Lucić: Slobodno šamaraj, kolege će ionako to zataškati

Predrag Lucić
Autor 4.7.2013. u 08:56

Koliko bi teške trebale bit ozljede žene i djeteta kad ih nalema bivši policajac e kako bi visoki kriteriji hrvatske policije bili zadovoljeni?

 

– Vidiš, trafikant, čemu nas je naučio prvi dan u Europskoj uniji…

– A čemu, tako ti onoga Boga za kojega nema mjesta u Ustavu nove nam tvorevine?

– Da je dobra volja jača i od tvrdih šengenskih granica, i da su nam bez dobre volje zavraga svi mostovi, podmorski tuneli i koridori.

– Gdje si, onoga ti Boga, našao dobru volju u ovoj atmosferi grintanja i zlovolje?

– U Neumu, umni moj trafikante, u Neumu. Kad ima dobre volje, tad nema problema da se čak i smeće preveze preko granice.

– Misliš na ono smeće od…

– Da, mislim na smeće s Pelješca koje se već godinama deponira u Neumu, a koje je – premda sad ima status europskog smeća – ipak pripušteno do svojega odredišta s one strane šengenske granice. Istinabog, pelješko smeće je u Bosnu i Hercegovinu pušteno kroz iglene uši, ali je ipak pušteno. A tako će vjerojatno bit još neko vrijeme, dok Neumljani ne odrade svoju obavezu prema Europskoj uniji od koje su dobili lovu da saniraju to odlagalište.

– A gdje će se onda deponirat smeće s Pelješca?

– E, to je već vrlo zajebano pitanje.

– Zašto? Zar u prostranoj Europskoj uniji nema deponija?

– Izgleda da nema prikladnog. Barem ga nema u onom dijelu EU koji se zove Dubrovačko-neretvanskom županijom. I nitko tamo ne zna kamo sa smećem nakon što više ne bude odlagališta u Neumu.

– Šta to znači? Da će Bruxelles imat pune ruke pametnijeg posla, a krajnji jug Hrvatske pune kese škovaca?

– Možda će smeće morat dvaput prelazit šengensku granicu, da bi bilo deponirano negdje zapadno od Neuma, na kompaktnoj teritoriji Europske unije. To bi već mogao bit ozbiljan problem.

– Ako bude dobre volje, kao što je bilo prvoga dana u EU, može se riješit i problem smeća u tranzitu.

– Kako bi ti to riješio?

– Pa onako kako je hrvatska policija riješila tranzit onog siledžije koji je prvog radnog dana u europskoj Hrvatskoj banuo u osnovnu školu u Vrgorcu, pretukao nastavnicu, mlatio njezinog maloljetnog sina i porazbijao namještaj u zbornici, da bi potom bio uhvaćen i prepraćen preko šengenskih granica na kriminalističko istraživanje u obližnji Dubrovnik.

– Zašto u Dubrovnik ako se Vrgorac nalazi u Splitsko-dalmatinskoj županiji i ako je Split od Vrgorca udaljen jedva sat vožnje?

– Ne znam zašto ni kako, ali vidim da im granice nisu predstavljale nikakvu prepreku. I vidim da su vrgorački nastavnici ogorčeni na lokalnu policiju za koju sumnjaju da štiti nasilnika jer se radi o dragom kolegi koji je donedavno radio u Policijskoj postaji Vrgorac.

– To su, trafikant, ozbiljne optužbe…

– A je li ozbiljno nasilje tjednima maltretirat nastavnicu hrvatskog jezika, dolazit joj na kućna vrata i prijetit i njoj i ostalim nastavnicima da će ih sve pobit ako dopuste da njegova kći prođe razred i završi školu?

– Valjda ako ne dopuste da prođe razred…

– Ne, nego baš naprotiv: brižni je roditelj zahtijevao da mu kćerka padne osmi razred, pa da ga ponavlja preko granice, u Ljubuškom, i da ga završi s boljim ocjenama nego u Vrgorcu, e kako bi imala dovoljno bodova za upis u željenu Ekonomsku školu. A kad vrgorački prosvjetari nisu udovoljili njegovim zahtjevima i popustili pred njegovim prijetnjama, kćeri je zabranio odlazak na nastavu, misleći da će velikim brojem neopravdanih izostanaka iznudit da padne godinu. Razredno vijeće je, međutim, odlučilo da na učenicu ne primijeni iznuđenu kaznu…

– Pa su joj ćaću kaznili tako što su pustili da mala završi školu?

– Ćaću su prijavili i socijalnoj službi i policiji, ali – kao što vidiš – od toga nije bilo nikakve vajde.

– Pa je li ga policija privela zbog prijetnji višestrukim ubojstvom?

– Pozvali su bivšega kolegu na informativni razgovor. Rezultat razgovora se vidio u školi gdje je junačina divljački tukao i vrijeđao nastavnicu pred njezinim sinovima, da bi svoju snagu pokazao i na desetogodišnjaku koji je pokušao zaštitit majku.

– Ali policija ga je na koncu ipak uhapsila…

– A šta je trebala: ostavit siledžiju na slobodi?

– Ali ne razumijem zašto su nastavnici ogorčeni na policiju, osim zato što očigledno nije ozbiljno shvatila njegove prijetnje…

– Zato što policajci najprije uopće nisu napravili očevid, niti su fotografirali štetu koju je po školi napravio njihov podivljali bivši kolega, a potom su odbili podnijet kaznenu prijavu po službenoj dužnosti, s obrazloženjem da »ozljede nisu bile dovoljno teške«. Pa te ja pitam: koliko bi teške trebale bit ozljede žene i djeteta kad ih nalema bivši policajac e kako bi visoki kriteriji hrvatske policije bili zadovoljeni?

– Ne sumnjaš valjda u to da hrvatska policija postupa po zakonu?

– Kao što ne sumnjam ni u to da je bivši policajac u vrgoračkoj školi šamarao po zanatu, računajući da će ga čuvari zakona poštedit od kaznene prijave po službenoj dužnosti.

Novi list

Predrag Lucić
Autor 4.7.2013. u 08:56

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija