Malme i Balkan 

Edin Osmančević
Autor 20.7.2020. u 09:27

Malme i Balkan 

Foto Getty Images

Strahovi su poput vjetrova koji pušu iz raznih pravaca a plodno tlo nađu tamo gdje se mrak prenosi sa jedne na drugu generaciju devizom „pamti pa vrati“. Strah čovjeka prema čovjeku nije urođen već se stiče na isti način kao i strah prema zmiji. 

Malme (Malmö), švedski treći grad po svojoj veličini, smješten je na jugu ove države broji oko 300 hiljada žitelja. U njemu danas žive građani 169 različitih nacionaliteta, između ostalihznatan broj Bosanaca i Hercegovaca. Osnovan 1250. godine, danas je najprepoznatljiviji po Šveđaninu bosanskih korijena, fudbaleru Zlatanu Ibrahimoviću koji je u ovom gradu započeo svoju bogatu fudbalsku karijeru i postao švedska ikonazatim jednoj od najvećoj i najljepših građevina u Evropi Turning Torso“, visokoj 190 metara sa 54 sprata u veleljepnoj Zapadnoj lučkoj regiji Malmea, čiji dizajner je španski arhitekta Santiago Caltrava te Oresundsbrunom, mostom koji povezuje Malme sa Kopenhagenom. Malme je ujedno najmlađi švedski univerzitet na kome studira 25 hiljada mladih ljudi. 

Ako se vratimo malo u historiju, Malme je mjesto oko koga su se, u 16 i 17 vijeku, vodile krvave borbe između Šveđana i Danaca. Više puta grad  je bio u danskim rukama a zadnji pokušaj Danaca da ga osvoji 1. novembra 1709. godine je propao nakon poraza njihovih trupa kod Helsinborga.   

Sada ćete se zasigurno zapitati kakve veze ima Malme sa Balkanom. Već u samom uvodu možete zaključiti sličnosti u krvavoj historiji ove države i Balkana ali….. 

Mnogi se, danas pitaju da li Balkan ima budućnost i ako je ima na čemu se treba graditi. Čerčil (Churchill) je Balkan okarekterisao kao „mekani stomak Evrope, mjesto na kome je Stari kontinent najranjiviji jer proizvodi više istorije nego što može da konzumira.  

Zašto je to tako i da li je njegova historija razlog današnjeg osjećaja neperspektivnosti, straha, apatije i nesvršenih ratova? Koliko još žrtava Balkan treba da podnese  da bi se promijenila svijest  njegovih žitelja u kojoj nema mjesta mržnji i netoleranciji? Danci i Šveđani su prestali da međusobno ubijaju jedni druge prije 310 godina uprkos svojoj krvavoj historiji i umjesto toga grade mostove koji ih zbližavaju jer blagodat jednih daje i blagodat drugima. 

Da li ćemo se ubijati do posljednjeg Srbina, Hrvata, Bošnjaka, Albanca …? Sve dok jednog dana o nama ne budu pisali kao što to danas čitamo u „Posljednjem Mohikancu“? Negdje pročitah kako ratovi na Balkanu, u stvarinisu bili ratovi već klasična ubijanja i pogubljenja svega onog što diše. Potpuno ispravno! Čemu nam onda služe Konvencije o poštivanju ljudskih prava, o ratovanju, ratnim zarobljenicima kada najviše stradaju i ginu nedužni građani bez puške u ruci i prolaze kroz najmorbidnije torture i silovanja koje ni nacistička Njemačka nije počinila na ovim prostorimaČak su se i oni zgražavali na morbidnosti ubijanja domaćih kvislinga u II. svjetskom ratu. Čitav svijet je osudio morbidnost ubijanja gledajući televizijske snimke iz okruženog Sarajeva, Srebrenice, Omarske, Tomašice i mnogih drugih stratišta u kojima su stradali nevini ljudi 

Očigledno da, na Balkanu, još uvijek gori plamen mržnje u kome se potpiruje STRAH jednih od drugih i trećih. Strah proizilazi iz neznanja i niskog nivoa obrazovanja što našeg čovjeka čini podložnim manipulacijama i zavjerama. Mediji su posebna priča i koriste se u cilju dizanja i spuštanja tenzija ovisno kako to odgovara vlastima i političkim elitama generalno. Jedan nacionalizam hrani drugog, trećeg… U socijalnim medijima naći ćete bezbrojne primjere izljeva mržnje. Ali da li je rješenje na mržnju odgovarati mržnjom u stilu „samo vratiti istom mjerom“? Upravo naša prošlost nas uči da nije. Primjer bošnjačkog naroda nad kojim je u posljednjem ratu počinjen genocid gdje se na mržnju nije odgovorilo osvetom i novom mržnjom. 

Strahovi su poput vjetrova koji pušu iz raznih pravaca a plodno tlo nađu tamo gdje se mrak prenosi sa jedne na drugu generaciju devizom „pamti pa vrati“. Strah čovjeka prema čovjeku nije urođen već se stiče na isti način kao i strah prema zmiji. Ose prenosi vjerovanjima i širenjem straha kako na primjerposkok skoči tri metra a smuk juri djecu. 

Nakon završetka II. svjetskog rata komunističke vlasti su pokušale da nađu adekvatan odgovor na grozote počinjenih zločina u II. svjetskom ratu, razbiju strahove jednih od drugih i razviju povjerenje među ljudima različitih nacionalnosti. Zato su i stvorili naciju Jugoslovena kako bi se čovjek približio čovjeku i brisali zidovi među njima. No, to nije bilo dovoljno. Nacionalizam je tiho tinjao i reinkarnirao u svom najgorem obliku u posljednjem ratu. Rješenju „nacionalnog“ nije se prišlo iskreno uvažavajući „tuđe“ nacionalne i kulturne razlike. Parola bratstva i jedinstva, pod kojom se gradila Jugoslavija nikada nije zaživjela u svom punom smislu. 

Kao što ranije napisah, danas u Malmeu živi 169 različitih nacionalnosti u miru i prosperitetu, Danci i Šveđani uvažavaju jedni druge i grade mostove uprkos svojoj krvavoj historiji. Kako se i zašto onda 17 plemena na Balkanu nije moglo ni dan danas dogovoriti kako živjeti zajedno u budućnosti? Šveđani su jednostavno razbili strahove jednih od drugih i spoznali prednosti koje sa sobom nosi raznovrsnost različitih nacija i kultura. Oni danas uživaju u indijskoj kuhinji, bosanskim specijalitetima, mađarskom gulašu, tajlandskom wooku, japanskom sušiju… U tom gradu studiraju mladi iz cijelog svijeta, naukom se stiče znanje i razbijaju predrasude, Zlatan je njihova ikona, a Špance angažuju da im grade najznamenitije ustanove.  

Kako to objasniti jednom našem Balkancu koji je, danas spreman pružiti vama najveće i najljepše gostoprimstvo u svijetu a sutra sa vama zaratiti? 

Edin Osmančević
Autor 20.7.2020. u 09:27

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija