Ljubo R. Weiss: Kome Čačić i Milanović prodaju maglu??(II)

Povezani članci

• Muke po Jovanu
• POČINJE „DESANADERIZACIJA“ SRBIJE – SLUČAJ DINKIĆ
• Briga o djeci unutar kompanija kao preduslov za stvaranje zdravijeg društva
• NA DANAŠNJI DAN 1943. UBIJEN JE IVAN GORAN KOVAČIĆ
• Svetačka aureola nad političkom histerijom
• Tomislav Jakić: Bitno je prekinuti ubijanje i razaranje i dati šansu miru

Pod istim naslovom, napisao sam članak objavljen na www.pollitika.com 29.06. 2012. a ovome naslovu dodajem samo II, znak da je ovo nastavak istog teksta. Ne spominjući da sam u protekle najmanje četiri godine pisanja i objavljivanja dojadio sam sebi, a kako ne bi drugima, uočavajući silnu bahatost i nekorektnosti u ponašanju tog hrvatskog političara pa i njegove HNS družine. Srećom, danas google pamti sve, jednostavno se klikom imena i prezimena moje persone može vidjeti što sam pisao o tome najmanje četiri godine. Danas me je nazvao prijatelj s pitanjem: „No, da li si sada konačno zadovoljan?“ – aludirajući na ostavku koju je dao Gazimir Čačić,- „da li si zadovoljan i nastupom premijera Zorana Milanovića?“
Ne, nisam zadovoljan!“, odgovorio sam na njegovo iznenađenje. “Znaš zašto?? Zato što će se u roku od sedam dana javiti i oni koji su sve četiri godine branili Čačića, njegovo držanje pred mađarskim sudom, teze njegova odvjetnika Čede Prodanovića, oni koji će ga i sada proglašavati nezamjenljivim, posebno oni koji su i zadnje dvije godine tvrdili SVAKOME SE TO MOŽE DOGODITI!
Naprosto je to smiješna tvrdnja i zar treba probijati takvima uši riječima, kao što jedan moj kolega otprilike piše: Ne, prometna nesreća sa smrtnim posljedicama se ne može dogoditi svakome. Samo nekvalitetno osposobljenim vozačima i ljudima koji su i inače loše odgojeni i obrazovani, osobito i u svakodnevici BAHATIM ljudima. Jednom riječju, tragedije na cestama uzrokuju u 99, 90 % slučajeva samo nekvalitetni ljudi i vozači!

NE RADUJ SE PADU NEPRIJATELJA SVOG…

U skladu s talmudskom izrekom otaca (Pirke avot) „ne raduj se pri padu neprijatelja svoga neka ti ne zaigra srce kada posrće“ , evo samo nekoliko prvih dojmova nakon Čačićeve ostavke. I nije on moj „neprijatelj“, on je svojevrsni politički fenomen, odslik naše političke (ne)svijesti, političke (ne)kulture, neshvaćanja elementarnih političko- politoloških pravila da se državom i društvom ne može upravljati na tehno-menedžerski način i da ekonomska moć traži političku kontrolu, a ne obrnuto! I ostavka je, slično presedanu na hrvatskim televizijama kada je ročište zapravo, završni dio sudskog procesa u Kapošvaru, prenošen na privatnom kanalu: TV NOVA, prenošena uživo. Nije to loša medijska praksa, no ukoliko kamere i dalje budu uživo prenosile sudske procese i konferencije za medije s ostavkama političara, imat ćemo ubuduće zasićenost pravosudno-političkim, sapunicama. Ovaj aktualni tajming prijenosa zaista više neće biti za ljude slabih nerava – pohapšeni farmaceuti i istrage protiv čak 350 liječnika obiteljske medicine, pravomoćna presuda Čačiću iz Mađarske, pa pravomoćna presuda iz Haaga, pa prvostupanjska presuda Sanaderu… Gospođe i gospodo, tko će u to vrijeme išta suvislo raditi, osim se napajati tuđim nesrećama ili, konzekvencama kršenja zakona, ili i jedno i drugo? Da li je to šok za šokom, ili pak samo djelovanje pravosudnog sustava na koji nismo desetljećima navikli?? Mislim da je već red da se ove „šarf“ teme malo rasporede kroz tjedan jer pak ova navala informacija nije dobra za odgoj gledatelja, pa ni za duhovnu higijenu publikuma, možda i djece, ne znam??
Dojma sam danas, kao i u lipnju 2012., da nam je Čačić odlično prodao maglu koju sad vidiš, sad ne vidiš, čak smo tada čuli i stav da se stanje na cesti u sekundi može promijeniti pa vidljivost od dobre može postati – nula! A nula vidljivosti je tvrdi mrak! I sada, sud iznad kapošvarskog odjednom kaže, nije bilo magle, vidljivost je bila 1000 metara, vozio iznad zakonom dozvoljene granice, nije držao odstojanje, dvije mrtve osobe kao posljedica udara auta…

ZAKAŠNJELA PRAVOMOĆNA PRESUDA, ali i još nešto gore…

Temeljno pitanje nije postavljeno kada je trebalo – odmah nakon prometne nesreće sa smrtnim posljedicama..! Drugo temeljno pitanje nije postavljeno javno i masovno u vrijeme izlaska na izbore za Sabor Kukuriku koalicije krajem 2011. godine: zašto čovjeka prihvaćati u politiku koji zapravo, po svim logikama moderne parlamentarne demokracije ima zamrznuti sve političke dužnosti i pred sudom se pojaviti kao – običan građanin!?
On je trebao, da je časti i obraza, podnijeti OSTAVKU odnosno povući se iz javno – političkog života dva dana nakon prometne nesreće, jer je to politička praksa u civiliziranom svijetu: tamo se ona daje i za manje prekršaje, sukobe interesa, pogodovanja… odnosno povrede zakona, da ne nabrajam konkretne primjere. On je nastavak političkog angažmana navukao na sebe kao štit i nosio ga do zadnje sekunde pravne utakmice, uvlačeći u nju i stranke, i vladu, i predsjednika vlade, i medije… sve u cilju da se provuče nekažnjeno.
Suđenje je zapravo ispolitizirao sam Čačić nastavljajući se baviti politikom kao da se ništa nije dogodilo, Zoran Milanović je zapaprio, čak mislim na štetu i samog Radimira Čačića: briselskom izjavom ušao je u sferu ocjene sudskog sustava susjedne države i napravio tešku političku grešku. Branjenja neobranjivog nastavlja se i danas kada se ponavlja teza o nehatu, kada se u ime hrvatskog naroda govori da će nam faliti, faliti jako… Kome će faliti onaj koji se blefom domogao dužnosti specijalno za njega izmišljene – PPVRH-a i ono najgore, kome će faliti onaj koji u zamalo godinu dana obnašanja dužnosti, s velikim nadležnostima i ovlastima, nije zaustavio bar jedan jedini negativni trend ekonomije koja je bukvalno, u kolapsu, a društvu na rubu socijalne eksplozije?? Slušam političku analitičarku Jasminu Popović, Čačićevu prijateljicu, (gost TV Dnevnika III baš ona, a nitko od Čačićevih kritičara, a nisam to bio, na sreću, samo ja!!), koja spekulira da bi ga čak mogao pomilovati predsjednik Mađarske, vidi u tome silan gubitak za vladu, navode čak i strane izvore koji govore o destabilizaciji vlade jer je Pipi vodio strateške projekte… Mislim suprotno: nezamjenljivih nema, odlaskom Čačića tek bi se moglo kreativno i ozbiljno raditi, EU je spriječio njegov ulazak u vodstvo INE, mnogi stranci jedva čekaju da se taj PR agencijama napumpani paun skloni…
Politička hajka?? Proglašavam je krivim za sve moguće i nemoguće…Dakle, svi oni koji su pravovremeno tražili njegovu odgovornost, njegovo povlačenje iz politike, su zamalo problematični, a on zamalo svetac i patnik? Zoran Milanović, konačno će postati predsjednik Vlade, neće svoju ekonomsku nekompetentnost skrivati iza nekoga, svojevrsnog Pedra koji mu je, takav, upravo trebao…Sve to uz pretpostavku da se Zoranu Milanoviću i SDP-eu ne dogodi rasap koalicije kao što se dogodio plašljivom Ivici Račanu…U jednome ima Čačić pravo – konzekvence svojih činova etičke, pravne i druge, snosit će sam.

LJUBLJENJE POLITIČKOG MRTVACA

Međutim, što s izgubljenim vremenom, tko će nadoknaditi izgubljeno vrijeme Milanovićeve vlade, njene pogrešne političke procjene i tvrdoglavo ljubljenje Čačića kao – političkog mrtvaca i kao ekonomskog spasitelja, bez rezultata i vidljiva pokrića!?? Što su mladi i svi bahati ljudi mogli iz ove kronologije događaja naučiti? Da li smo uistinu pred sudovima svi jednaki ili su neki jednakiji od drugih?? Da li je pravo i pravda jedno te isto, ili ih dijeli prostor između neba i zemlje??? Da li je pravda, spora pravda?? Jednom sam napisao, da onog trenutka, kao što ima slučajeva na Zapadu, kada se počne kupovati pravda (na ovaj ili onaj način, čak ne i mitom i korupcijom, nego suptilnije) možemo reći da NE živimo u pravnoj državi, sigurni u pobjedu pravde!! Zato, sve čestitke mađarskom sudu, jer ne samo da je kaznio koliko-toliko primjereno počinitelja i uzročnika teške prometne nesreće, nego je pokazao da i „Davidi“ (teško oštećena gospođa Katalin Liptak i njena obitelj), imaju šansi protiv samoproglašenih „Golijata“.
Na potezu su i članovi HNS-a: o njima ovisi da li će ih i dalje voditi osuđen čovjek, da li ćemo imati verziju slučaja Branimira Glavaša – sastanke vodstva HNS-sa u nekoj vikendici kraj Lepoglave ili Pule, ili na Balatonu…? Jer, ovaj HNS nije ni hrvatski, ni narodni, a ni normalno uređena, demokratsko-liberalna stranka. Baš me zanima u svim tim okolnostima da li će Vesnu Pusić podsjetiti netko da je na prve pozive nakon prometne nesreće da Čačić podnese ostavku na sve političke dužnosti rekla „Pa ne možemo mu to raditi??“ Što će reći na tu temu šutljivi Ivan Vrdoljak, Andrea Zlatar Violić, Goran Beus Richemberg… i navodno 40 000 članova HNS-a, stranke koja je i zbog prvog bossa, spala na 3 % rejtinga.. Zar smo okruženi klimavcima, poltronima, ulizicama, slinavcima, uvlakačima, emocionalno-političkim kukavicama?? Zar je politika definitivno postala djelatnost za nedodirljive, zar je uistinu to prodaja čiste magle gdje strani sud mora strpati u zatvor – najomraženijeg političara jedne zemlje i društva?? Nemam baš izravne odgovore na sva pitanja, ali osjećam mučninu, osjećam pobunu, i negdje u dnu duše osjećam da je ona, vjerojatno, uzaludna! Jer, već se naveliko raspravlja gdje će služiti „nedodirljivi“ kaznu, da li u Mađarskoj, da li u nas, da li u zatvoru poluotvorena tipa, što će biti s Čačićem nakon 11 mjeseci zatvora… Hrvatska je odlaskom Čaćića stala u velikoj većini za kupljenu novinarsku bulumentu ili političke analfabete, jer Hrvatska prije Čačića nije ni bila u hodu, a kamoli trci…

ZAIGRANA HRVATSKA PSEUDOELITA

Loše bi bilo i da se na ovom slučaju Gazimira. Čačića pokaže da psi laju a karavane prolaze, da se hrvatska pseudoelita (uz pokoju časnu iznimku), toliko zaigrala da je sve, ama baš sve dozvoljeno, da taj gospodin prije samo nekoliko dana govori o sigurnih pet godina mandata Predsjednika, i o tri godine do kraja mandata i o još četiri novog mandata, ukupno sedam budućih i sigurnih godina Kukuriku vlade……Zar cijeli slučaj Čačić, gdje je mađarski sud odlučio njegovu političku sudbinu, a ne hrvatska javnost, intelektualna, misleća, politička javnost, birači, nije pljuska svima nama koji zakašnjelo reagiramo, pokazujući zadivljujući stupanj trpljenja i mazohizma?
Nakon Sanadera, u vrlo kratkom razdoblju, pojavio se u vrhu hrvatske vlasti Gazimir Čačić, nakon njega profiliraju se već dva njegova klona, Zoran Milanović i Tomislav Karamarko…
Magla, magla svuda oko nas, magla, magla… negdje u daljini odjekuje glas Josipe Lisac! Ona magla uz rijeke i u kotlinama se i raziđe na neko vrijeme, ali politička magla, bojim se širi se u svim vremenima i na svim prostorima, tvrda kao mrak, okov slobodi i slobodnoj, kritičkoj misli, kao vječna opsjena onih koji je šire i onih borbenih i upornih koji traže izlaze iz nje!
Valja nama, ipak, preko rijeke!