Ljubo R. Weiss: Kada junoša vrijeđa izraelskog diplomatu – i zdravu pamet!

Ljubo Ruben Weiss
Autor 8.2.2013. u 08:49

Ljubo R. Weiss: Kada junoša vrijeđa izraelskog diplomatu – i zdravu pamet!

Kakvo je uzavrelo ozračje zadnjih godina u Hrvatskoj, gdje je glavno zanimanje biti nezaposlen,  bilo je pitanje dana kada će se otvoreno, javno početi objavljivati antisemitski članci i članci koji delegitimiraju Izrael, kao suverenu državu i članicu Ujedinjenih naroda. Izvjesni Marko Jurič  (baš „č??) objavio je na portalu dnevno.hr članak pod naslovom  „Diplomatski škandal izraelskog veleposlanika u Hrvatskoj“. Šokiran sam ovim člankom Marka Juriča, također i portalom koji objavljuje ovakve članke! Antisemitizam je stara bolest, ne samo u Hrvatskoj, ali sada se javlja i u obliku delegitmiranja Izraela i njena veleposlanika u Hrvatskoj, na do sada besprimjerni način. Zamjera se izraelskom veleposlaniku što, povodom Međunarodnog dana Holokausta, 27. siječnja, dan kasnije nije prisustvovao komemorativnoj manifestaciji u Saboru RH:

„Bez imalo sumnje izostanak izraelskog predstavnika s komemoracije u Saboru je prvorazredni škandal jer je on svojim nedolaskom iskazao nepoštivanje institucija hrvatske države. Naime, veleposlanik Amrani je svoj dolazak htio uvjetovati posebnom pozicijom i ulogom na toj komemoraciji u Saboru. To je u najmanju ruku drsko ponašanje.“

TKO JE ZAPRAVO DRZAK?

    Začuđujuća je intonacija ovog pamfletića, jer pokazuje elementarno neznanje o tome kako su uspostavljani diplomatski odnosi Hrvatske i Izraela (iako je Izrael  priznao Hrvatsku kada i većina drugih država,  s uspostavljanjem diplomatskih odnosa čekalo se do  rujna 1997.) kao i nepoznavanje otvorenih pitanja između židovskih organizacija Hrvatske i hrvatskih vlada. Nesporazumi su počeli onog dana kada je objavljena knjiga dr- Franju Tuđmana „Bespuća povijesne zbiljnosti“, nastavljena objavom izjave „Sretan sam da mi žena nije ni Židovka ni Srpkinja“ a produženi raskolom u židovskoj zajednici Hrvatske, koji, nije za isključiti ima i političku pozadinu. Naime, poznato je da je u denacionalizaciji donošenjem zakona o povratu imovine isključena obveza Hrvatske da vrati imovinu koja je 1941, zapravo, po uzoru na nacističku Njemačku, „arijizirana“. Nesporazumi postoje oko gradnje sinagoge ili Kuturnog centra sa sinagogom u Praškoj 7 gdje je danas parkiralište koje koristi netransparentno Židovska općina Zagreb odnosno Jakov Bienenfeld. Koliko je meni poznato, najmanje 300 izraelskih državljana podnijelo je zahtjeve za povrat imovine svojih predaka, a najmanje pedesetak je zahtjeva i židovskih  organizacija i pojedinaca u Hrvatskoj, kojima nije pravedno nadoknađena oteta imovina, nekima je riješena  denacionalizacija na mizeran, formalan način itd. Neprocjenjiva je imovina Židova u Hrvatskoj za koju nema nasljednika jer su smrtno stradale cijele obitelji ili nasljednici jednostavno ne žele čuti za gradove i mjesta u  Hrvatskoj gdje su do 1941. djelovale cvatuće židovske općine, a danas u njima ne živi ni jedan jedini Židov!

       Iz Izraela su dolazili pojedinci i predstavnici agencija, jedan od zadnjih bio je Rafael Eitan, u izraelskom Knessetu predsjednik  dr. Ivo Josipović je najavio povrat imovine hrvatskim Židovima ili nasljednicima, od USA do Izraela, no zamalo  ništa nije učinjeno da bi se zahtjevima udovoljilo. Bar stotinjak reprezentativnih zgrada, ne računajući gospodarske objekte i sinagoge, bilo je 1941, u vlasništvu Židova Hrvatske, ali, mali broj preživjelih niti u Brozova vremena, niti u Tuđmanova nije doživio  pravno-materijalnu i moralnu satisfakciju.

I dok kancelarka Angela Merkel  govori o trajnoj odgovornosti Njemačke za Holokaust, dok se u Bundestag uvodi starina  i legenda Marcel Reich Ranicki (1920.) književni kritičar i publicist, porijeklom poljski Židov, i obraća  se u poodmaklim godinama Bundestagu dramatičnom osobnom storijom o Varšavskom getu, i ostavlja njemačke  zastupnike bez riječi, u Saboru smo prisustvovali uobičajenim obećanjima i podsjećanjima visokih hrvaskih dužnosnika na Holokaust. Veleposlanik države Izrael, države koja danas, u zemljama koje imaju šutljive židovske organizacije zastupa židovske interese, ali prije svega, interese svojih građana  može tražiti mjesto za govornicom u Saboru, može doći na ovu manifestaciju, ali gospodin Yosef Yossi Amrani, karijerni diplomat trideset godina, u dogovoru s Ministarstvom vanjskih poslova i Vladom Izraela može izbjeći neki skup, u krajnjem, i napustiti Hrvatsku, ukoliko procijeni da nema smisla truditi se oko dobrih odnosa Izraela i Hrvatske! Sramotan je stoga tekst Marka Juriča, kao da ga je pisao netko tko je produžena ruka iranskih vlasti ili ekstremnih palestinskih organizacija i grupacija u Hrvatskoj!?? Prepun je insinuacija, sramotno vrijeđanje izraelskog veleposlanika i ako se išta zna o međunarodnom pravu vezano za diplomacijiu, ovo je atak ne na osobu, eksceleniciju Yossija  Amranija,  to je atak  i na Izrael. Ovaj članak, a ne ponašanje  iskusnog diplomate je  ne diplomatski škandal, to je detonator ispod mreže veza koje spajaju Izrael i Hrvatsku.

TKO OSPORAVA DRŽAVNI POREDAK RH?

     Citiram rečenice koje su  ili provokativno smišljene ili su  govor junoše koji ne zna što čini: „Svojom izjavom veleposlanik Amrani osporava državno pravni poredak ne samo Hrvatske nego i ostalih zemlja u kojima žive Židovi. Jer pravo je i obaveza svake države da govori u ime svih svojih građana pa tako i pripadnika židovskog naroda koji u njima žive. To pravo ne može osporiti neki veleposlanik. A ako to izraelski veleposlanik čini u Hrvatskoj i uspije u tome, onda Hrvatska nije suverena država, nego gubernija dotičnog ambasadora.“

     Tu se naprosto nema što polemizirati,  to nije dobronamjerna kritika, osim toga zna se tko, pa čak i takve ocjene može izreći: Vlada i Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske, a ne novinarčić iz kojih riječi suklja mržnja i netolerancija spram Izraela i njegova veleposlanika, ali i Židova. Hrvatska je pred ulaskom u Evropsku zajednicu, rješava se komplicirani problem sa Slovenijom, Hrvatskoj danas, nije potrebna retorika ovog novinarčića, ali nije potrebno ni ono što se događa ispod zamalo svakog članka o Izraelu i Židovima – divljanje anonimnih čitatelja koji se takmiče u širenju govora mržnje.

     Oteto mora biti vraćeno, kad – tad, Židovima, stradalnicima Holokausta pogotovo!  Za nadati se je da će hrvatska javnost znati ocijeniti kome je do diplomatskog škandala, a kome je do rješavanja otvorenih pitanja. Židovi Hrvatske ne traže privilegije, ali traže, dapače, zahtijevaju više obzirnosti i razumijevanja. Jer, kada sudac Theodor Meron u Haagu presudnim glasom oslobodi  Antu Gotovinu i Mladena Markača, onda su Židovi dobri, ali kada traže odštetu, zajedno s Izraelcima, onda  ugrožavaju ustavni poredak RH!?

  A sutra kada će Hrvatska, i njeni građani tražiti odštetu za gubitke u srpsko-hrvatskom ratu 1991. – 1995.  onda će netko možda pitati – da li ste obeštetili „svoje“ Židove gubitnike koji trpe  67 godina??  Tu mladac Jurič može vidjeti da Židovi traže više od drugih naroda, ali može mu se poručiti – ni više, ali ni manje, traži se samo ono što je Židovima pripdalao i što se može dokazati da  je pripadalo židovskim obiteljima. Naci-fašisti i njihovi kolaborateri oduzeli su mnoge živote (u Hrvatskoj je smrtno stradalo oko 30 000 Židova, ne baš  siromašaka), oni zaslužuju pijetet, ali  znanje, sposobnosti i talente, nikada  neće oduzeti židovskom narodu i židovskim vjernicima.  I tu nas neki anonimusi neće pitati kakva se etika i moral predaju na sveučilištima u Izraelu, od Jeruzalema do Haife, koliko je instituta u Izraelu koji svakodnevno daju društvu i čovječanstvu patente i izume, koliko je Nobelovaca dala ova zemlja od osnutka 1948  (devet).. Etiku i moral tražit ćemo, ako već o tome govorimo, svugdje u svijetu, a mogli bi i u ovom narodu oko nas  kojeg  nažalost i neopravdano  prati glas kradljivog i lažljivog, a takvom neki drže i državu tog naroda! No, nije na Židovima držati lekcije tom narodu, jer i on ima svoje istinoljupce i žvizdače, svoje hrabre kritičare i časne ljude,  kao što ima i one kojima je do obnove retorike devedesetih pa i nedjela iz tog vremena.

    Junoši, usplahireni domoljubi, psi rata, polukriminalci, ratni profiteri, povodljivi i nečasni, ono što bi mogli nazvati ološ, a kojeg ima u svakom narodu, hrvatskom je narodu učinio nemjerljivu štetu, nedjela za koja kažemo, ne ponovila se!  I vjerujem, siguran sam, oni na drugoj strani barikade u Hrvatskoj snažni su i govore – no pasaran! Tim junošima je za preporučiti Bečku konvenciju o diplomatskim odnosima iz 1964. koja govori o diplomatskom imunitetu  i obvezi domaćina da diplomatu osigura  djelatno obavljanje dužnosti. Zna se točno kada se može kritizirati stranog diplomatu, sve do toga da ga se proglasi personom non grata, ali to ne može činiti novinarčić jednog portala da bi mu povećao gledanost. Stoga, ovaj pamfletić Marka Juriča ne služi na čast ni njemu ni portalu tim više da nije poznat nijedan slučaj da je strani diplomat u Hrvatskoj od osamostaljenja do danas  kritiziran  ad hominem, na ovako neuobičajen, grub način, protivno zdravoj pameti i dobrim diplomatskim običajima.

   Logična  je  poruka, kao više puta do sada – PRAVDA, NE OSVETA! U tom smislu mogu poručiti njegovoj ekscelenciji  Yossi Amraniju: NISTE SAMI, UZ VAS SAM! I u ovom slučaju, niste samo veleposlanik države Izrael, vi ste moj veleposlanik, ostanite ovdje i borite se – za dostojanstvo Izraela i dostojanstvo židovskog naroda, za pravdu  gubitnika  ma koje vjere i nacije bili!

(7.02.2013.)

Ljubo Ruben Weiss
Autor 8.2.2013. u 08:49

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija