Lipi naš šjor Duje

Autor 2.2.2012. u 15:16

Lipi naš šjor Duje

Nije briga ni šjor Duju, ni uvaženog biskupa što se u tu istu Republiku Srpsku nije vratio gotovo nitko od Hrvata, što je već u samom imenu i grbu šovinistička i isključiva te što predstavlja trajnu rak-ranu traumatiziranog društva. Sve u cilju legalizacije nadmoći u većem dijelu Hercegovine. Ako je i od Duje previše je. Ali dragi gospodine Komarica, zašto pobogu?

 

Taman kad čovjek pomisli da je posve spreman i stoički pripremljen na sve verbalne ispade hadezeovaca te da će ih prihvatiti mirno, bez uzrujavanja i iskrenog čuđenja, pojavi se Duje Marasović i samo potvrdi malo prije spomenutu otupjelost na provokacije svih vrsta. Iskreno govoreći, puno više od njegovih ingenioznih zaključaka čudi me proklamirana šokiranost njegovim izjavama. Tim više što je to njegov standardni stil komunicaranja, a s druge strane i već dokazano prokušan odnos hdz-a spram suvremenoj povijesti i odnosima u BiH.

Ukratko govoreći, samo su potpuni naivci mogli očekivati da će isključivo Kerum sa veleuvažene liste hdz-a iz desete izborne jedinice ritmično uveseljavati pučanstvo, posve zaobilazeći neskrivenu strast i neprevaziđen talent Duje Marasovića, koji prijeti da zasjeni i legendarnog Hrvoja Šošića, svojevremeno kooptiranog u Sabor po izravnoj odluci neumrlog poglavara. No dok se u Šošićevom slučaju moglo uočiti neki plan uveseljavanje građana kojekavim nesuvislostima, dok im iza leđa otimaju društvenu imovinu, ovo s Dujom se čini kao neplaniran, ali efektan eksces. Kolateralna šteta napravljena radi Kerumova guranja na listu.

Uostalom bio bi zaista ozbiljan propust ne dozvoliti Marasovićevom retoričkom erosu da se razmaše filujući nas jeftinim sentimentima i amaterskom sklonosti ka povijesnim analizama. U prvom redu stoga što nas vrlo plastično vraća u „herojske“ devedesete godine i može poslužiti kao lijepi podsjetnik kome to zapravo dižemo spomenik na Rivi. Jer uvaženom liječniku se može svašta osporiti, ali mu se nikako ne može dovesti u pitanje privrženost Tuđmanovim shvaćanjima povijesnih procesa i idejama o podjeli Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu sve navedeno, nema potrebe da se na njegove izjave o ustaškoj borbi za Dalmaciju i o skidanju kape Miloradu Dodiku posebno uzrujavamo. Em znamo od koga dolaze, em nas podsjećaju na zlo devesetih godina.

I sve bi to bilo beznačajno i prolazno da ovih dana, povodom obilježavanja dvadesete obljetnice zločinačke Republike Srpske banjolučki biskup Franjo Komarica nije primio nagradu za životno djelo od Milorada Dodika. Čime se nažalost i hrabri Komarica, koji je za svoje držanje u ratnom periodu zaslužio sve pohvale, politikantski svrstao uz politiku bosanskohercegovačkog hdz-a, koja je uglavnom svodi na to: I sa crnim vragom, samo da je za treći entitet. Nije briga ni šjor Duju, ni uvaženog biskupa što se u tu istu Republiku Srpsku nije vratio gotovo nitko od Hrvata, što je već u samom imenu i grbu šovinistička i isključiva te što predstavlja trajnu rak-ranu traumatiziranog društva. Sve u cilju legalizacije nadmoći u većem dijelu Hercegovine. Ako je i od Duje previše je. Ali dragi gospodine Komarica, zašto pobogu?

Autor 2.2.2012. u 15:16

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija