Like a corporation

Igor Serdar
Autor 8.3.2016. u 20:14

Izdvajamo

  • Silom bi samo onaj što nije bio u vojsci i nije svoju kuću izgradio i nije povijest shvatio i njemu slični junaci ulični – e pa vidite to su vam uhljebi, tajne službe su uhljebi, lažni vojnici su uhljebi, poslušnici iz svih stranaka su uhljebi, političke stranke su uhljebi, nekompetentni su uhljebi, nesposobni su uhljebi…., jesam li pronašao deset tisuća „viška“ koje treba otpustiti za ministra Marića da ne mora tražiti koga će otpustiti?

Povezani članci

Like a corporation

Ali narodu neće biti isto budemo li radili kao korporacija ili kao birokracija. Što nam preostaje? Ili Tim ili Tom Ili Božo ili slom –  ili silom. Silom?

1994 godina, zagrebački  aerodrom, u zadnji čas lovim let –  jer  neki Englez koji je trebao odigrati ulogu u filmu Gospa – Bog zna zašto nije doletio iz Engleske-  pa sam „uskočio“ u ulogu  i putujem u Međugorje „glumiti Engleza“. Koprodukcija više nema, ali engleski je sad dobar i za domaći film.

Avion ide prema Splitu, ali vozi  prema Rijeci i onda uz more do Splita. Ratna avionska  – ruta.

Sinoć kasno su me zamolili da „uskočim“ i prvim jutarnjim  letom dođem do Splita gdje me čeka tekst i  automobil koji će me odvesti do Međugorja, a snimam odmah čim dođem…, sve nešto kao neobično, ali u filmskom svijetu zapravo – normalno. Brine me jedino Božo Alić s kojim snimam….

Imam slušalice s mojom glazbom, a na sjedalu do mene sjedi crnac u odijelu. Ima otprilike 140 kila, a moje je visine, nekoliko zlatnih prstenja na rukama, kričavu košulju i vidi se da dolazi tko zna odakle.

Avion naglo zaokreće, skidam slušalice i gledam kroz prozor. Crnac također gleda preko mene i malo se pomaknem da i on vidi raskoš naših otoka i plavog suncem obasjanog mora. Taj krupni čovjek do mene kaže mi na engleskom da nije znao da  Rusija ima tako lijepu obalu…susretne se s mojim „glupavim“ pogledom jer ovakvo čudo od zaključka me totalno zbunilo…, koja Rusija tu kod nas?

Nije to Rusija – kažem mu, a on me pita „pa zar nije ovo avion za Split?“- tad sam se fakat nasmijao….

Vidim da je čovac ok ,malo se „skuliram“ i krenem mu pričati gdje je, koja je to zemlja, pita me kolika je zemlja, koliko ima stanovnika, svašta nešto…., i saznajem da nikad ne bi došao da je znao da ide tamo gdje je rat, (njemu su svjesno slagali da ide u Rusiju)  da je posebni agent velike glumice Morgan Fairchild koja tu nešto snima i ima nekakvih problema koje on mora riješiti, da je zadužen za „saund“, a živi u Los Angeles-u  „koji  ima 4 milijuna stanovnika samo u njegovom dijelu grada“  i pita me gdje je rat i koliko je daleko od Međugorja i  kako je uređena Hrvatska. Rat sam preskočio….

Demokracija?

Da, kažem,  a on se počne mrštiti i kaže kako to baš i nije najbolje rješenje.

Ne mogu vjerovati što mi ovaj simpa crni debeljuco s kilom zlata govori…. Pa SAD je demokracija.

Što bi trebalo, onda,  pitam –  sav u čudu? Kakvo to uređenje države bi ovaj sad smislio…..

On se nasmije i kaže, ej men – litl đouk (šala mala) pa nastavi s pitanjem znam li koliko zaposlenih ima General  Motors?  Oko tri milijuna ukupno po svijetu…..maybe  2,8 milion…..nije siguran….

Abaut  tri milion? Jedna velika korporacija. Svi su i dioničari u toj korporaciji.

To je rekao s takvim uvjerenjem da sam si taj čas zamislio da sam i ja dioničar, ali tu kod nas.

On misli da bi se i država u demokraciji mogla organizirati kao korporacija, s radnicima i krupnim kapitalom kao dioničarima i da bi za zemlju s 4 milijuna stanovnika tako bilo najbolje napraviti jer radnici bolje rade ako imaju udjel u tvrtki, a upravljati s 3 milijuna radnika se može – eto nek si razmislim – kad može GM, zašto ne bi mogla ovako predivna zemlja – Croatia?

Jesam li tako rekao da se zove „ova ljepota dolje?“ – Kroejša?  Baš mu super izgleda, ovako iz aviona…, kao iz bajke. „A jesu li skupe kuće i ima li vode, struje i to“? – pita me za ozbiljno i upilji mi pogled u zjenicu oka, onako iz blizine…

Fakat mi je digo tlak.

Rekao sam mu da kod nas svaki jebeni otok ima i struju i vodu i luku i klopu kakvu oni plaćaju soma dolara u tom njegovom „el – eju“ .

Slagao sam da svi znaju i engleski i njemački i talijanski i da svaka familija ima svoj brod i da svako mjesto ima crkvu i posebnu luku za jahte…,

uff, svašta sam mu izrekao…., a on je odmah pitao a rade li tamo neki strengeri za te ljude?

„ Kod nas u SAD- u uvijek u tim nekakvim lijepim mjestima na nekakvim otocima rade nekakvi neuki ljudi, niti znaju jezik, niti razumiju ljude koji im dolaze, uglavnom, imamo li mi takvu vrstu problema“?

Ne, kažem mu – kod nas se turizmom bave ovi domaći stanovnici, oni i ribu love i grade barke i kuće od kamena, škole su na otocima, sve imaju kao i mi…,  i tako je to tu kod nas….

…. jer rat nije bio na otocima nego na kopnu, u Dubrovniku na primjer… kaže da je vidio da bombe padaju na Dubrovnik…, više ne, kažem mu, Dubrovnik je oslobođen, sve je ok u Dubrovniku sad….

Dubrovnik je tu? To je zemlja od Dubrovnik?

A koliko treba flajt do Dubrovnik pa da on ode to vidjet …, čuo je u „el – eju“ da je Dubrovnik najljepši grad na moru u „Jurop“, ali nije znao da je u „kroejša“- mislio je da je to neka posebna država u „jurop“.

Avion je opet naglo skrenuo, ali sad na drugu stranu i pilot je na savršenom engleskom objavio slijetanje na aerodrom u Splitu.

A što ja radim, čime se bavim upitao me. Actor. We are working on that film together. Gleda me začuđeno, a ja mu kažem da snimam scenu kao vozač džipa na kojem je kamera pa su tražili nekog tko zna dobro voziti jer snimamo bez platforme, for real, snimatelj mi doslovno sjedi na prednjoj haubi s tridesetpeticom u ruci zavezan s nekim užetom. Opasna situacija pa im treba netko od povjerenja….

“Bog zna što li će naći na setu kad ga je ova natjerala da dođe iz LA hitno“…., vidim da sam ga zabrinuo…., sav se preznojio, traži vode i maramice, nisam mu trebao to sve ispričati….

Dubrovnik vam je tu na dva sata autom,  kažem mu. Ne vjeruje. Dva sata od seta gdje snimamo?

Odmah se oraspoložio, mijenja raspoloženja u sekundi, fakat nabrijan neki tip, ali dobroćudan…

Zove me da idem s njim u Dubrovnik, a vidio me prvi puta prije koliko?

42 minute. Ne znam što da mislim, zastanem, a on mi kaže i will pay you.

For what?

To be my guide – i razvuče osmijeh od uha do uha, a ja shvatim njegovu seksualnu orijentaciju.

Tad i on shvati da nisam baš skočio u zrak od oduševljenja s njim. Nije ga uzrujalo kao ono sa snimanjem malo prije.

Bed idea – kaže gotovo se ispričavajući.

Sletjeli smo ko bebe.

Fakin gud pajlot, not like in USA. Down there, pilots lands much more heard. Very nice flight.

It s always like that, with feeling- kažem.

Izlazimo iz aviona, a ono puše vjetar ko lud, idemo pješice prema zgradi aerodroma, a moj kolega crnac pokazuje mi na parkirani aerodromski bus koji nas ne vozi. Čekamo da se netko smiluje i otvori glupa staklena vrata od zgrade, ali nema nikoga…..

Like a corporation – kaže mi ozbiljno –„da se mene pita ja bih takvu zemlju uredio kao korporaciju, svi bi bili dioničari, svi bi bili sretni jer bi radili za sebe i nitko ne bi imao razloga za varanje jer bi svi zarađivali i živjeli dobar život“…, i tako on meni priča, konačno dolazi visoka zgodna uniformirana policajka, otvara staklena vrata i prolazimo kroz zgradu aerodroma jer prtljage nemamo…

Dolazimo do kombija parkiranog na samom izlazu u kojem na prvom sicu do vozača sjedi „ludi Božo“. Dočekao nas je s rečenicom tipičnom za njega: da koji kurac se on ima voziti sa statistima i crncima i da će tom organizatoru otkinut glavu kad dođemo i da će……..

Ja sam stavio slušalice na glavu i sjeo na zadnji sic, a krupni crnac iz el–eja je samo razumio da je ovaj što sjedi do vozača neki luđak i nervozan tip kakvih u SAD –u ima milijun i nadoda značajno: Fuck them, anyway…., a ja ga informiram da je to jedan od najboljih naših glumaca, ali da ima problema sam sa sobom i da će sigurno raditi probleme cijelo vrijeme – osim kad snima – tad je ok.

Vozimo se prema Međugorju, Božo pije cijelo vrijeme, vozač ga trpi profesionalno, crnac je zaspao, a ja si razmišljam o toj rečenici „like a corporation“ – i mislim si kako bi bilo dobro da se ova naša mala Hrvatska uredi kao korporacija i da smo svi baš, ono, pravi dioničari – kako bi to bilo dobro.

A što ako propadnemo kao korporacija? Onda nas netko kupi za male novce? Je li to opcija?

Pa dobro, opet, ne moramo se seliti nego nas samo netko kupi i budemo u njegovom vlasništvu, ali radimo dalje, živimo dalje, znamo da nećemo propasti do kraja nego ćemo biti u tuđem vlasništvu.

K vragu, pa i peta avenija u NY je u vlasništvu drugih i Volvo je u vlasništvu drugih i što im fali? Šešir mali. Kad bolje razmislim – čak i ako propadnemo – biti će nam bolje nego što nam je sada dvadeset i dvije godine nakon opisanih istinitih događanja.

Možda i nije loše da Tomo i Božo slušaju Tima. Možda je Tima poslao neki šef korporacije s namjerama da nas postavi kao korporaciju? Sigurno ga nisu poslali Tomo i Božo, oni su ipak lokalni tipovi.

A što ako je Tim  sam samcat došao na ideju koja je 1994. onom mojem debelom crncu iz aviona prva pala na pamet još dok nije niti sletio u Hrvatsku?

Tomo se ne slaže s tim Timom nikako –  jer ovaj razmišlja kao vođa korporacije – što se meni sviđa.

A meni se ne sviđa što Tomo misli da milijun ljudi iz dijaspore nemaju dovoljno zastupnika.

A u kojem to parlamentu zastupnike imaju ljudi koji ne žive u državi čiji je parlament?

Izgleda da je djelovanje i Tome i Bože simbolično i bilo bi bolje da se njih dvojica i dalje igraju, a da puste Tima na miru da radi ono što zna raditi.

Ionako je nevažno sve što oni dramatiziraju, romansiraju i forsiraju.

Narodu će biti isto s tajnim službama, televizijom i braniteljima po izboru Karamarka ili po izboru Petrova.

Ali narodu neće biti isto budemo li radili kao korporacija ili kao birokracija. Što nam preostaje?

Ili Tim ili Tom Ili Božo ili slom –  ili silom. Silom?

Silom bi samo onaj što nije bio u vojsci i nije svoju kuću izgradio i nije povijest shvatio i njemu slični junaci ulični – e pa vidite to su vam uhljebi, tajne službe su uhljebi, lažni vojnici su uhljebi, poslušnici iz svih stranaka su uhljebi, političke stranke su uhljebi, nekompetentni su uhljebi, nesposobni su uhljebi…., jesam li pronašao deset tisuća „viška“ koje treba otpustiti za ministra Marića da ne mora tražiti koga će otpustiti?

Igor Serdar
Autor 8.3.2016. u 20:14

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija