskim terorom”.

Bilo je, u posljednje vrijeme, mnogih kandidata za tron u izboru “Sheet godine”. I Orešković i Karamarko bili su blizu. Ni Milanović nije mnogo zaostajao.

Ipak konverzacija Milana sa Ivkošićem uvjerljivo vodi. Najbliža je visoko intelektualnom razgovoru vatrogasca i služavke u Ionsecovoj “Ćelavoj pevaljki”.

Posebno mi se dojmila “misao” (citiram): “Dugotrajna ljevičarska paljba bila je tek sajam taština ideoloških rasista”.

Takvu konstrukciju nije lako smisliti. Svaka riječ u njoj ima snažan intelektualni narativ. Svaka bi mogla egzistirati za sebe. Kao platforma. Kao manifest.

Gdje je siroti Ivkošić vidio ljevičarstvo u aktualnoj američkoj politici, ili osvrtu na nekog od kandidata, samo Bog zna. Ako, naravno, čita “Večernji”.

Bilo kako bilo i oni najzatvoreniji, nakon samo površnog čitanja njegovog “osvrta” su istog časa “za zahod spremni”.

Zato ga je možda najbolje čitati “na dasci”.

Petar Fehir
Autor 11.11.2016. u 18:35

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija