Ljudska raskršća: Ko je ubio Ajlana!?

tačno.net
Autor 8.9.2015. u 10:34

Ljudska raskršća: Ko je ubio Ajlana!?

Ovih dana vodila se “moralna bitka” je li dozvoljeno ili nije objavljivati fotografiju trogodišnjeg djeteta Ajlana iz Sirije koji se utopio u moru, sa petogodišnjim bratom Galipom i majkom Rihanom, među ostalim izbjeglicama. Malo ko je spominjao zašto se tamo vodi rat već petu godinu bez jasnih izgleda da uskoro stane. Iako se ne znaju svi akteri i motivi rata, sigurno se zna da u tom ratu nestaje sve ljudsko. Rat je nemoralan, a fotografija je samo vjerni dio njegovog odraza zašto ne treba kriviti autora fotografije.  

Piše: Ismet Muratspahić

Proteklih dana fotografija trogodišnjeg dječaka  Ajlana Kurdi, koji se utopio, postala je simbol stradanja izbjeglica iz Sirije i sa Bliskog istoka. Zajedno sa malim Ajlanom stradao je i njegov brat Galip (5) i  majka Rejhan (35) a preživio je samo otac Abdulah. Tako se zauvijek završila njihova priča o želji i nastojanju da iz Kobanea, gradića u Siriji blizu granice sa Turskom, pobjegnu negdje daleko od rata. Sanjani miran život i spas od smrti, nisu ostvarili a htjeli su negdje u Evropu, samo daleko od rata, ne znajući ni sami tačno odredište. “Moja djeca su bila najbolja na svijetu. Svako jutro bi me probudili da se igram s njima. Sada ih nema. Sve što želim je samo sjesti pokraj groba svoje supruge i djece”, smogao je snage reći otac Abdulah.

Jedan život, koji je tek bio u nastajanju, ugasio se u valovima mora, nakon što im se prevrnuo čamac sa sedamnaest drugih sapatnika – izbjeglica iz Sirije, tamo gdje se dodiruju Egejsko i Sredozemno more, pokraj turskog poluotoka Bodruma sa naljepšim I najpoznatijim plažama. Ajlan nije doživio da se razdragano igra na pijesku tih plaža. To je rezervisano za neke druge. Ovdje ljetuju samo oni koji su daleko od ratova.   Ugašena je dječja vesela razigranost i svaka mašta igara u pijesku. Ali zato je u trećoj godini mogao zapamtiti šta je rat i strah.  Nije mu dozvoljeno da izrasta u čovjeka, da prođe dječaštvo, prve ljubavi i živi iskustvo čovjeka u svim dobima, u svim njegovim mozaicima ljepote i tegobe bez rata. Ako tako bude shvaćena poruka inkriminirane fotografije od pretjeranih moralista, to će biti najljepše buđenje ljudske savjesti protiv svih ratova.

1

Žestoki zagovornici ratova u svakoj ljudskoj nevolji odmah vide “sukobe civilizacija”, što im je osnovna idejna hrana u pripremi i ostvarenju stradanja. Lažovi, misle da neće biti razotkriveni u svojoj namjeri skrivanja iza ideoloških, klasnih ili religijskih interesa, bilo da to čine kao politički, religijski ili klasni kapitalistički ekstremisti, koji ovaj svijet rezervišu za sebe a masama nude ropstvo i imaginarij. Čovjek u nevolji, u borbi za spas golog života, između tih nadmudrivanja, odbacuje svako ideološko ruho, s kesom u ruci i svojim životom pokušava naći spas od smrti i rata. Izbjeglice su zapravo najviši oblik i izraz samog humanizma, jer ne vole i ne žele ratove. Jaka je veza, u otupjelosti i bezosjećajnosti za život drugog čovjeka, između ideje vjerske isključivosti i kapitalističke grabežljivosti, a zove se sebičnost. Između njih nestaje čovjek. Zato je svake hvale vrijedna ideja nepristajanja na takvu podvalu, da je svijet i život stvoren samo za njih, u kojem se pokazuju kao vlasnici tuđih života. Izbjeglice to pokazuju u svoj svojoj surovosti borbe tih ideja.

Prije koji dan je saudijski kralj Selman prilikom posjete SAD-u za svoj komoditet u Džordžtaunu pored Vašingtona  zakupio svih 222 sobe luksuznog hotela za vrijeme  boravka i posjete, dogovarajući pri tom kupovinu oružja. Važno je napomenuti da Saudijska Arabija nije dala još nikakve pomoći za sirijske izbjeglice. Dok ih Evropa i ostali svijet prima kako-tako ovdje se još nadmudruju o ostatku kršćanskog  svijeta kao “neprijateljskog”. Arapske monarhije Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Katar, Bahrain i Oman, zatvorile su svoje granice  a u većini arapskih zemalja trebaju vize.

Jednako će tako imam i hatib Quba’ džamija u Medini, šejh Salih el-Megamisi, prije nego će ikada i jednu riječ reći o despotiji,  neviđenoj rastrošnosti u bogatstvu  i izobilju odmetnutih saudijskih vlastelina i drugih u arapskim monarhijama, prije svega svu krivicu prebaciti na  “neprijateljski” kršćanski svijet, koji  ništa drugo i ne radi nego smišlja uništenje muslimanskog svijeta, pa će reći ; “Ovaj ummet  je plemenit i uvažen kod Allaha i On ga nece ostaviti i prepustiti lukavom neprijatelju, niti oholom tiraninu, niti pripadnicima islamskog ummeta koji su pogriješili put”, zapostavljajući prepuštenost migranata samima sebi na bespuću i kopna i mora, a utapanje djeteta razumije samo kao žrtvu i “radosnu vijest” ummetu.

U Siriji se već petu godinu vodi bespoštedan rat do istrijebljenja, a da nismo čuli od ovih despotija i naznaku njegovog zaustavljanja. Dotle u plamenu nestaje države Sirije, gradovi se pretvaraju u pustinjsku prašinu a ljudi odavno u brojke crne statistike. U pokušaju bježanja od rata Sredozemno more se pretvara u najveću vodenu grobnicu na svijetu.

Samo u Siriji je od početka rata u proljeće 2011. poginulo  preko 136 000 osoba, među kojima 7300 djece. Prema podacima UN-a od početka godine više od 300.000 migranata i izbjeglica prešlo je preko Sredozemnog  mora, a više od 2.500 ljudi nastradalo je pokušavajući  da se domognu Evrope. Pretpostavlja se da će do kraja godine taj broj narasti do 800 hiljada.

Odavno “kršćanski neprijateljski svijet”, kako neki misle, nije tako jednoobrazan, poput arapskih despotija, koje još žive na krilima slave ranog i srednjeg vijeka, kada je ovaj dio svijeta nosio zastavu ljudskog i civilizacijskog uspjeha i progresa. Od prošle slave i uz sve blagodati prirodnog bogatstava, ne može se živjeti i u sadašnjosti.

Pojedinačni primjeri u Njemačkoj obraćanja izbjeglica sa Islama na kršćanstvo teška je zloupotreba položaja izbjeglica. Pokazuje to jad i muku izbjegličku da se po svaku cijenu ne vrati u rat i održi u životu, a u iskrenost  takvog obraćanja može posumnjati  i svako dijete. Uprkos tome ljudi koji prihvataju da ih pokrštavaju najgori su moralno dno civilizacije, koji se tim jadom koriste. Oni su jednaki onima što su beskućnicima u Makedoniji  naplaćivali flašu vode po deset eura na plus četerdeset. S izuzetkom Mađarske(ne želimo mnogo muslimanskog stanovništva u našoj zemlji, izjavio je mađarski premijer Viktor Orban) i Češke (Prijem izbjeglica s Bliskog istoka i sjeverne Afrike na teritoriju Češke Republike nosi sa sobom tri velika rizika – širenje zaraznih bolesti, terorizam Islamske države i stvaranje novih geta, ocjenio je češki predsjednik Miloš Zeman), ostali dio Evrope i svijeta se dostojanstveno ponio s ovim problemom.

Za ilustraciju drugačijeg, ljudskog, prijateljskog i toplog odnosa prema izbjeglicama navest ćemo nekoliko pojedinačnih primjera što ih znamo samo putem medija, a sigurno nisu ni pojedinačni ni usamljeni.

2

Magda Rasmusson

– Švedska parlamentarka Magda Rasmusson iz Stranke zelenih poklanja svoju cijelu mjesečnu platu od 61 000 kruna (oko 7000 eura) za pomoć izbjeglicama. Magda Rasmusson poziva i druge parlamentarce da urade isto,

– Finski premijer Juha Sipila ponudio je tražiocima azila smještaj u njegovoj kući u Kempeli, na sjeveru zemlje koju njegova porodica sada ne koristi,

– austrijski građani su u kolonama privatnim autima išli po izbjeglice u Mađarsku,

– australijski aktivsti i socijalističke stranke zatražili od vlade da prihvati 20.000 sirijskih izbjeglica.

Za narode na sjevernom dijelu Zemlje važi stereotip da su hladni kao njihova klima, da su bezosjećajni, bez trunke empatije za patnju drugih, da su egoistični.  Stvarnost  to svakodnevno opovrgava. Uvjerili su se u to i Bosanci i Hercegovci  i Afrikanci i Azijati, kad im je najteže. Human odnos čovjeka prema čovjeku ne zavisi ni od klime a evo ni od ideološki nametnutih šablona podjele svijeta, koji bi samo da “sukobljavaju civilizacije”. Ja više nemam ni dileme ko je ubio Ajlana i ko pravi groblja na moru i kopnu.

 .

tačno.net
Autor 8.9.2015. u 10:34