Ljubo Ruben Weiss: Zoran Milanović i Domagoj Margetić – cenzura nasuprot slobodi

Ljubo Ruben Weiss
Autor 14.3.2013. u 08:46

Ljubo Ruben Weiss: Zoran Milanović i Domagoj Margetić – cenzura nasuprot slobodi

Nisam vjerovao prvi puta kada sam čuo u vijestima, ali kada sam istu intervenciju premijera Zorana Milanovića vidio pred uključenim TV kamerama, zgrozio sam se. Dogodilo se jučer kada je sazvana konferencija za medije da bi Zoran Milanović predstavio kandidata za novog ministra turizma Davora Lorenzina, iz kvote IDS-a. Posebna je priča da je odlazeći ministar Veljko Ostojić još na sajmu turističke ponude prije 5-6 dana u Berlinu objašnjavao da ima povjerenje Milanovića, e da bi ga ovaj „odstrijelio“ dan-dva poslije.

Što se to skandaloznoga dogodilo na presici Milanovića i Darka Lorenzina?? Podijeljena je biografija kandidata, a i po starom dobrom običaju, novinari su krenuli s pitanjima, e da bi čuli i glas njegov, iskušali ga na nekim temama iz budućeg djelokruga rada. Predstavljen je kao stručan, kompetentan kandidat, odgovarao na pitanja da bi u presicu intervenirao premijer kod pitanja o tri stambena kredita koje Lorenzin ima vraćati.

ZABRANJENA NOVINARSKA PITANJA

Naime, nije dopustio da se odgovori na pitanje na koji je način novi ministar turizma Darko Lorencin dobio tri stambena kredita:  “Ne, ja ne dopuštam ovaj odgovor, previše je, ovo nije optuženička klupa. To su komercijalni krediti u komercijalnim bankama. Dobio je kao i ja, na kamate. Ima kuću koju iznajmljuje 250 dana u godini i ništa ne skriva. Pitanje je ispod ljudskog dostojanstva, kao da smo svi lopovi??!” Zanimljiv je ovakav stav premijera prema novinarima (podcjenjivački, nadmen!), ali i prema svom novom ministru. Ne ulazeći u to zašto se ne rade sigurnosne provjere i za ministre, ne ulazeći u to da li je Lorenzin uistinu sposoban i pošten, premijer je ponizio novog ministra jer takvom ‘”zaštitom” od novinara je zapravo poručio kako novi ministar nije dorastao izazovu kao što je oštro novinarsko pitanje. Znači li to da ćemo se vratiti u stara vremena kada se političare nije smjelo pitati, ili su pitanja bila režirana i pitati su mogli samo odabrani novinarski djelatnici. Hm, hm, vrijeme cenzure??

Ovu intervenciju Milanovića ne smatram gafom, smatram skandalom i znakom da definitivno ne zna što je sloboda javne riječi, što je novinarski posao, pravo dostupnosti informacijama, pristojno ophođenje s novinarima, predstavnicima medija, ali i javnosti. Premijer je izrazito nervozan, da ne kažem nedorastao dužnosti koju obavlja. Da će se, u tom pogledu, nakon Sanadera i Čačića brzo javiti novi Sanader i Čačić, nisam mogao pretpostaviti mada sam još prije oko tri godine u jednom objavljenom tekstu, pišući o kočničarima hrvatske demokracije posumnjao u vjerodostojnost Zorana Milanovića, spočitavši mu nepoznavanje socijaldemokracije kao političke doktrine, i njegov HDZ milje iz kojeg je potekao.

TATINI I MAMINI SINOVI I KĆERKE

Zapravo, on je tipični predstavnik tatinih i maminih sinova iz socijalističke epohe (oca sam mu imao prilike više puta slušati na nekim sastancima), salonski političar, bonvivan kakvih ima u zagrebačkih obitelji ne mali broj. Zagrepčanac koji to nije nikada postao, šminker daleko od trnjanskih radnika, štreber na Pravnom fakultetu koji si politiku zamišlja kao slaganje figura na šahovskoj ploči, gdje u partiji šaha, po njemu, nije važan rezultat nego je važno da se igra i ima neka besplodna inicijativa. I kada se pogleda njegovo brzo uspinjanje u karijeri, s drskim odstranjivanjem starijih SDP kadrova, koji su istina zaslužili postupnu mirovinu, ali ne na način ostracizma, sumnje se množe.

Ne zna odabrati kadrove oko sebe, ne zna ih čak ni umiroviti na korektan način, ne zna koju moć ima, i kako je uspio u samo 14-15 mjeseci prokockati povjerenje koje su mu birači udijelili, bježeći od zloglasnog HDZ-a. On i Kukurikavci uletjeli su na vlast potpuno nepripremljeni, kao slabi improvizatori – zapravo, Kukuriku vlada uspjela je do sada rastepsti se, ali velikog zaslugom samog Milanovića, gdje izgleda, svatko tko drži do sebe ispada iz igre: Komadina, Holy, Čačić (dobro, on nije ni smio ući u Vladu), Rajko Ostojić u izbornoj trci za gradonačelnika Zagreba, a zdravstvo u kolapsu,Veljko Ostojić, dobar dojam, ali nemoralan, Mimica na putu za EU povjerenika… Šest ministara više nije uz njega, rekord u osamljivanju premijera u hrvatskoj povijesti! O potrebi rekonstrukcije vlade pisao sam još prije 6-7 mjeseci, nitko ni trc – mrc, čak i na jednom specijaliziranom političkom portalu koji se diči nadprosječnošću i dalekovidnošću!

DOMAGOJ PIŠE – NE VOLE NAS VIŠE
I kakve to veze ima s Domagojem Margetićem?? Domagoj Margetić istraživački novinar i publicist, započeo je prekjučer štrajk glađu pred uredom predstavanika EU u Zagrebu, nakon što mu nisu odgovorili ni riječju Zoran Milanović i Ivo Josipović na otvoreno pismo koje je pisao i potpisao kao istraživački novinar koji se posebno bavio aferom Hypo banke, ali i drugim slučajevima korupcije. Domagoj, zvani Dom, kojem to nije prvi štrajk glađu, buntovnik s razlozima, napisao je, pored ostalog i u otvorenom pismu: „Ja sam očito bio glup, jer nisam pristao uzeti novac u zamjenu za šutnju.

Jer u ovom društvu, u ovoj zemlji, u našem novinarstvu najviše su tarife za šutnju, a najniže su tarife za istinu. Ja to očito nisam razumio na vrijeme. Kapital velikih medija u ovoj zemlji, zapravo je na ovaj ili onaj način sumnjivog i kriminalnog porijekla, a o čemu sam brojne tragove otkrio primjerice u mojem istraživanju Afere Hypo, u koju su umiješane praktički sve velike medijske kuće, njihovi vlasnici ili njihovi čelni ljudi, a ti su mediji poslužili samo kao velika praonica prljavog novca opljačkanog iz Hrvatske tranzicijskih devedesetih godina. Zato niti danas nije uputno istraživati porijeklo kapitala u našim medijima, a zbog istraživanja Afere Hypo, logično je da sam u svim medijima povezanima na bilo koji način s ovom aferom među prvim imenima na novinarskim crnim listama.“

UŠUTKANO NOVINARSTVO

Domagoj Margetić odlučio se da na drastičan način pokaže gdje je naše, hrvatsko novinarstvo, ali i na tako, zapravo ušutkano novinarstvo, premijer Milanović bahato reagira. Da dubi na trepavicama HRT neće zabilježiti ovaj protestni štrajk glađu, ali stranci hoće, pa je već Margetićevo otvoreno pismo i njegovi zahtjevi poznato dijelu EU parlamentaraca (vidi http://www.seebiz.eu/, ili google). Naravno, kao i obično, netko će mi reći ne znaš ti tko je Domagoj Margetić, ali i da ne znam, vidim što radi premijer Zoran Milanović. I nigdje kao u primjeru predstavljanja Lorenzina i blokiranja novinarskih pitanja, ne vrijedi ona – ne laj pas zbog sela, nego zbog sebe. Naime, šuška se već mjesecima da Zoran Milanović ima nevjerojatna kreditna zaduženja, u što je uključen on i njegova šira obitelj! Što to znači najbolje je pokazao Ivan Jakovčić, enfant terrible istarske i hrvatske političke scene koji si izvoljeva birati političku budućnost, kao da se glasači ne pitaju: naime, on bi u EU, pa da onda sa 7-8 000 eura plaće mjesečno počne sam vraćati svoje enormne kredite, da to ne mora njegova žena!

Ukratko, sve je to manje – više slična ekipa hadezenjara, espedenjara, haenesovaca, ideesovaca, političke pseudoelite gdje vrana vrani tek u nuždi oči vadi i gdje vrijedi pravilo – sve, samo moj interes i moj džep ne!

A novinari, pogotovo istraživački, ne pitajte nezgodna pitanja, marš u kut!

Bez obzira na to što moja maca Jafica osjeća i vrapci na krovovima znaju da nema nezgodnih pitanja, ima samo nezgodnih, glupih odgovora.

(14.03.2013.)

Ljubo Ruben Weiss
Autor 14.3.2013. u 08:46

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija