Ljubo R. Weiss: Rejting kao “smeće” – povod za HITNE političko-ekonomske akcije????

Povezani članci

• NISU PORAŽENI, TREBA IH PORAZITI!!!
• NA DAN NEZAVISNOSTI BiH: KRIK IZ DŽEHENNEMA
• Hadžić odletio u Haag!
• Inzko:BiH odmah dati kandidatski status za EU i spasiti je od nacionalističke najezde
• PORUŠENI HRAM HRVATSKE DRŽAVNOSTI
• Što bismo plaćali nacionalističku reviziju istorije?! Neka je četnici sami finansiraju!

Pljuska je stigla samo naizgled neočekivano i sada smo, kao, svi u šoku!

Standard & Poors je jedna od nekoliko svjetskih agencija koje ocjenjuju kredibilitet država u svijetu koje, ovisno o stanju ekonomije, izlaze na svjetsko tržište novca i traže kredite odnosno sposobnost država da servisiraju svoj aktualni inozemni dug. Fitch agencija, slična spomenutoj, prije nekoliko mjeseci poštedjela nas je najlošije ocjene i tom prilikom, početkom rujna 2012. napisao sam slijedeće:
„Ovo je nepojmljivo i suludo: stvarati euforiju oko toga da ćemo i dalje uzimati kredite od stranih banaka, s istim kamatama??? Pozitivna prognoza?? Bit će dakle, lijepo vrijeme…?? Kakav uspjeh??? Kakva LIJEPA VIJEST!?? I ranije su te kreditne agencije smatrane nepouzdanim privatnim, manipulacijskim…
Mi smo politički slijepci ako vjerujemo i dalje Čačiću, Liniću, Milanoviću…? Odkukurikali su, bar po mom sudu! Totalno krive političke procjene u startu, bombastične najave, fantazmagorični projekti ala fasadaizacija zgrada – JPP, „Zagreb na Savi“, čak i obnova nade da se može graditi Pelješki most… Zapravo politika štednje preko leđa malog čovjeka, prava ekonomska politika koja Hrvatskoj treba je kombinacija štednje i drastičnog kresanja troškova enormno skupe i neučinkovite države!“.

COMEDIA CROATIANA

Naravno, sada, kada smo ošamareni, svi postajemo pametni i da comedia croatiana bude potpuna, javljaju se za riječ dvije stranke i dvije osobe, koje imaju najmanja prava javljati se. Prvo se policijot Tomislav Karamarko, “retuđmanizator”, javio i u ime HDZ-a, stranke koja je do grla zadužila Hrvatsku u 21 godinu postojanja, ocijenio vladu i njenu politiku kao „avanturizam“ da bi koju minutu kasnije u javnost otišlo priopćenje u ime HNS-a da je vlada dužna sada pomoći hrvatskoj ekonomiji itd. i t sl.
Pretpostavljam da je priopćenje potpisao upravo onaj koji je imao točno godinu dana SVE ovlasti i preuzeo je SVU odgovornost za ekonomsko stanje u državi – Radimir Čačić! On je dobio i nekoliko mjeseci šansi korigirati svoju megalomansku i posve promašenu koncepciju ekonomske politike, koja je rezultirala masom stečajeva i enormnim povećanjem nezaposlenosti odnosno izostankom značajnijih investicija koje bi pokrenule posrnulo hrvatsko gospodarstvo. Njegovoj politici olakog obećavanja i varanja došao je kraj, ne prosudbom o promašajima te politike, nego presudom mađarskog suda koji je zaključio da gospodin ima pravo varati svoj narod, svoju stranku i hrvatske ekonomske partnere u svijetu, ali ne i pravnu instancu mađarske države. I ne radi se samo o Čačiću, radi se o pseudoeliti izabranih i „izabranih“, koja istupa pred medijima kao da se obraća svojim podanicima i maloumnicima, sloju koji čini pet posto stanovništva, a kojeg nas 95 % mora bespogovorno slušati i ljubiti im ruke! To se odnosi i konkretno, na Sanadera, Bozanića, Vidoševića, Mamiće, Keruma, Glavaša, Kirine… (nastavite niz sami!).

IZGUBILA JE HRVATSKA EKONOMIJA

U srazu Čačića i Linića, naoko je izgubio Čačić, kao nekom vrstom „više sile“, a zapravo, izgubila je na vremenu hrvatska ekonomija i sav teret ove pljuske kreditne agencije sručio se na – Slavka Linića, ministra financija u Milanovićevoj vladi. Zanimljivo, kao i obično, u dramatičnim trenucima za Hrvatsku, Zoran Milanović, premijer, smišlja kako bi reagirao, vjerojatno po tko zna koji puta pripremajući poljubac – političkom mrtvacu! Nije mi namjera braniti Slavka Linića, ali ni sekundu ne bih bio u njegovoj koži i poznavajući političke terete, smatram da ga nosi mirno i staloženo. Terete ne samo svoje nego i Čačićeve, premijerove, ukupne Kukuriku vlade.

Što nam je činiti??

Izbora nema mnogo, ali ono što valja cijeniti ovog trenutka je da onoga tko nadzire stanje u državnoj kasi nije obuhvatila panika, jer iskusni političar zna da je panika izuzetno loš saveznik čovjeku.

Panika je čak zahvatila uglavnom odmjerena i staložena Ivu Josipovića koji u MMF-u ne vidi baba rogu i nema ništa protiv pozivanja MMF-a u pomoć. Tko malo prati ova naša politička nadmudrivanja sjetit će se  da sam već prije dvije godine zazivao pomoć MMF-a. I sada, možda ćete se iznenaditi, mišljenja sam da ni predsjednik Josipović niti itko ozbiljan, nema pravo zazivati MMF, jer taj svjetski financijski žandar, iako ponešto drugačijih shvaćanja ekonomske politike nego prijašnjih godina (mekše shvaćanje koje znači da samo štednja nije čaroobni štapić oporavka nacionalnih ekonomija), nije riješio probleme prezaduženih zemalja, nego samo je odgodio suočavanje s grubim istinama o stanju nacionalnih ekonomija i usput, po neoliberalnom modelu svjetske ekonomije (i oligarhije), zagrizao u skromni nacionalni kolač, dovodeći u socijalnu nepriliku upravo najslabije – umirovljenike, radnike, mlade… Crvene zastve koje se vijore u mnogim evropskim zemljama, posebno mediteranskim, samo su znak otpora neolibaralnom modelu koji očito je, nikome ne donosi boljitak i širi samo – bijedu i paniku!

ŠTO BI MOGAO UČINITI JOSIPOVIĆ?

Predsjednik Josipović ima ustavno ovlaštenje sazivati tematske sjednice vlade i po mom skromnom sudu, upravo je trenutak da prvi puta u svom manadatu to učini. A to znači pozove na Pantovčak Zorana Milanovića i predloži mu samo jednu toču dnevnog reda vlade:
„Stanje u hrvatskoj ekonomiji vezano za kreditni rejting „smeće“ i prijedlog ekonomskih i političkih mjera za izlazak iz ekonomske krize“

Nakon jedne takve sjednice vlade koja bi uključivala i prijedlog rekonstrukcije vlade (zamjenu onih ministara koji u godinu dana su iskazali samo svoju nekompetentnost), sazvati izvanrednu sjednicu Sabora, pa makar se ona održala i na prvi dan Nove godine, te razmotriti odnose u Kukuriku koaliciji, odnosno razmotriti odgovornost Zorana Milanovića za trenutno stanje hrvatske ekonomije i društva. Jer, dok se iz dana u dan gomilaju nesvakidašnje afere i skandali, gdje se tuče suprugu jednog gradonačelnika (ne ulazim u sadržaj konflikata u Vukovaru), dok svakodnevno iz ormara ispadaju policijske i obavještajene afere, dok se prate novinari prilikom obavljanja svog posla, dok većina naroda strepi za sutrašnju trpezu, dok se pet mjeseci prije lokalnih izbora otvaraju mali ratovi unutar SDP-a, da ne govorimo o skandaloznom uklanjanju „ onog malog“ iz Ministarstva kulture, trakavici od suđenja Sanaderu itd. ova zemlja 6 mjeseci prije ulaska u EU, treba sama sebe preispitati kao i svoju doraslost međunarodnoj tržišnoj utakmici i sposobnost da osigura uvjete DA SVAKI ČOVJEK MOŽE ŽIVJETI OD SVOGA I AKTUALNOG I MINULOG RADA.

Tu priče o nekim izmjenama Zakona o radu, i o nekom preporodu nizom malih koraka i reformi, o tome da se tješimo kako ćemo biti zajedno i u dobru i u zlu, samo su odgađanje suočenja s likovima u ogledalu, koje se trese i srećom, ne puca! Stoga, ma koliko potez Dragutina Lesara i hrvatskih laburista imao i populističku dimenziju, opomena je premijeru Milanoviću da više ne pomaže dociranje i nadmeno svađanje, već samo mudrost pronalaženja učinkovitih ekonomskih i političkih rješenja. Ako ih on ili netko drugi iz SDP-a ne ponudi, ponudit će ih koji od oslobođenih generala (što je njihovo ustavno pravo), ili stranka – HDZ – na čelu s bivšim policajcem i obavještajcem, i “povjesničarom”, koja nas je najviše i dovela u poziciju parije koju može šamarati tko god se sjeti (pišem ovo uz sve uvažavanje ekonomskih analitičara Standard & Poorsa)

ŠTO NIJE VIŠESTRANAČJE!??

Višestranačje nije beskrupulozno strančarenje, višestranačje ne može uključivati stvaranje novih socijalnih nepravdi, a da stare rane nisu zacijelile, višestranačje nije izmišljanje dežurnih krivaca (hrvatskih Srba, Židova, Slovenaca, Bosanaca ili SAD – niz nastavite sami!), višestranačje ne uključuje bonvivansko i busijsko dijeljenje lekcija, višestranačje ne uključuje neuzamjenljive i nepogrešive, višestranačje ne znači samoocjenjivanje o uspješnosti rada Sabora u 2012., kao što je to učinio blijedi Leko, višestranačje ne znači negativnu selekciju i apsolutnu poslušnost u strankama i medijima… Rad Sabora ocjenjuje prvenstveno biračko tijelo ove zemlje, javnost, građani, bez obzira na naciju, spol, vjeru…

Rasprodaje obiteljske srebrenine ne može više biti, eventualno vraćanja pokredene zlatnine i srebrnine u državnu kasu je vrlo poželjno, jer dok se to ne počne događati padat će nove pljuske iz svijetaa i onaj popijeni šampanjac na kraju sezone zasjedanja Sabora imat će gorak okus poraza hrvatskog čovjeka, gaženje njegova ponosa, sposobnosti i osjećaja za pravdu i socijalnu ravnotežu. Lijepa i bogata resursima plava i zelena Hrvatska i njeni građani, zaslužuju bolje, zaslužuju život dostojan čovjeka 21. stoljeća, ni manje ni više!
Država i društvo nikome nisu poklonjeni, oni duže traju od političara, niti mogu biti poligon za isprobavanje njihovih ega, bolesnih ambicija i neutažive gramzivostim ukratko, beskonačnu igru hrvatske pseudoelite!

Hrvatska, ne paničari, ali probudi se!