Lucić: Ime Ruže

Predrag Lucić
Autor 14.12.2012. u 11:01

Lucić: Ime Ruže

Kako je Ruža Tomašić, predsjednica Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčevića, napadom na zastupnike Samostalne demokratske srpske stranke zbog toga što »u Hrvatskom saboru ne govore hrvatskim jezikom« izazvala okretanje kostiju Oca Domovine u šestinskom grobu?

– Sigurno si čuo, trafikant, kako je Ruža Tomašić napala kolege iz Samostalne demokratske srpske stranke zato što u Hrvatskom saboru ne govore hrvatskim jezikom?

– Oprosti, ali ja tebe ništa ne razumijem.

– Je li se ti to praviš glup ili blesav?

– Ne pravim se ni glup ni blesav, nego zahtijevam da mi se obraćaš jezikom koji se službeno koristi u Republici Hrvatskoj.

– A kojim ja to jezikom govorim? Finskim?

– Govoriš najsrpskijim srpskim.

– A ti budališ najbudalastijim budalskim! Šta sam to ja, živoga ti Boga, rekao na srpskom?

– Ispričavam se Ustavu Republike Hrvatske, koji propisuje upotrebu službenog jezika, što ću te citirati: „Sigurno si čuo, trafikant, kako je Ruža Tomašić napala kolege iz Samostalne demokratske srpske stranke zato što u Hrvatskom saboru ne govore hrvatskim jezikom?“

– I šta je u tome srpsko, osim Samostalne demokratske srpske stranke?

– A šta nije?! Nema tog Srbina koji bi tu rečenicu izgovorio imalo drugačije od tebe i pritom, s punim pravom, bio uvjeren da govori najsrpskijim srpskim.

– Stvarno lupaš pizdarije! Šta su, po pametnome tebi, i Hrvatski sabor i hrvatski jezik srpske riječi?

– Koliko ja znam, na srpskom se Hrvatski sabor kaže Hrvatski sabor, kao što se i hrvatski jezik na srpskom kaže hrvatski jezik. Baš kao što se i na hrvatskom srpski jezik naziva srpskim jezikom.

– A kako se na srpskom kaže Ruža Tomašić?

– To je već pitanje za Shakespearea. Sjećaš se kad gospodična Capuletti u drugom činu „Romea i Julije“ uzdiše za Romeom i kaže: „Drugo ime / Na sebe uzmi – ime nije ništa! / Što nazivljemo ružom, slatko bi / Mirisalo i s drugim imenom. / Baš tako bi Romeo, da i nije / Romeo, svu milinu svoju divnu / Sačuvao i bez tog imena…“

– Hoćeš reći da bi i Ruža Tomašić svu milinu svoju divnu sačuvala i bez svoga imena, i kad bi se zvala, recimo, Simonida Puhalo ili, recimo, Jorgovanka Trandafilović?

– Ja ti samo govorim da je ime ruže staro poetičko pitanje.

– Jebala te poetika! Ja sam pitao kako se na srpskom kaže Ruža Tomašić!?

– Budi siguran da se ne kaže Ružica Sokić. Nego da zaključimo, amigo: tvoju će rečenicu „Sigurno si čuo, trafikant, kako je Ruža Tomašić napala kolege iz Samostalne demokratske srpske stranke zato što u Hrvatskom saboru ne govore hrvatskim jezikom?“ na svojim službenim jezicima potpuno jednako izgovorit i Srbin i Hrvat, i skupštinski poslanik Srpske radikalne stranke i saborski zastupnik Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčevića.

– Je li ti to meni uvaljuješ onu gnjilu unitarističku priču o jednom te istom jeziku?

– Ne, ja te samo opominjem da se, ako već govoriš hrvatski, potrudiš govoriti tako da te ceo svet ne razume.

– Čini mi se, trafikant, da smo gadno zabrazdili. A ja sam te samo pitao da ti ne ponavljam šta, jer se bojim da ćemo se iznova zaplesti…

– Ne moraš ponavljat. Evo, odgovaram ti na tečnom hrvatskom i uz simultani prijevod na srpski da nisam čuo kako je Ruža Tomašić napala kolege iz Samostalne demokratske srpske stranke zato što u Hrvatskom saboru ne govore hrvatskim jezikom.

– Nisi čuo kako je rekla: „Cijelo vrijeme govore da želimo biti ravnopravni, a pošto je ovo Hrvatski sabor i ovdje se govori hrvatski, ja bih kolege molila da kada imaju rasprave da govore hrvatskim jezikom jer neke riječi ja uopće ne razumijem i koji žive tu Hrvatsku na malo drugačiji način nego što je mi živimo. Hvala lijepa!“?

– Dobro da je nije čuo vrhovni lektor Zoran Milanović…

– Zašto Milanović?

– Pa sjećaš se kad je Karamarku pred cijelim Saborom očitao lekciju da se na hrvatskom ne kaže „da li ste“ nego „jeste li“? Tako bi i Ruži Hrvatskoj objasnio da se na hrvatskom ne kaže „pošto je ovo Hrvatski sabor“ nego „budući da je ovo Hrvatski sabor“. Iako je najvjerojatnije da bi i sam Milanović u ovom slučaju odustao od jezičnih intervencija, budući da citiranu rečenicu Ruže Tomašić ne može ousmeniti i osuvisliti ni čitava Gorska služba spašavanja riječi iz usta pasivnih govornika hrvatskoga jezika.

– Pusti sad Milanovića i Ružinu neusmenost! Znaš li ti da je ona izgovorila to što je već rekla zato što je bila iziritirana ekavicom koju je u Saboru koristio zastupnik SDSS-a Dragan Crnogorac?

– Živa šteta što joj taj Crnogorac nije replicirao glasovitom, povijesnom i prirodnom, hrvatskom rečenicom: „Narod koji uvek traži zaštitnika nije vredan slobode.“ Ili što se nije poslužio još hrvatskijim izričajem: „Mi sudimo da sreća i nesreća svakoga naroda na iztoku Europe, stoje bezuvetno od sreće i nesreće susednih mu narodah. U stvarih slobode mi verujemo u zajedničtvo narodah tako, da njih nijedan ne može biti sigurno slobodan, ako nije slobodan i sused njegov.“

– Jesi ti normalan, trafikant? Pa Ruža bi na nesretnom Crnogorcu demonstrirala sve borilačke vještine kojima vlada bolje nego hrvatskim jezikom…

– Čak i kad bi joj objasnio da su to doslovno citirane misli čovjeka po kojemu se zove njezina stranka?

– Pa ne zove se Ružina stranka po Vuku Karadžiću!

– E, vidiš: tako nije ni govorio ni pisao Vuk Karadžić nego Otac Domovine dr. Ante Starčević, koji je pogubio živce i polomio jezik zalažući se da Hrvati ne koriste Vukovu srpsku ijekavicu nego lepu našu hrvatsku ekavicu.

– I ti sad hoćeš reći kako bi bilo prikladnije da se Ružina stranka zove Hrvatska stranka prava Vuka Stefanovića Karadžića?

– Ili da se ona, njojzi mrska, nazove Samostalnom demokratskom srpskom strankom dr. Ante Starčevića. Pa da svi u Saboru govore pravim pravcatim pravaškim hrvatskim, da ih ceo svet razume.

Novi list

Predrag Lucić
Autor 14.12.2012. u 11:01

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija