Loši balkanski momci

tačno.net
Autor 25.2.2014. u 09:36

Loši balkanski momci

Političari kao Milošević, Tuđman, Izetbegović i Rugova određivali su godinama sudbinu Balkana. Njihovi sinovi pune novine skandalima i nepoštenim poslovima.

Foto: Ukë Rugova, sin bivšeg predsjednika Kosova Ibrahima Rugove nalazi se pod sumnjom da je, kao član kriminalnig udruženja, u velikom stilu prodavao šengenske vize. Rugova junior danas sjedi u zatvoru umjesto u parlamentu.

By: Enver Robelli
Preveo: Ešref Zaimbegović

 “Oni sve negiraju ili, bolje rečeno, oni ruše sve… Međutim moralo bi se nešto i napraviti”, kaže jedna ličnost u romanu “Očevi i sinovi” ruskog pisca Ivana Turgenjeva. Kritika se odnosi na rusku mladu generaciju koja je krajem 19. stoljeća za svoje roditelje imala samo prezir i podsmjeh. Pohlepni sinovi, svi do jednog nihilisti, odgovaraju: “To nije više naša stvar.”

Niko ne zna da li poslanik Ukë Rugova u svojoj ćeliji u kosovskom glavnom gradu Priština čita poznatu Turgenjevljevu knjigu. Vjerovatno će u budućnosti imati dosta vremena za to: sinu nekadašnjeg predsjednika Kosova Ibrahima Rugove prijeti višegodišnja zatvorska kazna zbog sumnje za učešće u kriminalnom udruženju. EU misija na Kosovu (Eulex) nedavno ga je, u spektakularnoj akciji, uhapsila a njegovu kuću pretraživala nekoliko sati.

4 000 franaka za šengensku vizu

Optužbe su teške: Rugova junior je, zajedno sa još deset osoba,  masovno prodavao šengenske vize. Veoma tražene vize izdavala je italijanska ambasada u Prištini. Među uhapšenima je i jedan saradnik konzularnog odjelenja. Navodno je sarađivao sa “viza mafijom”. Prema lokalnim medijima plaćali su građani Kosova do 4 000 franaka za jednu vizu.

Visoka nezaposlenost (preko 40%) i djelom ekstremno siromaštvo, koje pogađa skoro polovinu od oko 1,8 miliona stanovnika Kosova, prisiljava mnoge ljude na emigraciju. Strah od velikog priliva izbjeglica zbog siromaštva, nestabilne institucije i galopirajuća korupcija su osnovni razlozi da se države šengenskog prostora sustežu da ukinu viznu obavezu za Kosovare. Nasuprot tomu građani ostalih balkanskih država već godinama uživaju slobodu putovanja.

Ukaljan Rugovin ugled

33-godišnji Ukë Rugova je nakon smrti svoga oca 2006 .godine pominjan u vezi sa više korupcionih afera. Dok je pisac i pacifist Ibrahim Rugova na Kosovu slavljen kao osnivač države i za života u inostranstvu uživao visoki ugled, njegov sin sve više slijedi stope balkanskih gangstera. Kao uzor mogli su mu poslužiti sinovi od drugih visoko rangiranih političara iz regiona koji već godinama pune novine skandalima i nepoštenim poslovima.

Najprominentniji bad boy (loš momak,  prim.prev.) u ovoj klasi je Marko Milošević. Sin dugogodišnjeg srpskog vlastodršca Slobodana Miloševića kontrolisao je devedesetih godina, uz pomoć tajnih službi i uprave carina, švercerski imperijum. Tu je spadala, prije svega, ilegalna trgovina cigaretama, benzinom i alkoholom. Marko je tada bio plejboj tatinog režima: okružio se lijepim ženama, padao je u oči luksuznim šoping turama po evropskim metropolama i serijski je lupao auta u trkama. U Požarevcu, rodnom mjestu njegovog oca, Milošević junior posjedovao je zabavni park “Bambipark” i diskoteku “Madona”. “Moj sin je sve što je ostvario u životu uradio svojim vlastitim rukama”, hvalio je otac Slobodan ekonomske uspjehe Marka.

Bijeg u Moskvu

Vlastitim rukama i šakama napadao je Marko prije svega aktiviste pokreta “Otpor”. Jednog mladog protivnika režima htio je čak raskomadati – motornom pilom. Kad je 5. oktobra 2000. njegov otac srušen Marko je munjevito napustio zemlju i pobjegao u Moskvu. Srpsko pravosuđe raspisalo je Interpol potjernicu, osudilo ga u odsustvu a onda ga pomilovalo zbog zastare. Ipak Marku se za dugo vrijeme izgubio trag. Tek 2008. ruski uredi su potvrdili da je Miloševićev sin dobio azil kao izbjeglica.

U susjednoj zemlji Bosni i Hercegovini jedno ime se upravo pojavljuje u novinama: Bakir Izetbegović. Sin Alije Izetbegovića, vođe bosanskih Muslimana u ratnim godinama od 1992. do 1995. je član tročlanog predsjedništva države i optužuju ga za politički zastoj i korupciju. Prilikom najnovijih nasilnih demonstracija u Bosni demonstranti su zahtjevali njegovo povlačenje i upozoravali su da  sin, 2003. umrlog Alije Izetbegovića, ima kao službeni automobil Audi A8. Cijena auta: 120 000 franaka. Narod gladuje a predsjednik se vozi u limuzini koja ima i aparat za masažu, rugaju se lokalni mediji

Novčana pomoć nestala

U Sarajevu se govori da je arhitekt Bakir Izetbegović kontrolisao gradnju u bosanskom glavnom gradu i njegovao odnose sa organizovanim kriminalom. U jednom izvještaju UN o nestalim sredstvima za pomoć u Bosni – pretpostavlja se oko jedne milijarde dolara – optužuje se Izetbegović junior za korupciju: kao šef ureda za razvoj grada davao je svojim prijateljima narudžbe za građevinske radove uz obavezno mito. “Sve su to laži”, brani se uticajni političar. On se ne mora bojati slabog pravosuđa u Bosni.

U Hrvatskoj se posljednjih godina ne govori mnogo o Miroslavu Tuđmanu. Sin osnivača države Franje Tuđmana pokušao je više puta da nastupi kao politički naslijednik svoga, 1999. godine umrlog oca – bezuspješno. Pritom je autoritarni general Tuđman preduzeo sve da svome Miroslavu otvori put za veliku političku karijeru: informatički ekspert i profesor univerziteta izdignut je u čin generala i vodio je sve tajne službe.

Kao i obitelj Milošević iskoristili su i Tuđmanovi svoju poziciju da iz krize i ratova devedesetih godina izvuku što je moguće veći finansijski dobitak. Posmatrači u Zagrebu pretpostavljaju da je Miroslav Tuđman bio odlično informisan o bezbrojnim aferama povezanim sa kupovinom oružja i privatizacijom državnih firmi za vrijeme  i nakon rata za nezavisnost jadranske republike.

Barut  za Afganistan

U Albaniji, drugoj jadranskoj republici regiona, sve glasniji su zahtjevi da pravosuđe konačno preduzme nešto protiv Shkëlzena Berishe. Sin dugogodišnjeg albanskog predsjednika i premijera Sali Berishe je izgleda upleten u više korupcionih skandala i zarađivao je na podjeli javnih nabavki.

Mediji Shkëlzena optužuju, prije svega, zbog ekspolozije jedne tvornice municije 2008. godine, kada je poginulo 26 a povrijeđeno više od 300 osoba. U krugu tvornice je trebalo da se uništava stara municija. Međutim od toga je više visoko rangiranih političara, dubioznih poslovnih ljudi i sin premijera napravili lukrativan posao: municija iz sovjetske i kineske proizvodnje, djelom stara preko 50 godina prodana je afganistanskoj armiji. Za dnevnicu od oko 10 franaka razdvajali su albanski seljaci, žene i djeca mesingane čaure i barut.

Prema istraživanjima “New York Times” ovaj krvavi posao omogućili su i švercer oružja iz Berna Heinrich Thomet i jedna US firma iz Miamia, koju su vodili jedan 22-godišnji trgovac oružjem i jedan maser. Najveći broj osoba iz ove afere su prošli bez kazne. Ne bi bilo iznenađenje ako bi albansko pravosuđe poštedilo i Berishu juniora. Međutim njegov otac ga više ne može štititi od kada je prošlog ljeta izgubio vlast.

tagesanzeiger.ch

tačno.net
Autor 25.2.2014. u 09:36

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija